Postoje li dvije ljubavi,između dva svijeta, realne i imaginarne.
Postoji li razlika između njih ili je ista euforija, koja se zavuče u sve pore naših tijela i ne izlazi.
Postoji li ista bol i ista tuga…sveopća zbunjenost koja nagriza tijelo u svom duhovnoj izopačenosti između sna i jave, koja se postiže iluzijama stvarnih ili nestvarnih poimanja ljubavi. Patnja, koja zna izluditi. Bol koja razdire. Izgubljenost, koja preplavljuje sva čula. Očajanje koje ne uzmiče,tu je, ono se osjeća.
Sposobna je toliko da te ubaci u drugu dimenziju tvog života, gdje sve spontano i lako, a na kraju te opsjeda, počneš biti ovisan, izluđen, pokoren, iluzorno stanje svih osjetila, postaješ romantičan, sentimentalan, pun čežnje i želja.
Dok je u vama upaljen plamen ljubavi, želite da stalno tinja, grije vam dušu i srce, ali osjećate da vremenom polako izgara…ostajete tako sami na zgarištu jedne ljubavi između dva svijeta …realnog, ili imaginarnog…
„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.
Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“