Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Prvi je majstor,zvan Isan,radio s učenicima u vrtu,skupljajući lišće čaja.Kazao
je Kyozanu,jednom od svojih najperspektivnijih učenika:"Beremo lišće cijeli dan;
jedino čujem tvoj glas,ali te ne vidim.Pokaži mi svoje prvotno lice."Kyozan je
zatresao grm čaja.Isan reče:"Istjerao si akciju,ali ne i tijelo."Kyozan na to reče:
"Kako bi ti odgovorio ?" Isan je neko vrijeme šutio.Kyozan napomenu:"Ukazao si
na tijelo,ali ne i na akciju."Uslijedio je Isanov zaključak:"Upravo sam te poštedio
dvadeset udaraca štapom."

Sajam će se održati 2. prosinca 2007. godine u Avenue Mall-u u Zagrebu. Dođite i posjetite nas u blagdanskoj atmosferi. Dolaskom i kupovinom proizvoda sa našeg štanda izravno podupirete akciju Udruge "Pomozimo im disati" za nabavku PEP sistema za oboljele. Akcija je započela 26. studenoga.
Neki od proizvoda koje ćemo izložiti su: kolači, umjetničke slike, kalendari, kemijske olovke, privjesci, itd.

Ukoliko imate pitanja ili želite pomoći proizvodima za naš štand obratite se na kontakte Udruge.

Sajam je tradicionalan.Naravno,bit će tamo i japanski štand.

Vidimo se !!!

1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit.

2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer!

3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu.

4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo.

5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!

6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu.

7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.

8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana.

9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.

10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu.

11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć?

12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!

13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju.

14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.

15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.

16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati.

17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.

18. Kada vas nešto pitamo odgovorite!

19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti.

20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!!

Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere!

MI STVARAMO BLOG!!!

kliknite na link za prava blogera. Hvala !

pobuna u magli

gore,maikosan,Gion,Kyoto
Photo by laughing granny


a passing breath -
Maikosan’s quick steps
merge with the night

dašak u prolazu -
već stopljeni s noći
koraci maiko

iki hazumu
maiko no ayumi
yoru ni toke

laughing granny


koraci u noći
raspolovljene breskve -
sjećanja na Gion

nihonkichigai



* vidi blog laughing granny

** "raspolovljena breskva" - frizura(vidi sliku gore) maiko(geishe pripravnice)

Roshi(učitelj) Philip Kapleau(1912-2004) bio je osnivač i direktor Zen centra u
Rochesteru,država New York.Njegov životni put bio je iznimno zanimljiv.
Rođen je 20. kolovoza 1912. u New Havenu,Connecticut.Kao teenager je radio
kao knjigovođa,studrao je pravo,a zatim je postao sudski izvjestitelj,služeći
nekoliko godina u državnim i saveznim sudovima u Connecticutu.



gore,sa starijom sestrom Bert



gore,Kapleau(drži loptu) u srednjoškolskom košarkaškom timu

Neposredno nakon što je završio Drugi sv. rat i ustanovljeni sudovi na kojima će
se suditi ratnim zločincima i njihovim nedjelima,postavljen je za glavnog izvještača
na farsi(nešto slično kao današnji sud u Haagu) tj. Međunarodnom vojnom sudu u
Nurnbergu,a zatim i u Tokyu.



gore,Kapleau,krajem 1945. u Nurnbergu



gore,rad suda u Nurnbergu,Kapleau je u drugom redu od sudaca,treća osoba s lijeva

Za boravka u Japanu,Kapleau se zainteresirao za japansku kulturu i religiju,te su
mu japanci koje je upoznao tokom rada suda u Tokyu,preporučili prof.D.Suzukija
(1870-1966),koji je tada živio u Kita-Kamakuri (Sj. Kamakura) u zen hramu
Engaku-ji (Vidi i ovdje za Engaku-ji).



gore,Daisetz Teitaro Suzuki



gore,Engaku-ji

Nakon što je došao prvi put Suzukiju,navraćao je još bezbroj puta jer kako je rekao:

Nije mi bila želja proniknuti u duboki smisao njegovih predavanja o Buddhinom
Putu,čak ni da naučim više o karmi,koja me zanimala,već da osjetim duboki spokoj
koji kao da je zračio iz divovskih stabala,drvenih zgrada hrama,iz lica redovnika i
laika,iz same zemlje.Sjećanje na sve to je doprinjelo,pet godina kasnije,mom
povratku u Japan i pristupu u zen hram.

