slika: digital artist Hej ti, Aždajo, sa sedam glava, što si se uvukla u moje tijelo pa proždireš mi um i dušu, srce mi pokušavaš slomiti. Ti, nakazo, duha mog što oduzimaš mi spokoj. Uvukla si se poput lopova, uhvatila me nespremnu, misleći da ću podleći tvom naumu. Varaš se…prkosit ću ti, vjeruj mi, do zadnjeg atoma snage duha svoga. Kad mi snage skroz ponestane, a ljubav ojača, silinom duha ću ti se smijati u lice, tražiti da odstupiš. Neće tu biti sudaca, niti suda, samo ti i ja…Licem u lice,ti bolom, ja perom, ti strahom, ja smijehom. Odustati neću, vjeruj mi, taman mi to bilo zadnje… Ako slučajno pobijediš, neću ti dati mira u progonstvu mome, vrebat ću na tebe… Puhat ću ti za vratom kao ti meni, dok ti ne zadam i posljednji udarac snagom duha i ljubavi svoje. Sve patnje i iskušenja, preboljet ću lako u snovima tišine, gdje se plač ne čuje, samo bol sagori, konačno i nepovratno…. copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
slika: digital artist Osjetih snagu dodira siluetu božanskog izronjene iz dubine podsvijesti ili snova privlačnosti snage neobjašnjive energije uzdigavši me visoko do svemirske putanje koračajući u vječnost skupljajući blago ostavljeno u izgubljenom vremenu nedosanjanih snoviđenja ulazeći u svijet najvrednijeg trenutka nošena svijetlošću svemira bestjelesnu dimenziju slušajući pjev božanskih anđela … Moje oči su već gladne tvojih pogleda dok putujem kroz vječnost srce mi žeđa za tvojom ljubavi ali moja želja za putovanjem u vječnost snažnija je od straha ili bojazni od pada u beznađe... copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
slika: digital artist U carstvu snova svaki je život poput sna ponekad si princeza, a ponekad djevojčica sa žigicama ili samo sjenka… Svako novo jutro jedna nada … a svaki ugasli dan strepnja… U grču noćne more krik iz tame strašnih snova ljudi u krinkama sreću ti nude... Svaka tvoja želja… ispunjena svaka tvoja bol… nestala... Postala sam besmrtna u carstvu snova … da li je to kazna ili carstvo nebesko, djelić mašte koja besciljno luta? Život me opet budi… pomisao, da li je to san ili java nešto što mi sreću nudi. Spokojni život… bez krinke što pokušavam skriti… copyright ©Helena Horvat 17.07. 2011. |
slika: http://www.novizivot.net/wp-content/uploads/2016/07/etiri-jaha%C4%8Da-apokalipse-e1469267729658.jpg Jahali su stoljećima, kroz pustinje i ravnice dojahali tako sretni, pobjednički… Prvi jahač na bijelom konju,dojahaše poput kralja, na izgled mio i drag,opak ko vrag, razape svoju strijelu, želeći osvojiti zemlju cijelu. Pohlepa mu od sveg jača, ljuto zboriše i narod zavadiše. Stiže drugi jahač, na konju vrancu crveno smeđim, da pomogne kolegi,da budu jači i žešći, s mačem u ruci pokosiše brata. Brat na brata krenu, krv samo sikće, žene plaču, koljači se smiju, evo nama rata… Kad dojaše treći jahač, na konju k'o ugljen crnom, veselju nema kraja,sad će on da pravdu kroji… Narod gladan, a on pun ko brod, u ruci drži mjerku za hranu,on je taj što će da važe, tko će jesti više,a tko će da skapava… Evo nama i četvrtog jahača na konju zelenku, brusi zube, prizor dojmljiv…Glad zavlada, bolest prijeti neka nova, jad se sprema kojoj zasad lijeka nema,samo smrt se smiješi sve u pakao da riješi. Tako narod na zemlji cijeloj, bez sklada i ljubavi osta…Glad… jal…bolest i smrt nam daše, Vrag i Šejtan se vesele,zavadiše i pobijediše …Narod slijep ne vidi kud ide. Moli Boga i Alaha …Još kojeg da se nađe… Ne zna narod da Bog je jedan, bez obzira kako se zvao, želi samo da mira bude ljubavi, sloge, nikad da ne zavadiše ljude sit gladnog da nahrani, zdrav bolesnom da ohrabri… Ej, narode, do kad ćeš tako, da te glupim prave, ono malo novca što si radeći stekao uzeše ti do zadnje pare, prije nego što si „keks“ rekao. Brinu oni za džep svoj, ali brate, gledaj sebe, gdje ti ponos tvoj? Ne daj dušu Đavlu i Šejtanu, nego ne poklekni, umom bistrim ti nastupi, digni glavu ponosito neka oni sebe grizu pa neka riješe svoju krizu. Nije sve u punom džepu, nego treba cijeniti sebe ko i druge, steći snagu i reći „NE“. Mijenjati sebe ako treba, za grijehe, pepelom se posuti, ali nikad više da bijesom se zbori, nego ljubav da prevlada, da kod svih naroda sreća zavade. copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
slika: digital artist Lutanje ulicama pognutih glava, tuga u očima. Osjećaj beznađa i zarobljenosti u svojoj nemoći Očaj… Život pun gnjeva. Strah… Gledanje u dno provalije, a dno se ne nadzire, osjećaš se poput stranca u ovom napaćenom svijetu, gdje je čovjek, čovjeku vuk. Neshvaćeni…Osjećaj ogoljelosti u pogledima prolaznika. O, Bože što je narod zgriješio, da si ga stavio na kušnju… To što je pošten bio, radio krvavo za licemjere koji govore o boljitku, a zemlja plače od bola koliko su je poharali svojom gramzljivosti i bahatosti šepureći se u svojoj samodopadnosti. Smiješe se svojim izljevima gluposti, i stezanjem remena, a rupa više nema kažu…za navodni boljitak, hraneći narod praznim obećanjima, koji je pao beznađe izgubivši ono malo dostojanstva koje mu je ostalo u svojoj čistoći življenja… gdje pravda nestade u svijetu demokraciji ili je to još jedna farsa kojom nas „podojiše“. copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
slika: digital artist Dižemo se iz praha poput Zombija koračamo prostranstvima ovog ludila želeći izbjeći smrt, klanjajući se mrtvima učinivši ih vječnima, dok hijene razdiru našu dušu, pojeći se krvotokom naših života proganjajući nas u našoj lakovjernosti, ne bi li nasjeli na njihove laži. Hodamo poput živih mrtvaca, hraneći se riječima laskavaca. tobožnjih…dobronamjernika koji žele sebi učiniti moćnijim, gazeći po nama kao robovima, ne bi li nam iscijedili posljednju kap krv i koja nas održava na životu. Truju nas godinama, postali smo obamrli u svojim mučninama i tako godinama… usadili u nas paralizu kod zdravih udova od koje bolujemo zbog naše nepokretljivosti i ispijanja mozgova postali Zombiji jednog tužnog vremena. copyright © by Helena Horvat iz zbirke KORAK U ŽIVOT ISBN 978-5953-56342-7-02 posveta u ovoj knjizi je: „To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari. Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“ Helena Horvat |
< | kolovoz, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |