Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

gore,torii u Yoyogi parku u Tokyu ispred Meiji svetišta za Novu Godinu



gore,Shimogamo svetište u Kyotu na Novu Godinu i igra shinto svećenika

Akemashite omedeto gozaimasu ! / Sretna vam i berićetna Nova Godina !

* vidi,starogodišnji post na nihonkichigai blogu

** vidi,novogodišnji post na nihonkichigai blogu

Kagura - sveti ples bogova

Kagura je sveti ples koji se izvodi u shinto svetištima u čast bogova i kamija.Ples
izvodi jedan ili više plesača uz karakterističnu glazbenu pratnju,s maskama ili bez
njih.Kagura može biti vokalna uz instrumentalnu pratnju ili samo instrumentalna.
Taj ples je šamanističko-magijskog prapodrijetla i svrha mu je dovesti plesača i
ostale sudionike obreda u izravnu vezu s kamijima i duhovima predaka.Prvi
spomen o nekoj plesno-dramskoj izvedbi nalazimo u legendi o božici sunca
Amaterasu(vidi priču).



gore,Amaterasu izlazi iz pećine,slika slavnog Utagawa Kunisade(1786-1865)

Legenda je sačuvana u temeljnim i najstarijim šintoističkim tekstovima,u dva
povijesno-legendarna djela.To su Kojiki(Knjiga o stvarima starine iz 712. godine,
prvo pisano književno djelo u Japanu) i Nihongi ili Nihon-shoki(Kronika Japana iz
720. godine).Ta je legenda višestruko važna za proučavanje japanskog kazališta
jer u mitskom plesu božice Ame-no-Uzme prepoznajemo arhetip kagure.U tom
svetom plesu otkrivamo elemente iz pretpovijesti japanskog kazališta,kao i elemente
koji su preneseni u kasnije kazališne forme no-dramu i kabuki.Ples je ostao sastavni
dio tradicionalnog japanskog kazališta sve do 19.st. i dolaska zapadne drame.




Isprva su obredni ples kagure izvodili šamani.Vremenom su ih zamjenile dvorske
svećenice miko,čiji je ples apstraktni obredni ples (ponekad) bez upotrebe glazbe i
kostima.Plesačice plešu u parovima u svojim svećeničkim haljinama a ples izvode u shinto svetištima.Dok plešu u rukama drže suzu,snop zvončića pričvršćen na dršku,
mogu nositi i mač ili granu sakaki-drveta.

vidi dolje,niz fotografija shinto svećenica miko koje izvode sveti ples kagura:



gore,Kasuga svetište,fotografija iz 1930. godine na kojoj se vide svećenice miko
kako plešu uz glazbenu pratnju



gore,fotografija iz 1960. godine










Sveti ples koji izvodi jedan muški plesač uz pratnju u posebno svečanim prigodama
zve se mi-kagura.To je shintoistički dvorski plesni obred stariji od 1000 godina,a
izvodi se na ovorenom ispred carske palače ili ispred hramova i svetišta u svjetlosti
otvorene vatre kakva je osvjetljavala prvi kagura ples u povijesti,onaj božice Ame-
no-Azume ispred Nebeske spilje.



gore,Ame-no-Uzume-no-Mikoto i Sarutahiko Okami,žena i muž;Sarutahiko je inače
zaštitinik borilačkih vještina kao što je Ame-no-Uzume zaštitnica braka,zabave i javnih
priredbi

O svom doživljaju svetih plesova piše dvorska dama Sei Shonagon u svojoj knjizi
"Zapisi pod uzglavljem"(oko 1000. god.):

"Sjećam se jedne takve večeri.Dok se dim uzdizao u tankim pramenovima s ognja
u vrtu,slušala sam jasan,nježan,čarobno treperav zvuk flaute koja je pratila svete
plesove.I pjevanje me se duboko dojmilo.Oduševljena prizorom, jedva sam opažala
kako je bilo hladno,da su moje svilene haljine bile ledene i da mi se ruka u kojoj sam
držala lepezu gotovo smrznula.često odlazim do svetišta Kamo gledati plesove.Pri
dolasku svojim ljudima kažem da mi kočiju namjeste ispod visokog drveća.Dim od
baklji borova puzi po tlu,a pod njihovim svjetlom vrpce na kaputima plesača i odsjaj
njihovih svilenih halja čine se ljepšim nego za dnevnoga svjetla.Prekrasno je kad se
plesači kreću u ritmu sa svetim pjesmama,dok udaraju nogama po daskama drvenog
mosta.Zvuk vode što teče stapa se s glazbom flaute i zasigurno i sami bogovi moraju
uživati u takvom prizoru."



gore,Sei Shonagon,dvorska dama sa carskog dvora u Kyotu

Gotovo svako mjesto u Japanu ima svoj sveti ples - kaguru kao i skoro svako svetište.
Također je razvijena i narodna ili seoska ili pučka kagura(mikan ili satokagura).
O svetom plesu moglo bi se još puno govoriti,ali ovdje ćemo se za sada zaustaviti i
prepustiti vas čarima izvedbe.