Nakon završetka rada suda u Tokyu1948.,Kapleau je uzeo tri tjedna godišnjeg, i
otputovao u Kinu.Vrativši se u SAD,Kapleau više nije bio isti.Duh mu je bio
uznemiren i uvidio je da njegov život više nema smisla.Bio je "razapet između dva
svijeta,jednog mrtvog,drugog bez snage da se rodi",kako je rekao.
Da bi se pomaknuo sa mrtve točke,počeo je preko vikenda putovati u New York
kako bi proučavao azijske religije.Krenuo je na sastanke Vedanta društva,a privuklo
ga je na kraće vrijeme i Baha'i učenje.
Godine 1950. u SAD je došao prof. Suzuki.Mnogobrojni slikari,kompozitori,pjesnici,
psihijatri,profesori filozofije i mnogi drugi dolazili su na njegova predavanja o učenju
zena,koja je držao na sveučilištu Columbia,u državi New York.



gore,Columbia kompleks 1915. godine

I Kapleau je bio među onima koji su dolazili na Suzukijeva predavanja.Njegovo
poznanstvo sa prof. Suzukijem iz Japana,i njegov više nego diletantski interes
za zen,kako sam kaže,stvorili su mu mjesto među grupicom tvrdokornih koji su
lojalno i sa puno pažnje dolazili na svako predavanje ili razgovor koji je on
održavao.Interes za zen je tada u New Yorku rastao sve više i više,najviše
zahvaljujući Suzukiju.Nije bilo nekog okupljanja ljudi(party,tulum)a da na njemu nije
bio bar jedan"obožavatelj" zena koji bi iznio nanoviji koan(zen zagonetku) koji je
možda i sam smislio.
Suzukijeva prisutnost u New Yorku djelovala je vrlo poticajno na duhovno-inte-
lektualni život.Međutim,on je bio sensei(učitelj-predavač),a ne zen učitelj(Suzuki
nije pripadao ni jednoj budističkoj školi) i nije mogao da prenese znjanje o
prosvijetljenju tj. "nije mogao da podučava o zakonima sa urlikom lava".
Kapleauovo duhovno stanje se samo pogoršalo.Njemu je bio potreban pravi zen
učitelj.U Americi ga tada nije bilo.Zato je Kapleau,nakon nekoliko mjeseseci
razmišljanja,rasprodao sve,napustio posao i vratio se u Japan 1953. godine.
U tom je trenutku Kapleau imao 40 godina i nije znao ništa od japanskog jezika.
Isprva,dva zen učitelja su ga odbila,baš zbog nepoznavanja jezika.
"Ali zar zen nije učenje koje se ne oslanja na riječi i slova ?",protestirao je.
Njegovo pitanje je izazvalo blage osmijehe."Riječi i slova su potrebni da bi se
dospjelo iznad riječi i slova",bili su njihovi odgovori.Obeshrabren,Kapleau je
otišao u Kyoto,i da se imao kamo vratiti otputovao bi natrag u SAD.




Lutajući Kyotom,njegovim knjižarama,antikvarijatima i hramovima,susreo se sa
učiteljem budističke škole Čista zemlja(Jodo-shu) koji mu je rekao:"Vi ćete dostići
satori(prosvijetljenje) ako uporno radite na tome, jer je vaša karma sazrela za to."
To ga je ponukalo da nastavi dalje svoju potragu.Tako je upoznao Soen Nakagawa
roshija(1907-1984),poglavara rinzai zen hrama Ryutaku-ji u Mishimi(Shizuoka
prefektura).Sa njim je Kapleau proveo nekoliko mjeseci.






gore,Ryutaku-ji

Nakagawa roshi je smatrao da je Daiun Sogaku Harada roshi
(1870-1961) bolji učitelj za Kapleaua.Tako je došao u "Hram za probuđenje
bodhi-uma" (Hosshin-ji,Obama,Fukui prefektura)gdje je Harada roshi bio
poglavar.Tu je ostao tri godine u meditaciji.Harada roshi imao je pomoćnika,
Sesui roshija,koji je također bio učitelj Kapleauu.Zbog slabijeg zdravlja i
neishranjenosti,Kapleau je morao napustiti hram. Hram se nalazi u najhladnijem
području Japana.



gore,Harada roshi



gore,Hosshin-ji

Eksentrični Nakagawa roshi,koji je na neki način bio savjetnik Kapleauu,preporučio
mu je da prakticira zen kod Yasutani roshija,dharma nasljednika Harada roshija.
Haku'un Ryoko Yasutani(1885-1973) je bio 10 godina učitelj Kapleauu.Kada bi
Yasutani roshi putovao u inozemstvo,njegov pomoćnik i dharma nasljednik Yamada
Koun Zenshin roshi(1907 - 1989) bi tada bio učitelj Kapleaua.



gore,Yasutani roshi



gore,Yamada roshi

Kako Yasutani roshi nije imao hram jer su njegovi svi učenici bili laici od kojih su
mnogi bile žene,Kapleau je živio u svom stanu.Zahvaljujući njegovu izvanrednom
vodstvu,Kapleau je napredovao na putu prema prosvijetljenju.Postao je redovnik za
5 godina,a ostao je Yasutanijevim učenikom još 5 godina.Kod nas je prevedena
jedna Yasutanijeva knjiga,koja se jednostavno zove Zen.
U toku desetomjesečnog hodočašća po jugoistočnog Aziji,1958. godine,Kapleau je
posjetio Sri Aurobindo Ashram u Pondicheriju u Indiji.Tamo je upoznao jednu
kanađanku po imenu deLancey,koju je nagovorio da napusti ashram i dođe u Japan.
Nakon šest mjeseci oženili su se po budističkoj ceremoniji.Uskoro su dobili kćer,
Sudarshanu.



gore,Kapleau sa suprugom deLancey i kćerkom Sudarshanom



gore,Kapleau i kćer Sudarshana za vrijeme zazena u Kamakuri,u njihovu
tadašnjem domu

Međutim,veza nije mogla opstati jer je gospođa deLancey osjećala zov Indije tj.
karma njegove supruge vezana za Indiju nije bila iscrpljena,kako je rekao,
te ju je to vratilo hindu tradiciji.U Torontu je postala vođa duhovne grupe pod
okriljem indijskog učitelja.
Godine 1965. Kapleau se vratio u SAD,i u Rochesteru,država New York otvorio
zen centar(vidi dolje).






gore,vrt Buckingham Street Zendo,poslije prvog sesshina u Painted Postu,1966.



gore,Kapleau sa najmlađim članovima svoje zajednice(sanghe)



gore,roshi u vrtu Arnold Parka,Rochester zen centar,1975.godine



gore,roshi Kapleau,2002. godine




gore,roshi Kapleau na proslavi svog 90. rođendana,2002. godine,u društvu
roshi Bodhina(danas voditelj Rochester zen centra) i Sunya Sensei,koja je voditelj
zen zajednice(sanghe) u Poljskoj



gore,proslava roshijeva 91.rođendana,kolovoz 2003.

Kapleau roshi umro je 6. svibnja 2004. od Parkinsonove bolesti u Rochester
zen centru.

