|
slika: digital artist
Tiho na prstima koračam kroz taj život
bojeći se da ne bih povrijedila nekoga.
Putom utrtim prepreka i boli sa smiješkom na licu,
uljepšavajući život drugima,
želeći da budu radosni,
gledajući da im sreća ne bude uskraćena.
Sve što se nakupilo u sjećanjima moga djetinjstva.
Lica oblivena nevinim dječjim suzama,
tužnog pogleda tražeći malo ljubavi,
nježnosti i lijepe riječi,
pravo na život dostojan djeteta, koje žele zaboraviti
prošlost odrastanja,
svaki put na spomen riječ „Mama“,
da mu u grlu stane riječ
zato što ne može izgovoriti…
Naučiš gledati kroz naočale ružičastih stakala,
da ti svijet bude ružičast,
da ti mrva ljubavi bude velika k'o kuća,
da svaka lijepa riječ bude melem tvome srcu,
svaki poljubac bude nektar tvog života,
svako milovanje Božji dar.
Kad se jednog dana ukrcaš na jedrenjak,
a vjetra nema, stojiš na pučini gledajući u daljinu,
moleći Svevišnjeg za dašak vjetra
koji bi brod lagano pokrenuo ploveći
do mirne luke tvog zadnjeg,
nadaš se sretnog pristaništa …
ISBN 978-5953-56342-7-02
posveta u ovoj knjizi je:
„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.
Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“
Helena Horvat
|