* za one koji žele znati više:
bugaku & gagaku,hagakure blog
kagura,wikipedia

** pomoć za ovaj post bio mi je tekst mr. sc. Klare Gonc Moačanin,"Kagura - japanski
sveti ples",koji sam pronašao u jednom broju riječkog kulturnog časopisa "Rival",
koji na žalost više ne izlazi;

Od 127 milijuna Japanaca oko 85 % ih prakticira obje vodeće religije u zemlji,
jer je to jednostavno moguće.Procjene o broju pripadnika "puta bogova" varira
od 85 do 112 milijuna.Obje religije su usko povezane.Znalo je doći i do stapanja
rituala i korištenja istih hramova i svetišta.Japanci imaju izreku:"Rodi se kao shinto,
umri kao budista",što i prakticiraju u životu.Kada se dijete rodi vode ga u shinto
svetište,kada čovjek umre,najčešće mu se organizira budistički pogreb.Isto tako,
to mogu osobno potvrditi iz razgovora sa velikim brojem Japanaca,mnogi će vam
u Japanu reći,da nisu religiozni,iako prakticiraju neke od shinto obreda,ili budističkih,
ili jednih i drugih.Oni to ne smatraju strogo religijom,više dijelom tradicije.




Shinto je animistička religija(vjerovanje da sve stvari,biljke i životinje imaju dušu,
da je priroda puna raznoraznih sila).Shinto je vedar,na "putu bogova" se ne
govori i ne razmišlja o zagrobnom životu ili o životu koji je pun patnje kao na
Buddhinom Putu.Shinto ne poznaje pojam "grijeha" ili ispaštanja zbog njega.
Put bogova je jednostavan u svom pristupu i ne zabrinjava ga zbrka u njegovoj
mitologiji.Bogovi nisu klasificirani kao u grčkoj mitologiji.Shinto je naivan,ako to
shvatimo u dobrom smislu riječi - kao "djetinji",a ne kao "djetinjast".



gore,malo shinto svetište koje se nalazi uz Keihan Ishiyama dera stanicu na putu
prema budističkom hramu Ishiyama dera(ili hram Kamene planine) koji je poznat
po tome što je u njemu Murasaki Shikibu,dvorska dama zapisala dio svoje
"Pripovijesti o princu Genjiju";
photo by nihonkichigai,2005.,kolovoz



gore,pogled na ulazna torii vrata shinto svetišta Hiroshima Gokoku Jinja koje se
nalazi u sklopu dvorišta Hiroshima zamka;svetište i zamak sam posjetio 2005. u
kolovozu kada sam kao predstavnik Hrvatsko-japanskog kulturnog i gospodarskog
društva sudjelovao u obilježavanju 60. godina od atomske bombe bačene na
Hiroshimu donijevši 1000 origami ždralova iz Hrvatske za Hiroshimu(kako se zove
naš projekat) koje su izradila djeca osnovnih škola širom Lijepe naše,u Park mira u
Hiroshimi;photo by nihonkichigai



gore,shinto svećenica miko,snimljena u Hiroshima Gokoku svetištu u kolovozu
2005. godine;shinto svećenice miko mogu biti samo mlade neudane djevojke;
photo by nihonkichigai



gore,tipični primjer mješanja religija u Japanu,torii ispred budističkog hrama u
Osaki;photo by nihonkichigai,2005.,kolovoz

DODATAK :za Misuzu

vizualna razlika hachiman i kasuga torii




gore,hachiman tori



gore,kasuga torii

----------------------------------------------------------

Što je Shinto ?
kratak film o japanskoj izvornoj religiji



...nastavak slijedi...

-----------------------------------------------------------
* korištena literatura za ovaj i prethodni post:
Paula R.Hartz,"Svetske religije - Šinto",Beograd,2002.
Vladimir Devide,"Zen,Zagreb,1993.,str.22/23;

** slike su sa interpleta ako nije drugačije navedeno

Danas je Shinto,uz Buddhin put jedna od dvije najvažnije religije u Japanu.Sama
riječ shinto prevodi se kao "put bogova" mada bi po mom skromnom mišljenju bolji
prijevod bio "put duhova predaka".Za shinto(kineski način čitanja) još se i kaže
"kami no michi"(japanski način čitanja).Do dolaska Buddhinog učenja u Japan u
6. st.,shinto nije imao neki poseban naziv.Bio je to niz rituala,obreda i priča.



gore,kanji,shinto

Shinto nema svetu knjigu poput Biblije,učitelja poput Buddhe ili jednog Boga kao
u islamu ili kršćanstvu.Shinto svijet nastanjuje bezbroj bogova,božanstva i
duhova koji se nazivaju - kami.Kamiji se nalaze svuda i u svemu - planinama, stijenama,šumama,drveću,vodi,životinjama,grmljavini,mačevima...