Dolje,slike sa pogreba roshija Philipa Kapleaua






gore i dolje,supruga deLancey i članovi obitelji









gore i dolje,učenici Kapleaua,danas učitelji:Bodhin Kjolhede Roshi(danas voditelj
Rochester zen centra),Sunyana Graef Sensei,Sunya Kjolhede Sensei i Lawson
Sachter Sensei






gore,voditelj centra Bodhin sa zen štapom koji se naziva hossu
(vidi post od srijede,21.studenog)




Dolje fotografije sa ovogodišnje ceremonije sjećanja na Kapleaua









gore,grob Philipa Kapleaua,snimljen ove godine u kolovozu

Kapleau jea utor slijedećih knjiga:

"Awakening to Zen",Scribner,N.Y,1997.
"Straight to the Heart of Zen",Shambhala,Boston,2001.
"The Three Pillars of Zen",Anchor Books,N.Y.,1965,2000.
"Questions zen",Threshold/Points Wisdoms,Paris,1979
"Die drei Pfeiler des Zen.Lehre, ĂSbung, Erleuchtung",O. W. Barth,Frankfurt am Main,2002.
"I Tre Pilastri dello Zen:Insegnamento pratica e illuminazione",Ubaldini Editore,Roma,1981.
"Los Tres Pilares Del Zen. Enseńanza Práctica Iluminación",Pax-Mexico,Mexico city,2005.
"The Wheel of Death",George Allen & Unwin LTD,London,1972.
"The Wheel of Death",Harper & Row,N.Y.,1974.
"The Zen of Living and Dying: A Practical and Spiritual Guide",Shambhala,Boston,1998.
"Das Zen-Buch vom Leben und vom Sterben. Ein spiritueller Ratgeber",O. W. Barth,Frankfurt am Main,2001. e) "Roda da Vida e da Morte: Guia Prático e Espiritual, A",Cultrix,Portugal,1993.
"To Cherish All Life: A Buddhist Case for Vegetarianism",Harper & Row,San Francisco,1982.
"El Respeto a la Vida",Troquel Editorial,2000.
"Zen: Dawn in the West",Anchor Press,N.Y.,1979.
"La nascita dello zen in Occidente",Astrolabio,Roma,1982.
"Zen Keys" by Thich Nhat Hanh,19-page Introduction by Kapleau,Doubleday,N.Y.,1974.
“Schluessel zum Zen. Der Weg zu einem achtsamen Leben”,Herder,Freiberg,2000.
"Zen: Merging of East and West",Anchor Books,N.Y.,1989.
"Zen,stapanje istoka i zapada",Beorad,1996.
"Zen Teaching,Zen Practice,"edited by Kenneth Kraft,Weatherhill,N.Y.,2000.

(English Audio) Phoenix Audio, 1995: Downloadable: or (Abridged length: 2 hours & 51 min)

Kawa no nagare no yo ni (As the river flows) je posljednj singl-hit koji je snimila
Hibari Misora(1937-1989), jedna od najpopularnijih japanskih pjevačica svih
vremena.Takav stil pjevanja naziva se enka,a Hibari Misora je bila poznata kao
"kraljica Enke".Pjesmu je uglazbio Akira Mitake, riječi je napisao Yasushi Akimoto.
Glasovima slušatelja i gledatelja pjesma je izbila na 1. mjesto 1997. godine na
državnoj televiziji NHK kao najbolja japanska pjesma svih vremena.

Enka pjesme kojima se proslavila Misora Hibari su uglavnom sentimentalne,
srcedrapateljske,romantične,pjesme koje govore o neuzvraćenoj ili
neprežaljenoj ljubavi,samoći i samoubojstvu zbog ljubavi(što je česta tema u
Japanu,kao i samoubojstvo ljubavnika koje društvo nije prihvatilo,a oni su našli
izlaz u smrti.Mnogi su filmovi snimljeni u Japanu na tu temu,i napisani romani).

Kasshan(2004)

...vidi,više o filmu...

