petak, 28.07.2017.

SMRT POLITIČKOG KARNEVALA



slika: digital artist


Pale su maske moćnika, sve smrdi na pokvarenu ribu što se godinama čuvala u toplini naših dušobrižnika, u moru prijevara i laži. More ih izbacilo. Sve ribe isplivale nasuho, neke u kašetama vrckaju hladeći se na ledu, čekajući da ih lagano stave na gradele. Da se malo prže…

Pržili su nas godinama na tihoj vatri i svojih nebuloza gosteći se našim mesom, dok su kosti bacali mačkama, da nas razvlače do nemilosti, kupali se u plimi dobroga vina, opijajući se našom krvlju, nisu čuli vapaje malog čovjeka.

One velike još nisu u mrežu ulovljene, bacakaju se poput lososa, plivajući uzvodno, ne bili se ponovo omrijestili negdje u europskoj zajednici,tražeći utočište u obilju koje im izmeće.

Skinimo mrene sa očiju…Upalimo svjetlo, ne dajmo da nas više vozaju…

Pratimo, ne dajmo da sve trune, da nas lome, riječ naša nek' se čuje…Zemlja naša da više ne boluje od karcinoma zvanog:
NEMOĆ…TUGA …BOL… I JAD

copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT



ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat
10:30 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 25.07.2017.

ZEMALJSKI BAL TAŠTINE



slika: digital artist


Na ovom zemaljskom balu punog taštine
ostati čiste savjesti, zdravog razuma
pleasti kako bi drugi htjeli u ritmu
prijevara i laži, da nas povijaju
kao žito koje se povija na vjetru…

Napustiše nas bogovi,
ostavivši nas u raljama morskih pasa,
žedne naše krvi
izjedajući posljednji atom naše snage,
gazeći po nama kao da gaze tuđinskom čizmom…

Smatrajući se bogovima bez kajanja govoreći,
otrcane istine koji svi znaju
i opet im se klanjaju kao roblje, gradeći
im velebna zdanja da uživaju u ovom
njihovom zemaljskom raju…

Koprcat će se u Čistilištu,
ako do njega uopće dođu,
ali bez obzira na njihovo
lizanje oltara, zazivajući ime Božje,
cvrljit će se kao „čvarci“
u dubini pakla ognjenog...

copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT



ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat
19:15 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 20.07.2017.

ISPOVIJED „BOGATE“ ŽENE



slika: digital artist


Dotakni me, prijatelju, ljepotom duše svoje…
kad zatvorim oči, tada te bolje vidim…
osjetim tvoje srce…Dušu…
griješio si…to je ljudski…
ali onu iskricu dobra koju posjeduješ
treba je njegovati kao cvijet koji treba vodu.

Postat će ti duša…iskrenija…
srce…tako nježno i toplo…
tako je i s prijateljstvom…
nepatvorena ljubav prema prijatelju
radi čuda…

Znaš…
tako je i s malim djetetom,
moraš ga nahraniti mlijekom
i pohvaliti za sve dobro što je naučio i učinio.

Ja sam ti samo obična smrtnica
koju je priroda izdvojila
radi mog posebnog duha,
vedrog, ponekad tužnog,
onog što ne zna mrziti, ali zna praštati …

Poneki bi me izdvojili želeći da budem
osamljena i tužna u svojim stihovima…

Prijatelju,… moraš i ti mene razumjeti…
sa svim mojim vrlinama i manama.
prihvatiti druge onakvima kakvi jesu,
bez obzira na njihovu različitost
bilo hendikepa, rase, vjere.

Kad si sposoban prihvatiti druge
onakvi kakvi jesu, ti si bogat i sretan čovjek.

Moram ti priznati ja sam jako sretna i bogata žena…

copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT



ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat
17:28 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 18.07.2017.

TEBI …ŽENO ŠTO SUŽNJEM TE ZOVU



slika: digital artist


Tebi…Ženo koja još uvijek ležiš u lancima
kojoj je sreća okrenula leđa…

Ti koja trpiš u mukama, pomalo slijepa, a korak trom…

Tebi…koju ženom zovu, a još sužanj jesi…

Gažena… u krletku poput ptice smještena…

Tebi…kojoj su krila podrezana, a sunce nikada ne sije…Samo mrak ,galama, udarac i bič. Mjesec ti tugu i sjetu nosi…

Tebi …silovanoj koja patiš u boli, što poput kvočke pilići kupiš i skrivaš patnju…

Oslobodi se…Skini kariku s lanca, korakni korakom snažnim…Ne okreći se, samo naprijed, otvori oči… ne živi u mraku…

Nemoj da ostariš u neznanju. Razapeta, nijema i neshvaćena. Potraži pomoć…ima onih koji ti mogu pomoći…Ne plači više,sahrani prošlost, pogledaj u budućnost…

Progovorih stihom… nepravda me boli

Daj mi ruku, isplači se…Budi hrabra i sretna
znaš da ti to možeš želiš…
jer ipak ti si ŽENA!!!