gore,torii,shinto vrata koja dijele svjetovni svijet od duhovnog;kada ugledate torii
ispred sebe,znate da je u blizini shinto svetište



gore,najveća torri vrata u Japanu,u svetištu Itsukushima na otoku Miyajima,
otoku koji se nalazi nasuprot gradu Hiroshimi iz čije luke ide brod svako malo
i vožnja do otoka traje nekih 10-ak minuta;ako imate Japan Rail Pass možete
ju iskoristiti za vožnju između Hiroshime i Miyajime,što sam ja jednom,za sada,
iskoristio;nadam se ponovnom susretu sa Miyajimom i Itsukushimom,čarobnim
otokom i svetištem



gore,niz toriija u svetištu Fushimi Inari Taisha koje se nalazi samo par minuta
vlakom prema Nari sa Kyoto st.;torii navodno znači "kućica za ptice",a njene
vratnice predstavljaju krila ptice koja leti prema nebu



gore,nekoliko vrsta toriija

Iako nema svete knjige i tekstove shinto ima drevne molitve koje se nazivaju
norito,a prenosile su se isprva usmenim putem dok se nisu počele zapisivati.
Norito molitve izgovaraju shinto svećenici u svetištima tokom posebnih događanja i
festivala(jap.matsuri)



gore,shinto svećenici u tradicionalnom okruženju i moderan shinto svećenik,dolje




...nastavak slijedi...

gore,yuki no otani,Niigata prefektura;nekada se u zimu u ovome kraju u kuću
ulazilo preko krova, jasno je zašto;

Danas se u Japanu obilježavao rođendan jedinog cara na svijetu,onog japanskog,
Akihita,pa o tome možete čitati na nihonkichigai blogu.Kako je to bilo prošle
godine reći će vam Kućanica u Japanu,koja će vam još puno toga moći reći o
Japanu i kako se tamo živi,onako iz prve ruke i čime se bave u Japanu ovih dana(vidi),
te se nadam da će nam još dugo,dugo pričati kako je tamo dok sami ne odemo,a neki
možda i ostanu.



gore,car Akihito(u odijelu) 1954. kao prijestolonasljednik sa prijateljima sa tenisa



gore,car Akihito i carica Michiko u svom svakodnevnom djelovanju;inače,u novinama
se moglo pročitati da su hobiji cara Akihita entomologia(ukratko pručavanje kukaca) i
botanika.Napisao je niz članaka o ribama u raznim časopisima.Također sam pročitao
da svira piano i harfu;



gore,carska palača u Tokyu snimljena iz ptičje perspektive

Kad smo već kod Japana,pozvao bih vas da posjetite blog Projekt - Japan u kojem
učenici o.š. Ivan Lacković Croata iz Kalinovca ove školske godine kroz niz doga-
đanja upoznaju Japan.Ako vas zanima japanska kuhinja možete svratiti na stranice
coolinarike,ako već niste.A ako vas zanima japanski jezik posjetite Hir@gana
Times,toplo preporučam i link časopisa nipponie.







I na kraju volite li japansku pop glazbu kliknite na blog stranice kanariye blogera
koji će vas upoznati sa Ishimaru Taikijem zaštitnikom japanske glazbe.







BOŽIĆ DOLAZI !

O Nanzen-ji Rinzai zen hramu sam započeo priču u listopadu(vidi post) pa se ne
bih vraćao,nego samo nastavio započeto. Pa krenimo u šetnju hramom.
Unaprijed se ispričavam,foto aparat je bio "idiot" i pljuštala je kiša cijeli dan,
kao što se vidi iz priloženog.Osim toga ni fotograf nije bio baš neki od formata.


















































































...ima još,nastavak slijedi,nadam se,uskoro...

Kupa se u znoju
Tramvaj što juri,
Kroz pusti grad.

Basho je rođen u gradu Ueno u provinciji Iga(danas prefektura Mie) 1644. god.
Njegov otac,Yozaemon,bio je niži samuraj u službi obitelji Todo koja je vladala
gradom mnogim generacijama.Basho je imao dva starija brata i i jednu stariju i
tri mlađe sestre.Njegova obitelj baš nije financijski dobro stajala,a pričalo se da
je otac uzdržavao obitelj podučavajući pisanje djeci iz okoline.U djetinjstvu su
Bashoa zvali Kinsaku,i Toshichiro ili ponekad,Chuemon kad je odrastao.Godine
1653., kad je Basho imao samo devet godina,ušao je u službu obitelji Todo,ali
više je bio pomoćnik pri učenju mladom nasljedniku Yoshitadi,koji je bio samo
dvije godine stariji od Bashoa.Tako je započelo njihovo relativno kratko ali prisno
prijateljstvo.Godine 1655. umire Bashov otac.
Kako je Yoshitada bio nježne konstitucije,više se bavio literarnim zadacima nego
treniranjem vojnih vještina.On i Basho proučavali su umjetnost ulančanih pjesama
pod vodstvom Kigina(1624-1705) jednog od najsposobnijih učenika Teitokua.
Pretpostavlja se da je Yoshitada bio prilično dobar pjesnik jer je dobio književno
ime Sengin koje je sadržavalo jedan znak koji se nalazio i u književnom imenu
njegova učitelja.Bashovo književno ime tada je bilo Sobo.Njegove dvije slijedeće
pjesme(hokku),izdane 1644. godine u antologiji Sayono-nakayama Shu,najranije
su zabilježene.

Mjesec je vodič,
Dođite tim putem u moju kuću,
Tako rekavši,poziva
Domaćin obližnje gostionice.