Jednog dana izađe Tokusan Sengan(Te-shan Hsuan-chien,781-867)
iz dvorane za meditaciju,te noseći svoju zdjelicu,produži u blagavaonicu.Dežurni
kuhar bio je Seppo Gison,njegov učenik( Hsueh-feng I-tsun,822-908).Kad ugleda
Tokusana,opomenu ga:"Još se nije oglasilo večernje zvono.Gdje si krenuo sa
zdjelicom ?"
Tokusan se okrenu i ode u svoju sobu.
Seppo je ovaj događaj prepričao drugom Tokusanovom učeniku,Gantu Zenkatsuu
(Yen-t'ou Chuan-huo,828-887,spominje se u prošlom postu).
Ganto ustvrdi:"Stari Tokusan nije razumio konačnu istinu."
Čim je načuo za ovu primjedbu Tokusan kad je našao vremena odvuče Gantoa u
stranu."Čujem",reče,"da ti ne odobravaš moj zen."Ganto uvijeno potvrdi.Tokusan
ne reče ni riječ.
Slijedećeg dana Tokusan potpuno promjeni uobičajeni način predavanja.Ganto se
smijao i pljeskao rukama i na kraju izjavio:"Sad vidim da starac razumije konačnu
istinu.U zemlji mu nema premca."

Mumonovo tumačenje:Iako su govorili o konačnoj istini,ni Ganto ni Tokusan nisu mogli
ni da sanjaju o njoj.Na kraju krajeva,obojica su lutke.

Mumonova pjesma:

Tko je razumio prvu Istinu
Taj sigurno razumije i posljednju.
Posljednje i prvo,
Nije li to isto ?

Prolaz bez vratnica,43. primjer


Jednom je majstor Shuzan * podigao svoj štap(shippe) i rekao učenicima:
"Ako ovo nazovete štapom,tad tvrdite.Ako ovo ne nazovete štapom,
tad negirate.Sad nemojte ni tvrditi ni negirati,što ćete reći ?"

Mumonov komentar:"Ako ovo nazovete štapom,tad tvrdite.Ako ga ne
nazovete štapom,tad negirate.Bez riječi,bez tišine,brzo mi recite što je ovo,
što ?"

Mumonova pjesma:

Podizanjem štapa
On dodjeljuje život ili smrt.
Pred takvim napadima
potvrđivanja i poricanja
Čak i Buddhe i patrijarsi
strepe za svoje živote.



Učitelji zena od davnih dana koristili su dvije vrste štapova:duži(shippe,čita se
šip-pei,dug je oko 45 cm,izrađen od prepolovljene bambusove trske) služi
za oslonac,demonstriranje učenja i udaranje u poduci učenika, i kraći(hossu)
za ceremonijalne svrhe.
Štap se u izvjesnim slučajevima upotrebljavao s naročitim značenjem.Tako,kad je
učitelj Yen-tou Chuan-huo(Ganto Zenkatsu,828-887) ** skrivao štap iza svojih leđa,
znalo se kako se"njegove duhovne funkcije odmaraju".
Jedna priča pokazuje kako pero za brisanje prašine može igrati ulogu učiteljevog
hossua.Naime,neki mladić se dugo lomio da li se posvetiti vojničkoj karijeri mačevaoca.
Na kraju ode nekom učitelju zena ne bi li dobio savjet.Videći da je ovaj prije stvoren za
redovnika,učitelj ga izazva na dvoboj uz napomenu kako će morati postati redovnik
ukoliko izgubi.Dogovorili su se da u dvoboju on upotrijebi bambusov štap,a učitelj
svoje pero(hossu).Mladić nije uspjevao udariti učitelja niti jednom,dok je učitelj
neprestano "brisao" njegovo lice perom."Hossu" o kojem je ovdje riječ bio je napravljen
od štapa dugačkog oko jedne stope(30 cm),s alkom na jednom kraju i podužim
pramenom konjske ili jakove dlake na drugom.



gore,hossu

* Shou-shan Sheng-nien(Shuzan Shonen,926-993),kineski Ch'an(Zen) majstor
Rinzai zena,učenik i dharma nasljednik Feng-hsueh Yen-chaoa(Fuketsu Ensho,
896-973) i učitelj Fen-yang Shao-chana(Fun'yo Zensho,947-1024).

