ponedjeljak, 03.09.2018.
LJUBAVNI PRELUDIJ
 slika: digitzal artist Stajala sam na mostu neizvjesnosti, lutala nebeskim bespućima, vjerovala u ljubav purpurne boje, čitala poeziju Pabla Nerude, mislila sam kako ću napisati najtužniju pjesmu pitajući se gdje je ljubav počela, gdje će završiti, možda je vjetar krije u očima boje sna s kojima sam ljubovala s tugom u vremenu nedosanjanih snova osluškivala preludij o ljubavnoj istini, zamišljala slike pastelnih boja, tebe poput kipara, koji nježno zaglađuje obline moga tijela u kristalnom zdanju našeg svijeta gdje ne postoje vrata, samo bezgranična ljubav, svjetlosni zagrljaj. Opijena božanskom kapljicom, želim doživjeti ljubav i pobjeći iz okova stvarnosti. copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT  ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
10:17 | Komentari (3) | Print | ^ |
(ušulja se želja neka u snove i tu ostane zaglavljena između sna i jave) (pjesnikinja 03.09.2018. 13:03)
Hvala pjesnikinjo,snovi su lijepi,ali kada su ispunjeni, onda su ipak najljepši! (nedosanjani.snovi 03.09.2018. 13:29)
petak, 29.06.2018.
ZAŠTO SI POŽELIO?
 slika: digitzal artist Zašto si poželio poljubiti moje vjeđe, dok sam te gledala s željom da ne zaboravim tvoj tužan pogled. Pričekaj da usnem u duboki san… copyright © by Helena Horvat |
11:05 | Komentari (4) | Print | ^ |
srijeda, 21.03.2018.
POLJUBAC
 |
16:43 | Komentari (2) | Print | ^ |
utorak, 23.01.2018.
KAD DUŠA UMIRE
 slika: digitzal artist Još čujem korake u tami, kako prate moju sjenku… još osjećam dah koji me golica po vratu, još osjećam pogled tako leden i krut. Želim da nestane bol i tuga, da nisam više ona stara, želim da budem, bez duše, bez srca, da više ne nemam rana. Plačem, nemam suza, nešto me tišti,nešto me guši, tko li sam postala? Da li sam izgubila dušu ? Zloba ljudska, navila se na 'me. i stalno kljucka… Iznevjerena, potištena, tuga sa mnom prijatelj, srce okamenilo, vene presušile… Da li to moja duša umire ? copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
11:19 | Komentari (2) | Print | ^ |
ponedjeljak, 15.01.2018.
PARTITURA ŽIVOTA
 slika: digital artist Bilo je to zlatno doba, tople ljetne večeri, nebo rasuto zvijezdaman svaka zvijezda, jedna nota glazbena scena spremna teatar na otvorenom, partitura izvađena iz prašnjave škrinjice, željna da ne padnu u zaborav. Glazbeni spektakl može započeti, dirigent odlučnim pogledom želi udahnuti glazbu srca koju je spremio davnih godina u škrinjicu zaborava i jednim pokretom štapića dati znak da glazba može započeti... Adagio… allegro molto… adagio… ...i tako odsvirati skladbu za koju je napisa partituru ljubavne lirike koju je dugo čuvao skrivenu od pogleda. Potpuno začarana, osjetih božanski dah glazbenih nota koji lagano uroni u san glazbene iluzije koja ostaje za pamćenje. ©copyright Helena Horvat 15. siječanja 2013. |
20:00 | Komentari (3) | Print | ^ |
četvrtak, 07.12.2017.
SRCE ILI RAZUM
 slika: digital artist Srce je njeno živjelo za ljepotu ljubavi. Uvijek otvoreno da primi svakoga, bez računa, u okrilju dobrote. Uz jutarnji smiješak i ljepotu,izvlačeći iz lošeg ono najbolje. Ukazujući da je život lijep. Srce joj je bilo poput djetetova, onako čisto, nepokvareno, napunjeno Odom radosti…Uvijek prednost davajući srcu… Ljubav je stavljala na pijedestal, uživajući u simfoniji razdraganih nota, grleći ljepotu svijeta, pjev ptica, miris cvijeća, žubor potoka, šum mora, toplinu sunca. Njene suze poput niske bisera, stvarale izvore radosti. Pisala bi pjesme ljubavne, u kojoj je ljubav bila lijek za sve boli i patnje. Srce bi se smijalo, a razum bi zaplakao,želeći održati ravnotežu između dva suprotstavljena jaza…SRCA I RAZUMA, kao da je živjela između dvije obale. Nasukana na obali iz mašte u kojoj je carevalo djetinjstvo,tako čisto i neokaljano (djetinjstvo iz mašte). S druge strane obale nalazio se RAZUM, pozivajući je da dopliva poput morske sirene, da očuva životnu ravnotežu…odrasti, zatomiti strah, pokušati nadrasti sve grubosti življenja, pružiti ruku razumu i uživati sretno. Balansirajući između dvije obale, SRCA I RAZUMA. Obukla je haljinu, uzmaka, utomila srce, predajući razumu i trezvenosti… Srce se razboli, počevši venuti,pitajući se ponovo : Koji je pravi i odlučujući potez? copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
09:52 | Komentari (1) | Print | ^ |
srijeda, 27.09.2017.
IZMEĐU DVA SVIJETA
 slika: digitzal artist Postoje li dvije ljubavi,između dva svijeta, realne i imaginarne. Postoji li razlika između njih ili je ista euforija, koja se zavuče u sve pore naših tijela i ne izlazi. Postoji li ista bol i ista tuga…sveopća zbunjenost koja nagriza tijelo u svom duhovnoj izopačenosti između sna i jave, koja se postiže iluzijama stvarnih ili nestvarnih poimanja ljubavi. Patnja, koja zna izluditi. Bol koja razdire. Izgubljenost, koja preplavljuje sva čula. Očajanje koje ne uzmiče,tu je, ono se osjeća. Sposobna je toliko da te ubaci u drugu dimenziju tvog života, gdje sve spontano i lako, a na kraju te opsjeda, počneš biti ovisan, izluđen, pokoren, iluzorno stanje svih osjetila, postaješ romantičan, sentimentalan, pun čežnje i želja. Dok je u vama upaljen plamen ljubavi, želite da stalno tinja, grije vam dušu i srce, ali osjećate da vremenom polako izgara…ostajete tako sami na zgarištu jedne ljubavi između dva svijeta …realnog, ili imaginarnog… copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
18:10 | Komentari (4) | Print | ^ |
četvrtak, 21.09.2017.