Bezlisna trešnja
Stara kao krezuba žena
Cvate cvjetovima
Prisjećajući se mladosti.



gore,primjerak Bashove Uske staze...,iz 18. st. obogaćen Busonovim crtežima

dolje,karta Bashovih putovanja,klikni





gore,haiku radionica u domu Nobuyuki Yuase u Japanu ove godine;s lijeva na
desno:Nobuyuki Yuasa,laughing granny i Shokan Tadashi Kondo


* Basho,wikipedia

** izvor:Basho/NobuyukiYuasa(prevoditelj sa jap. na eng. i pisac uvoda),Uska staza
prema dalekom sjeveru,Društvo hrvatskih haiku pjesnika,Zagreb,2000.,str. 20 i 21;

Još od davnih vremena oni koji
imaju osjećaj za profinjenost...
nalaze užitak u poznavanju istine
o stvarima i u njihovom doživljavanju

Basho(1644-1694)



gore,Matsuo Basho,naslikao Buson(1716-1784), još jedan majstor haiku stiha


U drugoj od Sedam velikih Bashoovih antologija(Basho Shichibu Shu) koja se zove
Proljetni dan(Haru no Hi) nalaze se samo tri Bashove pjesme.Važnost antologiji je
dana jer se u njoj nalazi najpoznatiji Bashov haiku,ujedno i najpoznatija i mnogi
kažu najbolja haiku pjesma uopće,ikada.

Furuike ya
kawazu tobikomu,
mizu no oto.

Prastari ribnjak.
uskočila žaba -
zvuk vode.


Bashov učenik Shiko(1665-1731) rekao je za ovaj haiku:

Ovu pjesmu napisao je naš stari majstor za proljetnog dana.Sjedio je u svojoj kući
uz obalu rijeke (Sumide) u Edu(danas Tokyo),napinjući uši da čuje nježno glasanje
goluba na tihoj kiši.Puhao je povjetrac,a jedna ili dvije trešnjine latice blago su
padale na tlo.To je bio jedan od dana uobičajenih za kasni ožujak - tako savršenih
da želite da vječno traje.Tu i tamo čuo se zvuk žaba koje skaču u vodu.Naš je
majstor bio duboko uronjen u meditaciju,ali je konačno smislio drugi dio pjesme,

Uskočila žaba -
Zvuk vode.

Jedan od njegovih učenika(Kikaku,1661-1707) koji je sjedio s njim odmah je
predložio prvi dio pjesme,

Usred cvjetova
Žute ruže.

Naš je majstor neko vrijeme razmišljao i konačno se odlučio za,

Prastari ribnjak.

Nobuyuki Yuasa,čovjek koji je preveo sa japanskog na engleski Bashovu
'Usku stazu prema dalekom sjeveru i druge putopisne crtice' u uvodu ove
čarobne knjige,između ostalog kaže o ovom Bashovom haikuu:

Moramo priznati da je prijedlog učenika slikovit i lijep,ali majstorov izbor,kao
jednostavniji,sadrži više istine.Samo onaj koji je duboko uronio u misterij
univerzuma može izabrati izrijek poput ovoga.

-----------------------------------------------------
* izvor:Matsuo Basho/Nobuyuki Yuasa;"Uska staza prema dalekom sjeveru i druge
putopisne crtice",Društvo hrvatskih haiku pjesnika,Zagreb,2000.,str.31-33;

Aga seko ni
misen to omoishi
ume no hana

soretomo miezu
yuki no fure-reba

Mojoj najdražoj
zaželih poslati
cvjetove šljive;

no ne vidim kako-
zavio ih je snijeg.

pjesma Yamabe no Akahita koja se nalazi u djelu iz VIII st.,Manyoshu,"Zbirka deset
tisuća listova" ili "Zbirka deset tisuća generacija",po opsegu i po vrijednosti ne
samo jedno od najvećih dijela japanske poezije i uopće književnosti,već ovoj zbirci
takav rang pripada i u svjetskim razmjerima.
_______________________________________

* preuzeto iz knjige prof. Devidea,"Iz japanske književnosti",Zagreb,1985.

Nara no miyako o, omoi koso yare.
Yaezakura,aki no momiji ya, ika nara mu.
Shigururu tabi ni, iro ya kasanaru.

Zanima me kako je sada
u drevnoj prijestolnici Nari.

One trešnje počašćene vremenom
što cvjetaju u dvostrukom cvatu
Mora da su poprimile jesenje tonove.

Svaka jesenja kiša
Sve više produbljuje boje lišća
_________________________________

* prvu pjesmu napisao je Fujiwara no Kinnori(1103-1180),drugu Minamoto no Arihito
(1103-1147),a treću nepoznata žena;preuzeto iz uvoda Nobuyuki Yuase iz knjige
Bashoa,"Uska staza prema dalekm sjeveru i druge putopisne crtice",Zagreb,2000.
objavilo Društvo hrvatskih haiku pjesnika;