** Yen-t'ou Chuan-huo(Ganto Zenkatsu,828-887),kineski Ch'an(zen)majstor
Rinzai zena.Bio je učenik Te-shan Hsuan-chiena(Tokusan Sengan,781-867).
Slavni zen majstor najpoznatiji je po svojoj smrti.Jednom prilikom su njega i
njegove učenike napali razbojnici na cesti.Dok su ostali redovnici u panici
pobjegli,Yen t'ou je mirno sjedio u zazen položaju.Prije nego su ga razbojnici
ubili,čuo se njegov zen krik kilometrima daleko.Poznat je i po koanu:"Već i trunak
nepažnje čini te ravnim lešini".
Spominje se u 13. primjeru Mumonkana(Prolaz bez vratnica) i 51. i 66.primjeru
knjige Hekiganroku(Zapisi sa plavo-zelene stijene),dvije najpoznatije knjige zen
koana.
-------------------------------------------------------------------------------
* korištena literatura:

Ernst Wood,Rječnik zena,Zagreb,2004.
John Stevens,Tri klasika zena,Ikkyu,Hakuin i Ryokan,Zagreb,2000.

U zenu postoji nekoliko vrsta štapova pomoću kojih se učenika dovodi do
konačne spoznaje. Jedan od tih štapova naziva se "palica ohrabrenja" ili na
japanskom - kyosaku tj. keisaku.Posebnu mu važnost pridaju u Soto zen školi,
iako se koristi i u Rinzai školi.





Kyosaku se primjenjuje na vrlo jednostavan i učinkovit način.Za vrijeme svako-
dnevne meditacije u hramu,ako neki redovnik ne sjedi pravilno ili počne kljucati
jer mu se možda spava,učtelj koji hoda između učenika koji meditiraju dolazi do
njega,pokloni se učeniku a učenik se pokloni njemu.Tada ga dvaput brzo udari
po jednom ramenu,a zatim po drugom,također dva puta.Još jednom se obojica
poklone jedan drugom,te se učitelj udaljava.Sve se odigrava u tišini.





Ovakav udarac prilično peče te razbudi učenika.Ako se ne postupi pravilno pri
tome,mogu se nanijeti i trajnije posljedice,što se ipak vrlo rijetko događa jer
takve udarce ne zadaje baš svatko.







gore,primjerci "palice ohrabrenja"

dolje,prikaz primjene "palice ohrabrenja",pomalo modificiran,
u kratkom filmu vidimo soto zen majstora Taisen Deshimarua (1914-1982)
u akciji;ne preporuča se isprobavati na ukućanima

Majstor zena Basho Esei rekao je okupljenim redovnicima:
"Ako imate štap,dat ću vam ga.Nemate li štap,oduzet ću vam ga."

Mumonov komentar: Kada nema mosta preko potoka,štap će vam pomoći.
Kada se u noći bez mjesečine vraćate kući,štap će vam praviti društvo.Ali ako ga
nazovete štapom,odletjet će te u pakao kao strijela.

Mumonova pjesma:

Ovim štapom što mi je u ruci
Mogu izmjeriti dubine i plićake
cijelog svijeta.
On podupire nebo i zemlju,
I širi pravo učenje kud god krene.

-------------------------------------------------------------------

Basho Esei (Pa-chiao Hui-ch'ing) zen majstor iz 10. st. koji je došao iz Koreje u
Kinu i pripadao je Igyo školi.Bio je student i dharma nasljednik Nan-t'a Kuang-juna
( jap. Nanto Koju) i učitelj Hsiang-yan Ch'ing-janga ( jap. Kojo Seijo)

Na 16. obljetnicu pada Vukovara, u nedjelju u Memorijalnoj katedrali za
mir u svijetu u japanskom gradu Hirošimi služena je sveta misa zadušnica
za vukovarske žrtve.