SUZA PODSJEĆANJA
 Lutam stranicama bijelog papira kao neka sjenka, želeći uhvatiti riječ koju sam izgovorila, ili misao koju sam uhvatila, ali netragom nestane u trenutku. Hoću li je pronaći između redaka, zaboravljenu, ali opet u srcu zapisanu? Šutim, samujem, samo me suza podsjeti na nešto nedorečeno i nezapisano. Pomalo i suze gubi sjaj, možda su presahnule, ostaje samo pustoš i pješčana staze u kojoj se gubi svaki trag, napisanog slova…  |
17:57 | Komentari (3) | Print | ^ |
zaboravljenu, ali opet u srcu zapisanu?
Šutim, samujem, samo me suza podsjeti
na nešto nedorečeno i nezapisano.''
prelijepo (shadow-of-soul 25.03.2014. 20:46)
utorak, 12.09.2017.
ROĐEN DA ŽIVIŠ
 slika: digitzal artist Kad pomisliš kuda da kreneš, kojim putom nekuda stići… Lutaš, tragaš za srećom bez cilja s namjerom da sretneš nekog, tebi dragog. Kad pomisliš da si sam na svijetu, da nikoga nemaš, da ti život prolazi uzaludno, misliš da si došao do samoga ruba svoga života, između litica, strpljivosti i ponora želja. Gle!…ugledaš sazviježđe najljepših zvjezdanih želja kao da ti je pala zvijezda ljubavi na dlan. Ona je tako sjajna i magična. Zaljubiš se, obezglaviš se, život dobiva smisao. Omamljen ljubavlju opojnog mirisa, sreće, ljubavi i strasti. Živiš u snovima bezgrešnog življenja. Život ti je prepolovljen na dva dijela srce si poklonio, duša bezbrižno šeće snovima ideala. Ljubav izlivena od najljepših boja krhkoga stakla. U jednom trenutku nepažnje, ispadne ti iz ruku, slomljena, ostaju samo krhotine, koje nastojiš zalijepiti, ali nedostaje ti dio koji negdje ispao. Tražiš, ali uzalud. Ostaje samo sjećanje na nešto lijepo, krhko i slomljeno… copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
16:49 | Komentari (3) | Print | ^ |
ti pišeš ono što živiš - živiš ono što pišeš, a takvi su - rijetki i zato su veliki pjesnici i pjesnikinje (shadow-of-soul 12.09.2017. 16:54)
Hvala draga Angelija na čitanju. (nedosanjani.snovi 18.09.2017. 12:14)
četvrtak, 24.08.2017.
NA BOJNOM POLJU STRAHA I BOLI
 slika: digital artist Hej ti, Aždajo, sa sedam glava, što si se uvukla u moje tijelo pa proždireš mi um i dušu, srce mi pokušavaš slomiti. Ti, nakazo, duha mog što oduzimaš mi spokoj. Uvukla si se poput lopova, uhvatila me nespremnu, misleći da ću podleći tvom naumu. Varaš se…prkosit ću ti, vjeruj mi, do zadnjeg atoma snage duha svoga. Kad mi snage skroz ponestane, a ljubav ojača, silinom duha ću ti se smijati u lice, tražiti da odstupiš. Neće tu biti sudaca, niti suda, samo ti i ja…Licem u lice,ti bolom, ja perom, ti strahom, ja smijehom. Odustati neću, vjeruj mi, taman mi to bilo zadnje… Ako slučajno pobijediš, neću ti dati mira u progonstvu mome, vrebat ću na tebe… Puhat ću ti za vratom kao ti meni, dok ti ne zadam i posljednji udarac snagom duha i ljubavi svoje. Sve patnje i iskušenja, preboljet ću lako u snovima tišine, gdje se plač ne čuje, samo bol sagori, konačno i nepovratno…. copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
15:14 | Komentari (1) | Print | ^ |
wooooow, draga Helena!!!! (shadow-of-soul 24.08.2017. 15:20)
petak, 18.08.2017.
PUT U VJEČNOST
 slika: digital artist Osjetih snagu dodira siluetu božanskog izronjene iz dubine podsvijesti ili snova privlačnosti snage neobjašnjive energije uzdigavši me visoko do svemirske putanje koračajući u vječnost skupljajući blago ostavljeno u izgubljenom vremenu nedosanjanih snoviđenja ulazeći u svijet najvrednijeg trenutka nošena svijetlošću svemira bestjelesnu dimenziju slušajući pjev božanskih anđela … Moje oči su već gladne tvojih pogleda dok putujem kroz vječnost srce mi žeđa za tvojom ljubavi ali moja želja za putovanjem u vječnost snažnija je od straha ili bojazni od pada u beznađe... copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
12:38 | Komentari (2) | Print | ^ |
četvrtak, 17.08.2017.
ŽIVOT BEZ KRINKE
 slika: digital artist U carstvu snova svaki je život poput sna ponekad si princeza, a ponekad djevojčica sa žigicama ili samo sjenka… Svako novo jutro jedna nada … a svaki ugasli dan strepnja… U grču noćne more krik iz tame strašnih snova ljudi u krinkama sreću ti nude... Svaka tvoja želja… ispunjena svaka tvoja bol… nestala... Postala sam besmrtna u carstvu snova … da li je to kazna ili carstvo nebesko, djelić mašte koja besciljno luta? Život me opet budi… pomisao, da li je to san ili java nešto što mi sreću nudi. Spokojni život… bez krinke što pokušavam skriti… copyright ©Helena Horvat 17.07. 2011. |
10:06 | Komentari (4) | Print | ^ |
Hvala vam od srca na čitanju. Na žalost neki ne znaju živjeti bez krinke na licu (nedosanjani.snovi 18.08.2017. 12:33)
petak, 11.08.2017.