Kojiki ili "Zapisi o stvarima starine" najstarije je sačuvano japansko književno djelo
iz 712. godine.Iako se u predgovoru navodi da je napisano po usmenoj predaji,
pretpostavlja se da su dijelovi knjige iz starijih izgubljenih tekstova.Osim književne
vrijednosti,Kojiki su bogat izvor materijala za poznavanje rane japanske kulture:
običaja,mitova,religije.Zapisi sadrže i najstarije sačuvane japanske pjesme,njih više
od stotine.Već u ovim najranijim oblicima jasno su izraženi neki od elemenata
japanskog pjesništva koji će se sačuvati do prvog velikog prodora evropskog i
američkog utjecaja krajem XIX st.To je prvenstveno metar stihova japanskih
pjesama,koji je najčešće izražen u smjenjivanju ili ponavljanju stihova sa po 5
odnosno 7 slogova.1
Pretpostavlja se da su pjesme iz V do VII st.Tematski su to uglavnom ljubavne
pjesme a po obliku relativno jednostavne.
Kronološki,Kojiki pokriva s tri knjige razdoblje od "Stvaranja svijeta" mitovima o
razdoblju bogova do VII st.Prvi svezak Kojikija sadrži mitove a preostala dva
opisuju "razdoblje ljudi";drugi počevši od 1.cara Jimmua do 15. cara Ojina
(od 660 g.pr.n.e. do početka 5. st.),a treći od 16. cara Nintokua do 33.carice
Suiko (umrla 628. godine).





U predgovoru Kojikija između ostalog piše:

Žaleći zbog grešaka u starim spisima,i u želji da ispravi pogrešne tvrdnje ranijih
kronika,carica Gemmyo na osamnaesti dan devetog mjeseca četvrte godine
razdoblja Wado(3.11.711.)naredila je meni,Yasumarou,da skupim i zabilježim
stare riječi kako ih je po carskom nalogu(ranijeg cara Tenmua godine 628.)
naizust naučila Hieda no Are,te da ih joj smjerno podnesem.
U poslušnosti punoj poštovanja prema sadržaju te odluke,proveo sam brižljiv
izbor.No u davnoj su starini i jezik i smisao bili tako jednostavni da bi bilo teško
sastaviti odgovarajuće rečenice i složiti nizove kineskih znakova.Kada bi se sve
izrazilo ideogramima,to bi dovelo do neadekvatnog izraza značenja;kad bi se pak
pisalo isključivo fonetskom metodom ,izlaganje bi događaja bilo neprikladno dugo.
Iz ovih sam razloga kadšto u istoj rečenici zajedno upotrebljavao i fonetski i
ideogramski sustav,a kadšto bih pak u nekoj stvari upotrebljavao isključivo
ideograme...
Svi zabilježeni događaji započinju odjeljivanjem Neba i Zemlje,a završavaju
uzvišenom vladavinom u Oharidi...
U svemu sam napisao tri sveska i prinosim ih s poštovanjem i odanošću; ja,
Yasumaro,istinski dršćući i s istinskim strahom,sagibljem glavu,sagibljem glavu...
U poštovanju prineseno po dvorskom plemiću Futo no Yasumarou,časniku Višeg
odjela Prvog razreda Petog sloga i Petog reda zasluga,na 28.dan prvog mjeseca
pete godine razdoblja Wado(10.3.712.)2
________________________________________

1 u japanskom jeziku prirodno se uzima dah nakon svakih pet ili sedam slogova
tj.onjija

2 izvor za post dijelovi knjige prof. Devidea "Iz japanske književnosti",Zagreb,
1985.;str.8-10.

Vjerojatno ste već vidjeli ovog simpatičnog debeljka,na netu možda ili ste ga
sreli negdje u gradu.Lik koji prodaje kojekakve điđe,baje,lančiće i prstenje u
Bogovićevoj u Zg-u,prodaje i figuru "nasmješenog Buddhe" a da ni ne zna tko je
to zapravo.Pokušao sam mu jednom objasniti,nisam baš siguran da je shvatio.Kao
da pričam o nuklearnoj fizici.Nasmiješeni Buddha,u Kini poznat kao Pu-tai,u Japanu
Hotei,pravim imenom Ch'i-tz'u,živio je u 10. st. u Kini.Bio je ch'an(zen) redovnik
pomalo ekscentričnog ponašanja.Često je boravio na ulici,gdje znao zaspati,kao i
ispod mostova.Često se može vidjeti njegov lik na slikama ili kao statua sa vrećom
preko leđa i u prisustvu djece.




Priča kaže da je bauljajući po gradu nosio vreću punu slatkiša i bombona koje je
dijelio djeci.Tako je oko njega uvijek bilo klinaca kao na slici gore i dolje.




Dok bi tako Hotei lutao gradom,znao bi ga netko zaustaviti i upitati:Koja je istina
zena ?On bi spustio svoju vreću na pod i sjeo u položaj zazena.Kada bi ga
upitali kako ga primjenjuje,Hotei bi uzeo vreću i nastavio hodati dalje.




Inače,Hotei je jedan od sedmorice bogova sreće koje se štuje u Kini i Japanu
(vidi dolje sliku).




