|
slika: digital artist
Hej ti, Aždajo, sa sedam glava, što si se uvukla u moje tijelo pa proždireš mi um i dušu,
srce mi pokušavaš slomiti.
Ti, nakazo, duha mog što oduzimaš mi spokoj.
Uvukla si se poput lopova, uhvatila me nespremnu, misleći da ću podleći tvom naumu. Varaš se…prkosit ću ti, vjeruj mi, do zadnjeg atoma snage duha svoga.
Kad mi snage skroz ponestane, a ljubav ojača, silinom duha ću ti se smijati u lice, tražiti da odstupiš. Neće tu biti sudaca, niti suda, samo ti i ja…Licem u lice,ti bolom, ja perom, ti strahom, ja smijehom.
Odustati neću, vjeruj mi, taman mi to bilo zadnje…
Ako slučajno pobijediš, neću ti dati mira u progonstvu mome, vrebat ću na tebe…
Puhat ću ti za vratom kao ti meni, dok ti ne zadam i posljednji udarac snagom duha i ljubavi svoje. Sve patnje i iskušenja, preboljet ću lako u snovima tišine, gdje se plač ne čuje, samo bol sagori, konačno i nepovratno….
copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT
ISBN 978-5953-56342-7-02
posveta u ovoj knjizi je:
„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.
Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“
Helena Horvat
|