ČETIRI JAHAČA APOKALIPSE
 slika: http://www.novizivot.net/wp-content/uploads/2016/07/etiri-jaha%C4%8Da-apokalipse-e1469267729658.jpg Jahali su stoljećima, kroz pustinje i ravnice dojahali tako sretni, pobjednički… Prvi jahač na bijelom konju,dojahaše poput kralja, na izgled mio i drag,opak ko vrag, razape svoju strijelu, želeći osvojiti zemlju cijelu. Pohlepa mu od sveg jača, ljuto zboriše i narod zavadiše. Stiže drugi jahač, na konju vrancu crveno smeđim, da pomogne kolegi,da budu jači i žešći, s mačem u ruci pokosiše brata. Brat na brata krenu, krv samo sikće, žene plaču, koljači se smiju, evo nama rata… Kad dojaše treći jahač, na konju k'o ugljen crnom, veselju nema kraja,sad će on da pravdu kroji… Narod gladan, a on pun ko brod, u ruci drži mjerku za hranu,on je taj što će da važe, tko će jesti više,a tko će da skapava… Evo nama i četvrtog jahača na konju zelenku, brusi zube, prizor dojmljiv…Glad zavlada, bolest prijeti neka nova, jad se sprema kojoj zasad lijeka nema,samo smrt se smiješi sve u pakao da riješi. Tako narod na zemlji cijeloj, bez sklada i ljubavi osta…Glad… jal…bolest i smrt nam daše, Vrag i Šejtan se vesele,zavadiše i pobijediše …Narod slijep ne vidi kud ide. Moli Boga i Alaha …Još kojeg da se nađe… Ne zna narod da Bog je jedan, bez obzira kako se zvao, želi samo da mira bude ljubavi, sloge, nikad da ne zavadiše ljude sit gladnog da nahrani, zdrav bolesnom da ohrabri… Ej, narode, do kad ćeš tako, da te glupim prave, ono malo novca što si radeći stekao uzeše ti do zadnje pare, prije nego što si „keks“ rekao. Brinu oni za džep svoj, ali brate, gledaj sebe, gdje ti ponos tvoj? Ne daj dušu Đavlu i Šejtanu, nego ne poklekni, umom bistrim ti nastupi, digni glavu ponosito neka oni sebe grizu pa neka riješe svoju krizu. Nije sve u punom džepu, nego treba cijeniti sebe ko i druge, steći snagu i reći „NE“. Mijenjati sebe ako treba, za grijehe, pepelom se posuti, ali nikad više da bijesom se zbori, nego ljubav da prevlada, da kod svih naroda sreća zavade. copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
15:08 | Komentari (1) | Print | ^ |
ponedjeljak, 07.08.2017.
BEZNAĐE
 slika: digital artist Lutanje ulicama pognutih glava, tuga u očima. Osjećaj beznađa i zarobljenosti u svojoj nemoći Očaj… Život pun gnjeva. Strah… Gledanje u dno provalije, a dno se ne nadzire, osjećaš se poput stranca u ovom napaćenom svijetu, gdje je čovjek, čovjeku vuk. Neshvaćeni…Osjećaj ogoljelosti u pogledima prolaznika. O, Bože što je narod zgriješio, da si ga stavio na kušnju… To što je pošten bio, radio krvavo za licemjere koji govore o boljitku, a zemlja plače od bola koliko su je poharali svojom gramzljivosti i bahatosti šepureći se u svojoj samodopadnosti. Smiješe se svojim izljevima gluposti, i stezanjem remena, a rupa više nema kažu…za navodni boljitak, hraneći narod praznim obećanjima, koji je pao beznađe izgubivši ono malo dostojanstva koje mu je ostalo u svojoj čistoći življenja… gdje pravda nestade u svijetu demokraciji ili je to još jedna farsa kojom nas „podojiše“. copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
20:22 | Komentari (2) | Print | ^ |
a dno se ne nadzire,
osjećaš se poput stranca
u ovom napaćenom svijetu,
gdje je čovjek, čovjeku vuk.'' (shadow-of-soul 07.08.2017. 20:26)
utorak, 01.08.2017.
ZOMBIJI
 slika: digital artist Dižemo se iz praha poput Zombija koračamo prostranstvima ovog ludila želeći izbjeći smrt, klanjajući se mrtvima učinivši ih vječnima, dok hijene razdiru našu dušu, pojeći se krvotokom naših života proganjajući nas u našoj lakovjernosti, ne bi li nasjeli na njihove laži. Hodamo poput živih mrtvaca, hraneći se riječima laskavaca. tobožnjih…dobronamjernika koji žele sebi učiniti moćnijim, gazeći po nama kao robovima, ne bi li nam iscijedili posljednju kap krv i koja nas održava na životu. Truju nas godinama, postali smo obamrli u svojim mučninama i tako godinama… usadili u nas paralizu kod zdravih udova od koje bolujemo zbog naše nepokretljivosti i ispijanja mozgova postali Zombiji jednog tužnog vremena. copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
16:13 | Komentari (2) | Print | ^ |
petak, 28.07.2017.
SMRT POLITIČKOG KARNEVALA
 slika: digital artist Pale su maske moćnika, sve smrdi na pokvarenu ribu što se godinama čuvala u toplini naših dušobrižnika, u moru prijevara i laži. More ih izbacilo. Sve ribe isplivale nasuho, neke u kašetama vrckaju hladeći se na ledu, čekajući da ih lagano stave na gradele. Da se malo prže… Pržili su nas godinama na tihoj vatri i svojih nebuloza gosteći se našim mesom, dok su kosti bacali mačkama, da nas razvlače do nemilosti, kupali se u plimi dobroga vina, opijajući se našom krvlju, nisu čuli vapaje malog čovjeka. One velike još nisu u mrežu ulovljene, bacakaju se poput lososa, plivajući uzvodno, ne bili se ponovo omrijestili negdje u europskoj zajednici,tražeći utočište u obilju koje im izmeće. Skinimo mrene sa očiju…Upalimo svjetlo, ne dajmo da nas više vozaju… Pratimo, ne dajmo da sve trune, da nas lome, riječ naša nek' se čuje…Zemlja naša da više ne boluje od karcinoma zvanog: NEMOĆ…TUGA …BOL… I JAD copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
10:30 | Komentari (2) | Print | ^ |
utorak, 25.07.2017.
