|
slika: http://www.novizivot.net/wp-content/uploads/2016/07/etiri-jaha%C4%8Da-apokalipse-e1469267729658.jpg
Jahali su stoljećima, kroz pustinje i ravnice dojahali tako sretni, pobjednički…
Prvi jahač na bijelom konju,dojahaše poput kralja, na izgled mio i drag,opak ko vrag, razape svoju strijelu, želeći osvojiti zemlju cijelu. Pohlepa mu od sveg jača, ljuto zboriše i narod zavadiše.
Stiže drugi jahač, na konju vrancu crveno smeđim, da pomogne kolegi,da budu jači i žešći, s mačem u ruci pokosiše brata. Brat na brata krenu, krv samo sikće, žene plaču, koljači se smiju, evo nama rata…
Kad dojaše treći jahač, na konju k'o ugljen crnom, veselju nema kraja,sad će on da pravdu kroji…
Narod gladan, a on pun ko brod, u ruci drži mjerku za hranu,on je taj što će da važe, tko će jesti više,a tko će da skapava…
Evo nama i četvrtog jahača na konju zelenku, brusi zube, prizor dojmljiv…Glad zavlada, bolest prijeti neka nova, jad se sprema kojoj zasad lijeka nema,samo smrt se smiješi sve u pakao da riješi.
Tako narod na zemlji cijeloj, bez sklada i ljubavi osta…Glad… jal…bolest i smrt nam daše, Vrag i Šejtan se vesele,zavadiše i pobijediše …Narod slijep ne vidi kud ide. Moli Boga i Alaha …Još kojeg da se nađe…
Ne zna narod da Bog je jedan, bez obzira kako se zvao, želi samo da mira bude ljubavi, sloge, nikad da ne zavadiše ljude sit gladnog da nahrani, zdrav bolesnom da ohrabri…
Ej, narode, do kad ćeš tako, da te glupim prave, ono malo novca što si radeći stekao uzeše ti do zadnje pare, prije nego što si „keks“ rekao. Brinu oni za džep svoj, ali brate, gledaj sebe, gdje ti ponos tvoj? Ne daj dušu Đavlu i Šejtanu, nego ne poklekni, umom bistrim ti nastupi, digni glavu ponosito neka oni sebe grizu pa neka riješe svoju krizu.
Nije sve u punom džepu, nego treba cijeniti sebe ko i druge, steći snagu i reći „NE“.
Mijenjati sebe ako treba, za grijehe, pepelom se posuti, ali nikad više da bijesom se zbori, nego ljubav da prevlada, da kod svih naroda sreća zavade.
copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT
ISBN 978-5953-56342-7-02
posveta u ovoj knjizi je:
„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.
Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“
Helena Horvat
|