Često sedmoricu bogova sreće smještaju na brod(vidi dolje sliku,i klikni)

Za vrijeme dugotrajnih ratova(15. st) u starom Japanu razne vojske bi često
iznenada upale u neko mjesto i preuzele kontrolu.Jednom su tako svi stanovnici
napustili jedno mjesto,kao i mnogo puta prije,neposredno prije upada vojske -
svi osim starog zen učitelja koji je živio u obližnjem hramu.Kad je to saznao,
vođa osvajačke vojske se,potaknut radoznalošću,uputi u hram.Kako nije bio
primljen sa poniznošću i uvažavanjem na koje je navikao,silno se naljuti.
Ti,budalo ! Vikao je na učitelja,potežući mač.
Zar ne shvaćaš da stojiš pred čovjekom koji te može probosti da ne trepne ?!
A ti stojiš pred čovjekom koji može biti proboden a da ne trepne,blago reče
majstor.Vojnik se uvrijeđeno okrene i ode.

Jedan od prvih stranaca koji je došao u Japan i zasadio temelje kršćanstva u
Japanu bio je isusovac sv.Franjo Ksaverski (1506-1552) koji je stigao u
Kagoshimu 15.kolovoza 1549.godine.Sa sobom je donio dvije knjige. Jedna je
bila "Biblija",a druga "De institutione bene vivendi per exempla sanctorum
"oca hrvatske književnosti" Marka Marulića (1450-1524).Knjiga je 1585. prevedena
na japanski u Nagasakiju.
Tako je knjiga jednog hrvatskog velikana bila jedna od prvih nejapanskih knjiga na
japanskom tlu,te jedna od prvih prevedenih knjiga na japanski jezik,a prvi su
japanski kršćani bili podučavani kršćanskoj duhovnosti riječima našeg Marka Marulića.




gore,sv.Franjo Ksaverski




gore,knjiga Marka Marulića,De institutione,objavljena prvi puta 1506. u Veneciji,a 1585. u Nagasakiju

Kada je Fa-chang umirao,vjeverica je zaskvičala na krovu."To je baš to",
rekao je,"i ništa više".

Nedavno je izašla knjiga "Samuraji,odjeci ratničkog sna;knjiga prva:istorija
ratničke klase" autora Nenada Simića,osnivača škole Kyu Shin Ryu koja se bavi
proučavanjem borilačkih vještina Dalekog istoka.Simić je instruktor Međunarodne
tradicionalne karate federacije(ITKF) sa majstorskim zvanjem 5. dan.Autor je i knjige
"Karate-do".




Ova je knjiga trenutno najiscrpniji prikaz povijesti samuraja u regiji,to joj daje na
važnosti.U knjizi se navode najznačajnija povijesna razdoblja od Nare(710-794)
do perioda Meiji(1868-1912),neke od bitaka i najprestižniji predstavnici samurajske
klase,iako autor ne ide u neku dubinu materije što većini čitatelja vjerojatno neće
smetati.Malo je smiješno što autor pokušava na početku knjige zaštititi svoju knjigu
od umnožavanja i prenošenja njenih dijelova jer je i on cijeli tekst preuzeo iz neke
druge knjige,kao i fotogarfije koje je skinuo sa interneta. Cijena knjige u Hrvatskoj je
posebna priča.Na netu je knjiga 800 yu dinara dok je u antikvarijatu u Zagrebu
koštala 120 kuna.Ipak malo previše.Ima 180 stranica i lako se čita.

Možemo primjetiti kako sve više ljudi danas čita ili piše haiku.Ipak,velika većina ne
razumije haiku,posebno oni koji misle da pišu haiku ne poštujući njegova pravila.
Jedan veliki dio ljudi misli da zna što je haiku,a jedan dio se čak podcjenjivački
odnosi prema njemu.Nisam stručnjak niti majstor haiku stiha,samo veliki obožavatelj.
Za one koji istinski žele upoznati haiku,evo nekoliko pravila kako pisati haiku:

1.Haiku je trostih gdje stihovi,približno,imaju redom 5,7 i 5 slogova.
Ukupno,haiku bi trebao imati izmedu 12 i 20 slogova(jap.onji).

2.Haiku cesto sadrži rijec koja određuje godišnje doba u kojem je
haiku nastao.

3.Haiku je neposredni izraz pjesnikova doživljaja,pri cemu nije sudjelovalo
razmišljanje, zakljucivanje,poucavanje i slicno.

4.Haiku pjesnik uranja u predmet svoje pjesme i ne istice svoje “ja”.

5.Tema haiku pjesme najcešce je priroda i covjek u njoj.Ljubav u
znacenju erosa opcenito nije predmet haiku poezije.

6.Da bi neki doživljaj bio zabilježen kao haiku,mora imati i svoju poetsku
vrijednost kojom se izdiže iznad bilo kakvog doživljaja bez posebnog znacenja.

7.Ljepota haiku poezije je u njegovoj istinitosti, neposrednosti i posebno u
tome što je njime nešto,možda,vec otprije poznato,doživljeno na nov način-cišce,snažnije,dublje.

8.Vrijeme u kojem se haiku dogada je gotovo beziznimno sadašnjost- haiku je
poezija “ovdje i sada”.

9.Haiku nije aforizam,nije poslovica,nije minijatura-nije “pjesmičak”.Haiku ne
smije biti kićen.Haiku ne trpi sroka jer je taj za nj prejako sredstvo koje bi mu
prigušilo tankoćutnije nijanse.U pravilu,haiku nema naslov.