ZEMALJSKI BAL TAŠTINE
 slika: digital artist Na ovom zemaljskom balu punog taštine ostati čiste savjesti, zdravog razuma pleasti kako bi drugi htjeli u ritmu prijevara i laži, da nas povijaju kao žito koje se povija na vjetru… Napustiše nas bogovi, ostavivši nas u raljama morskih pasa, žedne naše krvi izjedajući posljednji atom naše snage, gazeći po nama kao da gaze tuđinskom čizmom… Smatrajući se bogovima bez kajanja govoreći, otrcane istine koji svi znaju i opet im se klanjaju kao roblje, gradeći im velebna zdanja da uživaju u ovom njihovom zemaljskom raju… Koprcat će se u Čistilištu, ako do njega uopće dođu, ali bez obzira na njihovo lizanje oltara, zazivajući ime Božje, cvrljit će se kao „čvarci“ u dubini pakla ognjenog... copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
19:15 | Komentari (3) | Print | ^ |
četvrtak, 20.07.2017.
ISPOVIJED „BOGATE“ ŽENE
 slika: digital artist Dotakni me, prijatelju, ljepotom duše svoje… kad zatvorim oči, tada te bolje vidim… osjetim tvoje srce…Dušu… griješio si…to je ljudski… ali onu iskricu dobra koju posjeduješ treba je njegovati kao cvijet koji treba vodu. Postat će ti duša…iskrenija… srce…tako nježno i toplo… tako je i s prijateljstvom… nepatvorena ljubav prema prijatelju radi čuda… Znaš… tako je i s malim djetetom, moraš ga nahraniti mlijekom i pohvaliti za sve dobro što je naučio i učinio. Ja sam ti samo obična smrtnica koju je priroda izdvojila radi mog posebnog duha, vedrog, ponekad tužnog, onog što ne zna mrziti, ali zna praštati … Poneki bi me izdvojili želeći da budem osamljena i tužna u svojim stihovima… Prijatelju,… moraš i ti mene razumjeti… sa svim mojim vrlinama i manama. prihvatiti druge onakvima kakvi jesu, bez obzira na njihovu različitost bilo hendikepa, rase, vjere. Kad si sposoban prihvatiti druge onakvi kakvi jesu, ti si bogat i sretan čovjek. Moram ti priznati ja sam jako sretna i bogata žena… copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
17:28 | Komentari (2) | Print | ^ |
koju je priroda izdvojila
radi mog posebnog duha,
vedrog, ponekad tužnog,
onog što ne zna mrziti, ali zna praštati …'' (shadow-of-soul 20.07.2017. 17:34)
utorak, 18.07.2017.
TEBI …ŽENO ŠTO SUŽNJEM TE ZOVU
 slika: digital artist Tebi…Ženo koja još uvijek ležiš u lancima kojoj je sreća okrenula leđa… Ti koja trpiš u mukama, pomalo slijepa, a korak trom… Tebi…koju ženom zovu, a još sužanj jesi… Gažena… u krletku poput ptice smještena… Tebi…kojoj su krila podrezana, a sunce nikada ne sije…Samo mrak ,galama, udarac i bič. Mjesec ti tugu i sjetu nosi… Tebi …silovanoj koja patiš u boli, što poput kvočke pilići kupiš i skrivaš patnju… Oslobodi se…Skini kariku s lanca, korakni korakom snažnim…Ne okreći se, samo naprijed, otvori oči… ne živi u mraku… Nemoj da ostariš u neznanju. Razapeta, nijema i neshvaćena. Potraži pomoć…ima onih koji ti mogu pomoći…Ne plači više,sahrani prošlost, pogledaj u budućnost… Progovorih stihom… nepravda me boli Daj mi ruku, isplači se…Budi hrabra i sretna znaš da ti to možeš želiš… jer ipak ti si ŽENA!!! P.S.Posvećeno svim ženama koje trpe od nasilja copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
15:12 | Komentari (2) | Print | ^ |
subota, 15.07.2017.
PODARIMO IM ŽIVOT DOSTOJAN DJETETA
 slika: digital artist Rađaju se s plačem na licu,uvjeravajući sve oko sebe da su živi. Mala krhka bića, bezopasna što otvaraju svoje očice, ne svjesna istine koja ih okružuje i čeka…Žele živjeti ovdje među nama, gdje žive majke i njihovi očevi, gdje su bake i djedovi, braća i sestre. Ne žele biti napušteni i ostavljeni… Zaslužuju ljubav dostojnu ljepote tako malog krhkog bića … Što se to događa u ljudskoj psihi, u vremenu kad se jedva preživljava, živjeti poput zvijeri, ostavivši svoju mladunčad odbačene u svijetu grabežljivaca… Hej… stanite… Osvrnite se oko sebe, promislite… Što je život bez ljubavi? Kao stablo koje nikada nije procvjetalo, koje nije imalo plodove, kao cvijet koji nije imao svoje sjeme… Ne živite u tami postojanja… Zato živimo, životom ljubavi, u nadi da za nama ostane plod ljubavi koja će nas podsjećati na tragove života koje smo posijali… Podarite im život dostojan djeteta… Mazite ih… pazite ih, život je tako kratak da bi ste si uskratili uživanje u ljepoti postojanja nježnih, tako nevinih i iskrenih bića kao što su djeca… P.S. Posvećeno napuštenoj djeci u domovima u nadi da će pronaći svoj dom… copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
10:56 | Komentari (6) | Print | ^ |
četvrtak, 13.07.2017.
