|
slika: digital artist
Kad jednom zatvorim oči
i prestanem disati,
kad moje žile okamene,
a obrazi posive,
moje tijelo izgubi miris opijuma
koji si obožavao.
Kada shvatiš
da me nema pokraj tebe,
da sam bila dio prolaznosti
ovog napaćenog života,
znaj da našem putu nije kraj.
Ne plači, znaš da veliki dječaci ne plaču.
Pratit ću te kao sjenka
i čuvati našu ljubav
baš onako nenametljivo.
Kad dođe vrijeme ponovnog susreta,
čekat ću te.
Srest ćemo se
na proplanku crvenih makova
i plavih različaka,
pričati o vremenu
koji smo proživjeli i smijati se…
Ne umire se samo tako lako.
Živjet ću u tvom pogledu, poljupcu,
nadam se u tvom srcu…
copyright © by Helena Horvat
iz zbirke VRIJEME POSTOJANJA
citat u knjizi HELENE HORVAT:
"Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj.
Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla."
Paulo Coelho
|
