Zavoljeh svaki dan u kojem se budim,
svaku zraku sunca koja me miluje,
hrani snagom za novi trenutak,dozvolivši srcu da diše.
Šapatom na usnama, zahvalih na novom danu.
Budem sretna, sada, dok u srcu poželim da radost traje
do trenutka kad mi se smrt približi…
Pogledat ću je s osmijehom na licu, možda se preplaši i ode…
Neću je preklinjati, ali ću se suprotstaviti
snagom svoje duše koje lebdi u prostranstvu
moje ljubavi sa željom da jednog dana otvori
vrata kristalne dvorane,gdje stanuje carstvo snova,
legnem na oblak bijeli gdje obiluje svjetlost,
živi bezgranična ljubav, i postoji samo jedan put
bez povratka u koji pogled seže u beskraj nebeskih visina…
„To što sam samo obična žena, puna čuđenja, sa naramkom godina na leđima, sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.
Svjesna sebe i proživljenog života, stavljajući na papir krunu svog življenja,ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“