ŽIVOTNO IŠČEKIVANJE
 slika: digital artist Tisuću puta sam se zapitala što stalno iščekujemo… Kad ste dijete malo, nemoćno, želite da vas vole. Da imate sretno djetinjstvo, da vas ljube, maze, paze, pričaju bajke. Kad malko odrastete… Kažu: - Nisi više dijete, moraš odlučiti što dalje… Koje škole izabrati i završiti ? Ali opet se netko nađe, tko će da ti pametuje pa kaže: - Ne nije to za tebe, ja sam odlučio umjesto tebe, tako ili nikako.. A ti opet, nemoćan da se boriš sa „vjetrenjačama“, pogneš glavu i misliš tako je…Trudiš se, od tebe očekuju najbolje. Svi sretni, ti završio što su od tebe očekivali.. A, ti…Jesi li ti sretan?.Ma tko tebe pita nisi punoljetan, još te oni hrane … Dođe dan kad postaneš punoljetan, pa misliš nitko ti nije ravan… -E sad da vidim tko će da mi pametuje, sad sam ja onaj, što može sam odlučivati… Zaposlio si se, ma vidi čuda, sad imaš i svoj novac… Niko ti nije ravan...Ali i tu moraš biti pognute glave, ako želiš da bude kako je netko zamislio. Tako ili nikako … Godine prolaze…Mladost iščezava…Udaš se ili oženiš, iščekuješ da će ti život biti idiličan…Med i mlijeko. Konačno nađeš srodnu dušu…Nadaš se... Došla djeca, ma nema većeg vesela i radosti… Pružaš im svu ljubav, koju vi niste imali… Pričate bajke, vodite na izlete, pružate sve što možete… Pazite ih mazite, dajete im smjernice, ali nikako da ih zakinete u njihovim pravima… Sami odlučuju , koje škole upisati… Koje fakultete završiti…Vi ste tu da im pomognete. Opet se neko nađe da pametuje, pa se uhvatiš s njime u koštac, ne dozvoliš da neko bira umjesto njih, ipak su oni individue za sebe, „krojači“ svoje sreće … I tako jednog dana postanu i oni svoji ljudi. Koji još uvijek nešto iščekuju, kao što smo mi iščekivali… Prođe život u iščekivanju, nečeg boljeg, ljepšeg i sretnijeg… Tako… ponekad razmišljamo, da li smo si postavili previsoke ciljeve u životu, koje nismo uspjeli ostvariti ili nas je uvijek nešto sputavalo da cilj ostvarimo… Tada se pitamo, da li se isplatio trud koji smo ulagali u to što smo željno iščekivali,ili smo podbaci…Pitanje koje se uvijek nameće…. Tako je Goethe rekao: „Svi ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim iščekivanjima prevareni." … Sad se pitam: - Tko sam ja da nekome pametujem ? copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
15:05 | Komentari (1) | Print | ^ |
utorak, 11.07.2017.
SNAGOM DUHA
 slika: digital artist Zavoljeh svaki dan u kojem se budim, svaku zraku sunca koja me miluje, hrani snagom za novi trenutak,dozvolivši srcu da diše. Šapatom na usnama, zahvalih na novom danu. Budem sretna, sada, dok u srcu poželim da radost traje do trenutka kad mi se smrt približi… Pogledat ću je s osmijehom na licu, možda se preplaši i ode… Neću je preklinjati, ali ću se suprotstaviti snagom svoje duše koje lebdi u prostranstvu moje ljubavi sa željom da jednog dana otvori vrata kristalne dvorane,gdje stanuje carstvo snova, legnem na oblak bijeli gdje obiluje svjetlost, živi bezgranična ljubav, i postoji samo jedan put bez povratka u koji pogled seže u beskraj nebeskih visina… copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
13:47 | Komentari (1) | Print | ^ |
predivna poezija, draga Helena (shadow-of-soul 11.07.2017. 13:50)
subota, 08.07.2017.
ŽIVOTE, KAKO TE VOLIM!
 slika: digital artist Otkad znam za sebe, svi su mi govorili da život nije lak. Ako nam se sve „karte“ poslože kako treba isplati se živjeti. Život je poput rijeke koja nas nosi, mami nas svojom ljepotom, željom da uđemo na splav, opušteni bez straha da nas ponese struja izazova, ne znajući gdje će nas struja odnijeti. Bezbrižni ...bez straha puni iluzija dolazim do prepreke. Rijeka se počinje račvati. Kojim putem krenuti? Tko zna što nas čeka na kraju, mirno ušće ili brzaci koje treba savladati? Možda naiđemo na slapove koje nas vode u poniranje i neizvjesnost preživljavanja. Da li se prepustiti ili se boriti sa sudbinom koja nameće svoja pravila? Pitamo se… da li je veći emotivni i tjelesni pad, što doživljavamo u trenutku emotivnog pada, a što u trenutku fizičkog pada? Činjenica je, da samo mislima letimo kao feniksi, čekajući da se izdignemo iz bilo kakvog „pepela“, nesagorivi, oslobađajući ludost koja prolijeće našim mislima. Uzdigavši se iz pepela, pomislimo da li smo se uzdigli iz fatamorgane ili je činjenica da je život lijep bez obzira na svoje prepreke i strahove, uzdizanja i padanja, misleći da je kraj puta. Osvrćemo se u nadi da je to samo jedna plovidba u nizu koja nam je otvorila oči, podarila život i trenutke radosti, sagledavši i drugu stranu sumornog previranja i želje za borbom koju nam nameće život… ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
17:16 | Komentari (2) | Print | ^ |
četvrtak, 06.07.2017.
KORAK U ŽIVOT
 slika: digital artist Tiho na prstima koračam kroz taj život bojeći se da ne bih povrijedila nekoga. Putom utrtim prepreka i boli sa smiješkom na licu, uljepšavajući život drugima, želeći da budu radosni, gledajući da im sreća ne bude uskraćena. Sve što se nakupilo u sjećanjima moga djetinjstva. Lica oblivena nevinim dječjim suzama, tužnog pogleda tražeći malo ljubavi, nježnosti i lijepe riječi, pravo na život dostojan djeteta, koje žele zaboraviti prošlost odrastanja, svaki put na spomen riječ „Mama“, da mu u grlu stane riječ zato što ne može izgovoriti… Naučiš gledati kroz naočale ružičastih stakala, da ti svijet bude ružičast, da ti mrva ljubavi bude velika k'o kuća, da svaka lijepa riječ bude melem tvome srcu, svaki poljubac bude nektar tvog života, svako milovanje Božji dar. Kad se jednog dana ukrcaš na jedrenjak, a vjetra nema, stojiš na pučini gledajući u daljinu, moleći Svevišnjeg za dašak vjetra koji bi brod lagano pokrenuo ploveći do mirne luke tvog zadnjeg, nadaš se sretnog pristaništa … ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
12:13 | Komentari (2) | Print | ^ |
a vjetra nema, stojiš na pučini gledajući u daljinu,
moleći Svevišnjeg za dašak vjetra
koji bi brod lagano pokrenuo ploveći
do mirne luke tvog zadnjeg,
nadaš se sretnog pristaništa …'' (shadow-of-soul 06.07.2017. 12:19)
ponedjeljak, 03.07.2017.