10.Ako želite pisati haiku,procitajte i doživite što više haiku pjesama.
-------------------------------------------------------------------------------
* mali podsjetnik ili kako pisati haiku poeziju složio prof.Vladimir Devide

Engov uvod:Svemir je previše uzak;sunce,mjesec i zvijezde su sve odjednom
pomračene.Čak i ako udarci štapom pljušte kao kišne kapi i uzvici "katsu"
odjekuju poput gromova, još uvijek ste daleko od Buddhinog Puta.Čak i Buddhe
tri svijeta mogu sami po sebi klimati glavom,a patrijarsi svih pokoljenja ne mogu
iscrpno da demonstriraju njenu dubinu.Cijelo bogatstvo sutri tj. budističkih spisa
nije dovoljno da bi izložio njen dubok smisao.Čak ni redovnici najbistrijih očiju ne
uspijevaju se spasiti.Na toj točci,kako ćete se vi ponašati ? Spominjanje Budhina
imena je kao gacanje po blatu.Iskazivanje riječi "zen" je kao kad čovjek pokrije
svoje lice sramom.Ne samo oni koji koji su dugo uvježbavali zen,i početnici bi se
trebali potruditi neposredno dostignuti tajnu.

Glavna tema:Joshu se obratio grupi učenika i rekao:"Pravi Put nije težak.On samo
zazire od izbora i vezivanja.Samo sa jednom riječi mogu iskrsnuti izbor i vezivanje,
ili može doći do razbistravanja.Ovaj stari redovnik nema tu jasnoću.Da li
shvaćate smisao toga ili ne ?"
Tada reče jedan od učenika:"Ako nemate tu jasnoću,što onda cijenite ?"
Joshu je rekao:"Ne znam ni to." Redovnik reče:"Ako ne znate,kako možete reći da
nemate tu jasnoću ?" Joshu je rekao:"Postavljanje pitanja sasvim je dovoljno.
A sada se poklonite i povucite."

Setchova pjesma

Pravi Put nije težak
Neposredna riječ ! Neposredan govor !

Jedno sa mnogo faza,
dva sa jednom.

Lobanja nema svijesti,nema oduševljenja,
mrtvo drvo pjeva na vjetru,još neistrulo.

Teško,teško !
Vezivanje i jasnoća;promatraj i prodri u tajnu !

-------------------------------------------------------------------

Joshu Jushin


Joshu Jushin(778-897),kin. Chao-chu Ts'ung-shen, jedan od najznačajnijih kin.
zen(chan) učitelja.Također,učitelj koji se pojavljuje u najviše zen koana.Bio je
učenik i dharma nasljednik Nan-chuan P'u-yuana(748-834; jap.Nansen Fugan).
Joshu je kasnije postao učitelj Ma-tsu Tao Yia(709-780, jap. Baso Do-itsu) koji će i
sam postati veliki učitelj.


Setcho Juken

Setcho Juken(980-1052,kin. zen majstor Hsueh-tou Ch'ung-hsien)
Godine 1227. sastavio je zbirku koana Hekiganroku ili Bilješke sa plave stijene
(eng.The Blue Cliff Record,kin.Pi-yen-lu).Njena prvobitna inačica bila je zbirka
od 100 koana.Svakom koanu Setcho je dodao pjesmu koja je ukazivala na
značenje koana

Engo Kokugon



gore,zen kaligrafija Engo Kokugona,certifikat o prosvijetljenju,
vlasništvo Nacionalnog muzeja u Tokyu

Engo Kokugon(1063-1135),kin. Yuan-wu K'o-ch'in,kineski zen majstor Yogi linije
Rinzai zena,učenik i dharma nasljednik Wu-tsu Fa -yena(1024-1104, jap.Goso
Hoen) i učitelj Hui-kuo Ching-yuana(1094-1146, jap.Gokoku Keigen),Hu-ch'in
Shao-lunga(1077-1136, jap.Kukyu ili Kokyu Joryu) i Ta-hui Tsung-kaoa
(1089-1163, jap. Daie Soho).Stoljeće nakon Setchoa Engo je u Hekiganroku dodao
kratke napomene za svaki izraz ili rečenicu glavne teme i Setchovu pjesmu,kao i
dugačaku napomenu za svaki primjer.On je također dopisao kratak uvod za većinu
koana u zbirci.Daie Soho(1089-1163),koji je naslijedio Engoa,također je bio zen
učitelj,uništio je prvobitno izdanje Engova teksta.Knjiga koju sada znamo kao
Hekiganroku,sastavio je redovnik Cho Meien,koji je oko 1300. skupio sve preživjele
rukopise i kopije tekstova koje je mogao naći i restauriro ih koliko je mogao.

Dok ne stavim novi post,vi možete u međuvremenu prošetati Tokyom.
Slike su trojice zagrebačkih studenata iz srpnja ove godine.

vidi slike

photo by Seph i braća Z.

Poznatog zen učitelja jedan je redovnik upitao:
Činiš li ikakav napor da se poučiš istini ?
Da,činim.
Kako vježbaš ?
Kada sam gladan jedem,kada sam umoran spavam.
Zar tako ne rade svi ?Može li se reći da i oni vježbaju na isti način ?
Ne može.
Zašto ne ?
Jer kad jedu,ne jedu.Nego misle o raznim drugim stvarima.Tako su uznemireni.
Kad spavaju,ne spavaju,već sanjaju o tisuću i jednoj stvari.Po tome oni nisu kao ja.