P.S.Posvećeno svim ženama koje trpe od nasilja

copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT



ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat
15:12 | Komentari (2) | Print | ^ |

subota, 15.07.2017.

PODARIMO IM ŽIVOT DOSTOJAN DJETETA



slika: digital artist


Rađaju se s plačem na licu,uvjeravajući sve oko sebe da su živi.

Mala krhka bića, bezopasna što otvaraju svoje očice, ne svjesna istine koja ih okružuje i čeka…Žele živjeti ovdje među nama, gdje žive majke i njihovi očevi, gdje su bake i djedovi, braća i sestre.
Ne žele biti napušteni i ostavljeni…

Zaslužuju ljubav dostojnu ljepote tako malog krhkog bića …

Što se to događa u ljudskoj psihi, u vremenu kad se jedva preživljava, živjeti poput zvijeri, ostavivši svoju mladunčad odbačene u svijetu grabežljivaca…

Hej… stanite… Osvrnite se oko sebe, promislite… Što je život bez ljubavi?

Kao stablo koje nikada nije procvjetalo, koje nije imalo plodove, kao cvijet koji nije imao svoje sjeme… Ne živite u tami postojanja…

Zato živimo, životom ljubavi, u nadi da za nama ostane plod ljubavi koja će nas podsjećati na tragove života koje smo posijali…

Podarite im život dostojan djeteta…

Mazite ih… pazite ih, život je tako kratak da bi ste si uskratili uživanje u ljepoti postojanja nježnih, tako nevinih i iskrenih bića kao što su djeca…


P.S.
Posvećeno napuštenoj djeci u domovima u nadi da će pronaći svoj dom…


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT



ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat
10:56 | Komentari (6) | Print | ^ |

četvrtak, 13.07.2017.

ŽIVOTNO IŠČEKIVANJE



slika: digital artist


Tisuću puta sam se zapitala što stalno iščekujemo…
Kad ste dijete malo, nemoćno, želite da vas vole. Da imate sretno djetinjstvo, da vas ljube, maze, paze, pričaju bajke.

Kad malko odrastete…
Kažu: - Nisi više dijete, moraš odlučiti što dalje…
Koje škole izabrati i završiti ?

Ali opet se netko nađe, tko će da ti pametuje pa kaže:
- Ne nije to za tebe, ja sam odlučio umjesto tebe, tako ili nikako..

A ti opet, nemoćan da se boriš sa „vjetrenjačama“, pogneš glavu i misliš tako je…Trudiš se, od tebe očekuju najbolje. Svi sretni, ti završio što su od tebe očekivali..
A, ti…Jesi li ti sretan?.Ma tko tebe pita nisi punoljetan, još te oni hrane …

Dođe dan kad postaneš punoljetan, pa misliš nitko ti nije ravan…
-E sad da vidim tko će da mi pametuje, sad sam ja onaj, što može sam odlučivati…
Zaposlio si se, ma vidi čuda, sad imaš i svoj novac…
Niko ti nije ravan...Ali i tu moraš biti pognute glave, ako želiš da bude kako je netko zamislio. Tako ili nikako …
Godine prolaze…Mladost iščezava…Udaš se ili oženiš, iščekuješ da će ti život biti idiličan…Med i mlijeko.
Konačno nađeš srodnu dušu…Nadaš se...
Došla djeca, ma nema većeg vesela i radosti…
Pružaš im svu ljubav, koju vi niste imali…
Pričate bajke, vodite na izlete, pružate sve što možete…
Pazite ih mazite, dajete im smjernice,
ali nikako da ih zakinete u njihovim pravima…
Sami odlučuju , koje škole upisati…
Koje fakultete završiti…Vi ste tu da im pomognete.

Opet se neko nađe da pametuje, pa se uhvatiš s njime u koštac, ne dozvoliš da neko bira umjesto njih, ipak su oni individue za sebe, „krojači“ svoje sreće …

I tako jednog dana postanu i oni svoji ljudi.
Koji još uvijek nešto iščekuju, kao što smo mi iščekivali…

Prođe život u iščekivanju, nečeg boljeg, ljepšeg i sretnijeg…
Tako… ponekad razmišljamo, da li smo si postavili previsoke ciljeve u životu,
koje nismo uspjeli ostvariti ili nas je uvijek nešto sputavalo da cilj ostvarimo…

Tada se pitamo, da li se isplatio trud koji smo ulagali u to što smo željno iščekivali,ili smo podbaci…Pitanje koje se uvijek nameće….

Tako je Goethe rekao: „Svi ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim iščekivanjima prevareni." …

Sad se pitam: - Tko sam ja da nekome pametujem ?


copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT



ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat
15:05 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 11.07.2017.

SNAGOM DUHA



slika: digital artist


Zavoljeh svaki dan u kojem se budim,
svaku zraku sunca koja me miluje,
hrani snagom za novi trenutak,dozvolivši srcu da diše.

Šapatom na usnama, zahvalih na novom danu.