KAO OTVORENA KNJIGA
 slika: Jadranko Ferko: ''Maestrova violina'' Suhi pastel, 2016.g. 37 x 50 cm, a s okvirom 55 x 70 cm Kao otvorena knjiga, dušu svoju predajem tebi čitatelju, da nahranim ponekad i dušu tvoju, da izmamim sjećanja tvoja, želje tvoje, ljubav tvoju… Ponekad… rasplamsam nježnosti i strasti što čuče duboko u tebi, ali strah da te ne otkriju. Žedna ljubavi, žeđam izvore tvoje ne ostvarenih želja i htijenja, kao pohota stremim nježnostima i milovanjima vatrenim, poput ognja, gdje se rađaju erupcije nakupljene lava koje čeka poput gejzira da se izliju uzdahe koji prate nemir i ritam srca tvoga da napoje dušu i strasti tvoje. Ponovo rađam riječi u nekom bolnom vremenu moga pjevanja koje prožima korijene srdžba mojih, snage i mudrosti, opsjednuta izlaskom iz samoće tražeći mir u zagrljaju zvjezdanog srca. Zatvaram stranicu u nadi da sam te stihom nahranila, riječju napojila i žeđ utažila. ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
14:57 | Komentari (3) | Print | ^ |
bolnom vremenu moga pjevanja
koje prožima korijene srdžba mojih,
snage i mudrosti, opsjednuta izlaskom
iz samoće tražeći mir u zagrljaju zvjezdanog srca.'' (shadow-of-soul 03.07.2017. 15:03)
petak, 30.06.2017.
"KORAK U ŽIVOT"
|
ISBN 978-5953-56342-7-02 Recenziju ove moje zbirke poezije napisao je poštovani književnikZlatko Martinko: PRVIM KORAKOM POČINJE LJUBAV Trebalo je krenuti u život, učiniti onaj korak kojime sve počinje, pri tome nikom ne smetati, nikom ne prepriječiti put, ne biti napadan, ne biti nametljiv… Tako je krenula gospođa Helena Horvat iz svog moslavačkog sela put grada, naći drugo. ŽIVOT ! Možda su već tada nastali ovi njeni stihovi : Tiho na prstima koračam kroz taj život bojeći se da ne (bi) povrijedila nekoga (KORAK U ŽIVOT) Naivni su oni koji misle da će odoljeti svojoj sudbini sa svojim uvjerenjima ; slijede riječi, vjetar nakon vjetra, val nakon vala koji svojom snagom izjedaju dužinu života, izjedaju čovjeka iznutra, odranjaju grudve u njemu. Nema mjesta ustupanju, povlačenju, sumnjama. Ne može se živjeti kao lutka na žici, list papira, paučina u uglu prozora. Ne imati srca. Sve ono iz našeg ponosa, rodnog doma, majčine ljubavi, ostaje iza nas. Dovoljan je samo jedan posrtaj, loš korak, jedna nesmotrena riječ i smrvit će nas nepoznato, boleštine, alkohol… Bijeda ! Bojimo se istine koja nas proganja, izgara našu svijest. Poneki čak zaboravljaju i rodbinu, ne brinu o nikome. Ipak smo mi ostali mi, ostaje u nama pjesma, poezija, ljubav i nada. Uvijek imamo nešto više, kao mađioničari izvlačimo iz rukava ispjevan stih i govorimo, ako nas drugi ima nakanu poslušati : Kao otvorena knjiga, dušu svoju predajem tebi čitatelju da nahranim ponekad i dušu tvoju… (KAO ORVORENA KNJIGA) Otvorena smo knjiga; kako nam piše gospođa Helena Horvat, autorica zbirke pjesama „KORAK U ŽIVOT“, koja je pred nama. Daje u naše ruke svoju dušu, govori nam o svojoj ljubavi, govori isto tako i o onome što ju boli. Brani svoju istinu. Biti pjesnik nije zanat, da sjedneš i pišeš stih za stihom kao na tvorničkoj traci – biraš riječi poznatih ljudi koje ćeš upisati u svoju pjesmu i eto poezija... Ne ide to tako, tvrdoglavi zaključci putuju mislima, novonastale slike se miješaju sa starima, počinjemo žustre prepirke, branimo svoju ideju, svoju čast. Danonoćno! A mi niti ne pitamo da li nas netko brani, naš život. Biti pjesnik; to je posao za cijeli život, radnim danima, praznicima, na godišnjem odmoru. Uvijek, jer misli se slijede, postoje, guraju nas. Nauče nas da živimo, slijedimo svoj pogled, svoju zvijezdu. I opet ne pitamo zašto – kažemo da je to naša sudbina. Ne možemo lagati sebi da bi udovoljili drugom, zanijekali svoj život; komad plavog neba, pjev ptica, kišu, vjetar, snijeg... Sunce! Držimo se nasuprot našeg svijeta i našeg sna bez riječi, nijemi, prije nego poteče pjesma, rodi se stih. Volimo prazninu i muk, dan za danom iz pješčanog sata u nekom nenadmašnom ponavljanju riječi, strasti i ljubavi. A pjesma se treba obračunati s predrasudama, s površnim, s nestvarnim, jer pjesma treba nositi život. Treba učiniti svoj KORAK U ŽIVOT. Pjesnik se ne treba kriti, „pisati pod svjetlom svijeće“. U zapećku! Ne treba nikad gubiti nadu, treba voljeti ljude oko sebe, oprostiti im grijeh, mržnju, zabludu! Gospođa Helena Horvat kaže: Naučiš gledati kroz naočale ružičastih stakala, da ti svijet bude ružičast, da ti mrva ljubavi bude velika k'o kuća (KAO OTVORENA KNJIGA) Nitko nije rekao da je život lak ali većina je govorila da se isplati živjeti ; živi se, stvara sadašnjica, čuva ljubav, dižu se djeca… Gospođa Helena Horvat nije više samo autor poezije, pjesnikinja, ona je i majka koja bdije nad svojom djecom, strepi, nada se. Za njih živi! Brine i za napuštenu djecu koja čeka po domovima za siročad pronaći „svoju obitelj“, nekoga tko će ih voljeti. („PODARIMO