|
slika: digital artist
Pale su maske moćnika, sve smrdi na pokvarenu ribu što se godinama čuvala u toplini naših dušobrižnika, u moru prijevara i laži. More ih izbacilo. Sve ribe isplivale nasuho, neke u kašetama vrckaju hladeći se na ledu, čekajući da ih lagano stave na gradele. Da se malo prže…
Pržili su nas godinama na tihoj vatri i svojih nebuloza gosteći se našim mesom, dok su kosti bacali mačkama, da nas razvlače do nemilosti, kupali se u plimi dobroga vina, opijajući se našom krvlju, nisu čuli vapaje malog čovjeka.
One velike još nisu u mrežu ulovljene, bacakaju se poput lososa, plivajući uzvodno, ne bili se ponovo omrijestili negdje u europskoj zajednici,tražeći utočište u obilju koje im izmeće.
Skinimo mrene sa očiju…Upalimo svjetlo, ne dajmo da nas više vozaju…
Pratimo, ne dajmo da sve trune, da nas lome, riječ naša nek' se čuje…Zemlja naša da više ne boluje od karcinoma zvanog:
NEMOĆ…TUGA …BOL… I JAD
copyright © by Helena Horvat
iz zbirke KORAK U ŽIVOT
ISBN 978-5953-56342-7-02
posveta u ovoj knjizi je:
„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.
Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“
Helena Horvat
|