Budem sretna, sada, dok u srcu poželim da radost traje
do trenutka kad mi se smrt približi…

Pogledat ću je s osmijehom na licu, možda se preplaši i ode…

Neću je preklinjati, ali ću se suprotstaviti
snagom svoje duše koje lebdi u prostranstvu
moje ljubavi sa željom da jednog dana otvori
vrata kristalne dvorane,gdje stanuje carstvo snova,
legnem na oblak bijeli gdje obiluje svjetlost,
živi bezgranična ljubav, i postoji samo jedan put
bez povratka u koji pogled seže u beskraj nebeskih visina…

copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT



ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat
13:47 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 08.07.2017.

ŽIVOTE, KAKO TE VOLIM!



slika: digital artist


Otkad znam za sebe, svi su mi govorili da život nije lak. Ako nam se sve „karte“ poslože kako treba isplati se živjeti.

Život je poput rijeke koja nas nosi, mami nas svojom ljepotom, željom da uđemo na splav, opušteni bez straha da nas ponese struja izazova, ne znajući gdje će nas struja odnijeti.
Bezbrižni ...bez straha puni iluzija dolazim do prepreke. Rijeka se počinje račvati. Kojim putem krenuti?
Tko zna što nas čeka na kraju, mirno ušće ili brzaci koje treba savladati?

Možda naiđemo na slapove koje nas vode u poniranje i neizvjesnost preživljavanja.
Da li se prepustiti ili se boriti sa sudbinom koja nameće svoja pravila?

Pitamo se… da li je veći emotivni i tjelesni pad, što doživljavamo u trenutku emotivnog pada, a što u trenutku fizičkog pada?

Činjenica je, da samo mislima letimo kao feniksi, čekajući da se izdignemo iz bilo kakvog „pepela“, nesagorivi, oslobađajući ludost koja prolijeće našim mislima.

Uzdigavši se iz pepela, pomislimo da li smo se uzdigli iz fatamorgane ili je činjenica da je život lijep bez obzira na svoje prepreke i strahove, uzdizanja i padanja, misleći da je kraj puta.

Osvrćemo se u nadi da je to samo jedna plovidba u nizu koja nam je otvorila oči, podarila život i trenutke radosti, sagledavši i drugu stranu sumornog previranja i želje za borbom koju nam nameće život…



ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat
17:16 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 06.07.2017.

KORAK U ŽIVOT



slika: digital artist


Tiho na prstima koračam kroz taj život
bojeći se da ne bih povrijedila nekoga.

Putom utrtim prepreka i boli sa smiješkom na licu,
uljepšavajući život drugima,
želeći da budu radosni,
gledajući da im sreća ne bude uskraćena.

Sve što se nakupilo u sjećanjima moga djetinjstva.

Lica oblivena nevinim dječjim suzama,
tužnog pogleda tražeći malo ljubavi,
nježnosti i lijepe riječi,
pravo na život dostojan djeteta, koje žele zaboraviti
prošlost odrastanja,
svaki put na spomen riječ „Mama“,
da mu u grlu stane riječ
zato što ne može izgovoriti…

Naučiš gledati kroz naočale ružičastih stakala,
da ti svijet bude ružičast,
da ti mrva ljubavi bude velika k'o kuća,
da svaka lijepa riječ bude melem tvome srcu,
svaki poljubac bude nektar tvog života,
svako milovanje Božji dar.

Kad se jednog dana ukrcaš na jedrenjak,
a vjetra nema, stojiš na pučini gledajući u daljinu,
moleći Svevišnjeg za dašak vjetra
koji bi brod lagano pokrenuo ploveći
do mirne luke tvog zadnjeg,
nadaš se sretnog pristaništa …



ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat
12:13 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.07.2017.

KAO OTVORENA KNJIGA



slika: Jadranko Ferko: ''Maestrova violina'' Suhi pastel, 2016.g. 37 x 50 cm, a s okvirom 55 x 70 cm


Kao otvorena knjiga, dušu svoju predajem
tebi čitatelju, da nahranim ponekad
i dušu tvoju, da izmamim sjećanja tvoja,
želje tvoje, ljubav tvoju…

Ponekad… rasplamsam nježnosti
i strasti što čuče duboko u tebi,
ali strah da te ne otkriju.

Žedna ljubavi, žeđam izvore tvoje
ne ostvarenih želja i htijenja,
kao pohota stremim nježnostima
i milovanjima vatrenim, poput ognja,
gdje se rađaju erupcije nakupljene lava
koje čeka poput gejzira da se izliju
uzdahe koji prate nemir i ritam srca tvoga
da napoje dušu i strasti tvoje.

Ponovo rađam riječi u nekom
bolnom vremenu moga pjevanja
koje prožima korijene srdžba mojih,
snage i mudrosti, opsjednuta izlaskom
iz samoće tražeći mir u zagrljaju zvjezdanog srca.

Zatvaram stranicu u nadi da sam te
stihom nahranila, riječju napojila i žeđ utažila.



ISBN 978-5953-56342-7-02

posveta u ovoj knjizi je:

„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat
14:57 | Komentari (3) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.