Prvi zen učitelj koji je podučavao na zapadu(SAD) bio je Soen Shaku(Soyen Shaku
ili Kogaku So'en,1859-1919),učitelj rinzai škole zena i poglavar hramova Engaku-ji i
Kencho-ji u Kamakuri.Bio je učenik Imakite Kosena(Kosen So'on) poglavara Engaku-ji
hrama i jednog od najvećih zen učitelja Meiji razdoblja(1868-1912).
Soen Shaku je bio direktni nasljednik dharma zen linije velikog Hakuina(1685 ili 1686
-1768 ili 1769).U liniji između Soyen Shakua i Hakuina bilo je samo četiri učitelja:
Imakita Kosen(1816-1892) njegov učitelj,Gisan Zenrai(1802-1878),Taigen Shigen
(1768-1837) i Inzan Ien(1751-1814) učenik Hakuina.
Inzan Ienov učitelj Gasan Jito(1726-1797),također je bio učenik Hakuina.



gore,učitelj Soen Shaku



gore,Hakuin Ekaku,čovjek koji je dao zenu novi zalet svojim pristupom i učenjem

Godine 1893. Soen je došao prvi put u SAD kao član japanske delegacije,koju su
činila 4 budistička učitelja i dva laika,na Svjetski kongres o religijama,koji se održavao
u Chicagu.Delegaciju su činili(vidi dolje sliku,s lijeva na desno):
Dogi Horyu(Toki Horin),Nomura Yozo,Yatsubuchi Banryu(Banriu,1848-1926),Noguchi
Zenshiro,Shaku Soen i Ashizu Zitsuzen.






gore,Svjetski kongres o religijama,Chicago,1893.

Kongres su organizirali John Henry Barrows i dr.Paul Carus,izdavač iz Illinoisa koji
se upoznao sa Shaku Soenom.Tako su njih dvojica započeli suradnju.Kada se Soen
vratio u Japan upoznao je svog učenika Daisetz Teitaro Suzukija(1870-1966) sa
Tokyo sveučilišta sa njihovom zamisli o prijevodu japanskih religiskih i filozofskih dijela
na engleski.uskoro je D.T.Suzuki preselio u SAD,gdje je živio od 1897. do 1908.
gdje je na engleski,između ostalog,preveo sa kineskog Tao-Te-Ching,objavio
povijest mahayana budizma,te kratku povijest kineske filozofije.






gore,D.T.Suzuki,kojem su učitelji bili i Imakita Kosen i njegov učenik Soen Shaku,
poglavari zen hrama Engaku-ji u Kita Kamakuri,gdje je Suzuki živio do 1919. god.

Soen Shaku se dopisivao i sa Lavom Tolstojem u vrijeme Rusko-japanskog rata
(1904-1905),protiv kojeg su obojica bili,dok je Soen bio u službi japanske vojske,
kao zen učitelj i duhovnik,nešto slično kao katolički kapelan.






gore,Lav Tolstoj(1828-1910),slavni ruski pisac

Godine 1905.Soen Shaku drugi put dolazi u SAD,gdje je jedno vrijeme u San
Franciscu podučavao zenu jednu obitelj.Također je zen učenje širio i u Seattleu.



gore,San Francisco,na početku 20. st.

Ubrzo je za Shaku Soenom došao u Ameriku i njegov učenik Nyogen Senzaki
(1876-1958) koji će biti zen učitelj u Los Angelesu.
Soen Shaku umro je 29. listopada 1919. u Kamakuri.



gore,shematski prikaz prijenosa dharma učenja sa Soen Shakua na njegove učenike:
D.T.Suzuki(1870-1966),M.T.Kirby(poznat i kao Sogaku Shaku;neki kažu da je prvi
bijelac koji je doživio prosvijetljenje),Sogatsu Shaku i Nyogen Senzaki

Ako je bit cvijet,
izvođenje je njegov miris

Zeami,Fushikaden,O prenošenju cvijeta glume,knjiga III



gore,Zeami

Skoro mi je jučer srce stalo,a onda počelo ubrzano kucati kad sam u antikvarijatu
na Cvjetnom ugledao knjigu čiji je puni naslov "Japanski klasični teatar,12 no
drama - antologija" autora legendarnih Kanamija(1333-1384),njegova sina Zeamija
(ili Seamija,1363-1443),Nobumitsija i nepoznatog autora.Ne moram reći da sam knjigu
naravno,kupio.U recenziji ove knjige,između ostalog stoji:

"U povijesti svjetske drame i kazališta,No-drami pripada izuzetno mjesto.No-drama
je totalno kazalište.Sveto kazalište.Apsolutni teatar."

Od 300-tinjak no drama koje se još uvijek prikazuju na kazališnim daskama širom
Japana,u ovoj knjizi dan je uvid u njih 12.Osim toga ovdje možete čitati o estetici
no drame i njenoj strukturi,a dan je i registar no drame,uz bibliografiju,ilustracije te
prikaz uloga i kostima.Komentare i napomene napisao je Donald Keene.
Neprocjenjivo blago.Ne čitati.Progutati !





...svojevremeno sam pisao o no drami...