IM ŽIVOT DOSTOJAN DJETETA“). Ona ne staje tu, bori se za zlostavljane žene i zove ih : Daj mi ruku, isplači se, Budi hrabra i sretna… (TEBI ŽENO, ŠTO SEŽNJEM TE ZOVU) Autorica, gospođa Helena Horvat udara šakom po stolu, bori se srcem i dušom za one kojima treba pomoći. Nitko njoj nije nedodirljiv ; muškarčine, snagatori, prevaranti, razbojnici, lažljivci, političari... Svakome stavlja „prst u oči“, ova sitna, krhka žena. – Zar žene nisu izmijenile svijet? Muškarac je vjerovao da vlada jer je znao udariti u rebra, u lice, u trbuh, gdje boli, nesposoban boriti se protiv žene njenim oružjem, lukavošću i inteligencijom. Imao je mišiće, imao je vlast i ništa više. Vodio je rat da bi se suprotstavio drugom muškarcu, žena je lukavo čekala pobjednika. Gospođa Helena Horvat ukazuje na te i takve muškarce i ljude, opijene vlašću kako zlostavljaju nemoćne, dokazujući da samo slabić udara, slabić gazi da bi preživio nastali sukob – „Gazeći po nama kao robovima“ kao da postajemo „ZOMBIJI“. Ljudi postaju beznadni, pognu glave kao da gledaju u dno provalije. Valjda ih je Bog stavio na kušnju? – pita se gospođa Helena Horvat. Pitamo se da li je ijedna vjera, ijedna molitva dostojna trpjeti da nas drugi gaze, pogotovo kad vidimo da im je ta ista crkva oprostila sve grijehe na samrti i Sveti Petar ih prima u raj „preko reda“, isto onako kako su na zemlji živjeli. To boli – to boli autoricu ove zbirke. Običan čovjek, čak i malen spušta glavu kad prelazi prag jer su ga na to naučili oni koji njime vladaju. Autorica se ne boji, kaže : Prkosit ću ti vjeruj mi do zadnjeg atoma snage duha moga... (NA BOJNOM POLJU STRAHA I BOLI) Gospođa Helena Horvat si postavlja pitanje da li postoje dva svijeta ili možda dvije ljubavi. Nije li to samo uzbuđenje ili strast koji se uvuku u svaku poru našeg tijela? Njezin svijet ima samo jednu stranu svijeta – LJUBAV. Ponekad ipak stoji „na mostu neizvjesnosti“ iako vjeruje u ljubav. Pita se da li ljubav može dati snagu da se pobjegne iz okova stvarnosti. Misli li ona da je ljubav san ili sanja ono najljepše kad voli? Traži li, kako sama kaže, svoju „ljubav među zvijezdama“? – Ponekad obriše prašinu sa svoje ljubavi, izvlači pohabane slike mladalačkih snova, kao nekad sluša u duši „ONLY YOU“ nadajući se da će sve zatvoriti u jednu kutijicu i baciti ključ. Shvaća da razbijeno ogledalo njene duše slaže mozaik iz komadića sjećanja. Ponekad vidi polje makova, kao nekad u svome djetinjstvu. Na kraju ostaje san, duša i srce. Treba li napisati „PJESMU IZ OČAJA“? – Voljeti iz očaja? Tražiti iza kojeg „nepostojećeg ugla“ svoja lutanja? Gledati „njegovim“ očima svaku novu zoru. Napisat ću pjesmu o tajanstvenoj zemlji sa plavim nebom i puno sunca tamo ćemo se sresti poljubiti se i utonuti u san... (PJESMA IZ OČAJA) Ljubav je vječna, ljubav je velika poput svemira, satkana od nježnih zagrljaja, suze postaju pravi biseri. Autorica kaže: Moje oči su već gladne tvojih pogleda (PUT U VJEČNOST) Mogli bismo nastaviti razgovor o ljubavi ali možemo li govoriti o ljubavi na način gospođe Helene Horvat; mi sami ispisati svu njenu ljubav i svu njenu brigu za duge, obične ljude, uskladiti njen korak nekom našem koraku koji bi postao zajednički „KORAK U ŽIVOT“? – To ne možemo jer njen je korak poseban, pripada samo njoj. Drhtav, ponekad i nespretan korak – njen ljudski korak u ljubav, u nade, u san. Njena istina napisana srcem. Imamo li mi neku drugu istinu ili ćemo reći da su ponekad riječi gospođe Helene Horvat nespretne, da se ponekada spotiču na interpunkcijama, šepaju u čistini izričaja... Kažemo li to, možemo li dokazati da je „poezija srca“ posebna nauka, ispisana naučno opravdanim riječima, formom, znanjem? Je li ljubav privilegija doktora znanosti? – NIJE! Ljubav i poezija pripadaju svima, svakome tko ih govori svojim jezikom i svojim osjećajima, jer osjećaji ne lažu, izlaze iz srca a nisu stvoreni u laboratoriju „književne riječi“. Prevert je rekao: „jedino naša riječ, nošena našim istinskim osjećajima može biti poezija. Promijenimo li svoj govor, ne pjevamo više poeziju!“ Zato kažem, gospođo Helena Horvat, jezik vašeg srca je najljepša poezija. Jedina istinska poezija. Ne osvrćite se ako vam netko kaže da bi trebalo ovo ili ono... Naučne misli niti naučne rečenice ne slažu ljubavnu poeziju a vama je ljubav vodilja u životu; vaša ljubav prema voljenom muškarcu ili ljudima oko vas – vaš „KORAK U ŽIVOT“, vrijedan svakog poštovanja. Pozivam vas dragi čitatelji da ne pravite kritiku već da si postavite pitanje; koliko nas ima koji možemo s tako malo riječi reći toliko puno kao što je to učinila pjesnikinja Helena Horvat zbirkom „KORAK U ŽIVOT“. Podržimo ju u njenom pjevanju i sagledajmo i mi njezinu ali i našu ljubav. Zlatko MARTINKO, književnik U Medulinu 18.11.2012. |
14:09 | Komentari (3) | Print | ^ |
utorak, 27.06.2017.
KAD JEDNOM ZATVORIM OČI
 slika: digital artist Kad jednom zatvorim oči i prestanem disati, kad moje žile okamene, a obrazi posive, moje tijelo izgubi miris opijuma koji si obožavao. Kada shvatiš da me nema pokraj tebe, da sam bila dio prolaznosti ovog napaćenog života, znaj da našem putu nije kraj. Ne plači, znaš da veliki dječaci ne plaču. Pratit ću te kao sjenka i čuvati našu ljubav baš onako nenametljivo. Kad dođe vrijeme ponovnog susreta, čekat ću te. Srest ćemo se na proplanku crvenih makova i plavih različaka, pričati o vremenu koji smo proživjeli i smijati se… Ne umire se samo tako lako. Živjet ću u tvom pogledu, poljupcu, nadam se u tvom srcu… copyright © by Helena Horvat iz zbirke VRIJEME POSTOJANJA  citat u knjizi HELENE HORVAT: "Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla." Paulo Coelho |
18:44 | Komentari (2) | Print | ^ |
srijeda, 21.06.2017.
OŽILJCI
 |
14:02 | Komentari (2) | Print | ^ |
srijeda, 14.06.2017.
MOJA LJUBAV NIJE NA PRODAJU
 Ne možeš me kupiti poljupcima lažnim, slatkorječivim čarima i ispraznim laskanjima. Ljubav poklanjam, nepatvorenu bez roka trajanja, upakiranu u najfiniju svilu, koja miluje sva čula. Samo onaj tko zna što je ljubav, nikad je ne kupuje ili prodaje, takva ljubav je kratkog vijeka i brzo je nagrizu crvi sumnje koji izjedaju srce čineći rupe, velike i male, sve do onog trenutka dok ne ode na počinak i to zauvijek …. @By Helena Horvat |
15:22 | Komentari (2) | Print | ^ |
upakiranu u najfiniju svilu, koja miluje sva čula.'' (shadow-of-soul 14.06.2017. 15:25)
ponedjeljak, 12.06.2017.
DAH
 slika: Pavela Medak Udahnula sam te jutarnjomzrakom sunca, milovala tvoja htijenja… Izdahnula sam u sutonu s prvim zvjezdanim tragom. copyright © by Helena Horvat iz zbirke VRIJEME POSTOJANJA citat u knjizi HELENE HORVAT: "Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla." Paulo Coelho |
ponedjeljak, 05.06.2017.
KRHOTINE
 Još jedna pjesma koja je prevedena na češki Slomi se nešto u meni... Krhotine stakla zazvekeću u mozgu. Tamne zavjese mraka navlače mi se na oči. Propadam… Osjećam trenutak bez svijesti… Vapim… glasa ni od kuda. Proklet.... sad je najpotrebniji. Koprcam se u mraku svog straha…. Svuda gluhoća… i ja sam nijema. Duga pruga tegobe koja ne odlazi i vrata sreće koja se ne otvaraju pred mojim snovima Autor: Helena Horvat (iz zbirke U ZAGRLJAJU POEZIJE) STŘEPINY Zlámalo se něco ve mně… Střepiny skla zařinčí v mozku. Tmavé závěsy tmy natahují se mi na oči. Propadám… Cítím okamžik bezvědomí… Úpím… hlas odnikud. Proklatý… nyní je nejpotřebnější. Zmítám se v tmě svého strachu… Všude hluchota… i já jsem němá. Dlouhý pruh tíže, který neodchází a dveře štěstí, která se neotvírají před mými sny. Prevela na češki: prof. Kveta Fiala |
10:18 | Komentari (4) | Print | ^ |
| < | rujan, 2018 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
O AUTORICI BLOGA
Free Site Counter
dorada dizajna: Jadranka-Shadow
blog je od 25.03.2014. u 13:22 h
pjesnikinja HELENA HELLY HORVAT
iv>
MOJ BLOG NA BLOGSPOT-u:
nedosanjani snovi
HELENA HORVAT, rođena Pohorsky u Hercegovcu (Moslavina), 21. lipnja 1958. godine.
Živi i stvara u Zagrebu, od 1979. U zrelim godinama otkrila je želju za ponovnim pisanjem.
Piše ono što osjeća iz srca i duše, pretežno ljubavnu liriku.
Ponekad napiše pjesmu socijalne tematike iz ogorčenja koje muči malog čovjeka.
Za sebe kaže da je obična žena, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom koji nikada ne stari.
Najviše objavljuje u elektronskim medijima.
Pjesme su joj objavljivane na mnogim portalima, u književnim časopisima, zajedničkim zbirkama.
Autorica je u DIOGENU pro kultura, magazin za kulturu, umjetnost i obrazovanje iz Sarajeva, koja njeguje različitosti autora, izlazi i na engleskom jeziku i obuhvaća autore iz cijelog svijeta.
UG „ESSEGG”, Osijek, 2012. godine joj je objavila prvu samostalnu zbirku poezije „U zagrljaju poezije”.
UG „BAGREM”, Gradište, 2013. godine joj je objavila drugu samostalnu zbirku „Korak u život”.
MOJA POEZIJA
- U ZAGRLJAJU POEZIJE - samostalna zbirka
KORAK U ŽIVOT - samostalna zbirka
VRIJEME POSTOJANJA - samostalna zbirka
moje pjesme su postavljene na youtube, a i nalaze se u mnogim domaćim i međunarodnim zbirkama poezije
LINKOVI BLOGOVA, KOJE POSJEĆUJEM
RAZMIŠLJANJA O POEZIJI
„Poezija je hrana bez koje ne mogu... Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce za vapi a ruka stih napiše…Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“...(Helena Horvat)
''Cvijeće je dokaz da jedna zraka ljepote vrijedi više nego sva dostignuća svijeta.'' - Ralph Waldo Emerson