Jutarnju misu predvodio je biskup Hiroshime msgr. Misue Joseph Atsumi, a hrvatski veleposlanik Drago Štambuk obratio se vjernicima na japanskom i na hrvatskom jeziku.Na samom početku mise biskup je pozdravio i predstavio hrvatskoga veleposlanika i izaslanika gradonačelnika Hiroshime Masato Hondu, te je vjernicima predočio stradanje Vukovara i kontekst u kojemu je do njega došlo, a posebno je izdvojio masakr bolesnika iz vukovarske bolnice.Dodao je kako su Hiroshima i Nagasaki obnovljeni deset godina nakon pada atomske bombe, dok Vukovar još uvijek vida svoje rane.Hrvatski veleposlanik poručio je vjernicima na japanskome kako "dvije boli, ona starija hirošimska i ova novija vukovarska, ujedinjene u jednu zajedničku bol, zazivaju Boga moleći za praštanje i mir, za osvješćivanje naše ljudske rase i održavanje plemenitih vrednota čovječnosti".Kao posebni izaslanik gradonačelnika Hiroshime Tadatoshi Akibe misi je nazočio Masato Honda, direktor Centra za mir u Hiroshimi. U misnom slavlju sudjelovalo je oko pet stotina vjernika Hiroshime, a istovremeno se, na preporuku biskupa Misuea, u preostalih četrdeset crkava hirošimske biskupije istoga dana molilo za žrtve Vukovara i za mir u svijetu.Po završetku mise biskup Hiroshime priredio je mali domjenak tijekom kojega je Masato Honda, direktor Centra za mir u Hiroshimi zahvalio hrvatskom veleposlaniku na zalaganju za projekt grada Hiroshime Gradonačelnici za mir, kojemu su se do sada priključila 23 hrvatska grada.Prošle godine na dan pada Vukovara služena je misa zadušnica u Nagasakiju, japanskom gradu na južnom otoku Kyushu, također uništenom u atomskom napadu.Sveta misa održana je tada u Urakami katedrali posvećenoj Bezgrješnom Začeću Blažene Djevice Marije, a i tom se prigodom veleposlanik Štambuk obratio vjernicima pozvavši ih da se udruže u molitvi za mir kako se strahote poput Hiroshme, Nagasakija i Vukovara više nikada ne bi ponovile.

HINA



gore,Drago Štambuk,hrvatski veleposlanik u Japanu(od 2005)
liječnik,književnik i pjesnik



gore,unutrašnjost katedrale u Hiroshimi
photo by internet

...vidi fotografije Memorijalne katedrale za svjetski mir u Hiroshimi...

Na godišnjicu ulaska jalovih sila zla i ostale kukavelji u Vukovar,grad-heroj,
18. studenog(za dva dana) u Hiroshimi će se(prošle godine u Nagasakiju) održati
misa zadušnica za vukovarske žrtve.U Memorijalnoj katedrali za svjetski mir misu će
predvoditi hirošimski biskup Misue Joseph Atsumi.




gore i dolje,fotografije Memorijalne katedrale za svjetski mir u Hiroshimi u kojoj će
se održati misa za Vukovar.Fotografije su iz kolovoza 2005. godine kada sam kao
predstavnik Hrvatsko-Japanskog kulturnog i gospodarskog društva povodom
60. godina od atomske bombe u Hiroshimu donio 1000 origami ždralova koje su
izradila djeca osnovnih škola širom Hrvatske,od Dubrovnika do Vukovara.Projekt
"1000 ždralova iz Hrvatske za Hiroshimu" koji smo tada započeli nastavlja se već
treću godinu.Svake godine jedan član našeg društva nosi origami ždralove u
Hiroshimu,gdje ih ostavi u Parku mira zajedno sa ždralovima iz cijelog svijeta.



gore,bista Pape Ivana Pavla II ispred katedale

* Vidi za projekt "Tisuću ždralova iz Hrvatske za Hiroshimu" :

2005. godine,na 60. obljetnicu od atomske bombe
2006. godine
2007. godine

Također posljednje tri godine,nekoliko dana prije polaska naših ždralova u
Hiroshimu,u crkvi Sv. Antuna Padovanskog na Sv. Duhu naše hrvatsko-japansko
društvo organizira misu zadušnicu za žrtve Hiroshime.Ove godine misa je
održana u crkvi Sv. Josipa, na Trešnjevci.

Zanima li vas Anime,svratite na nihonkichigai blog

Kohayagawa ke no Aki(Jesen obitelji Kohayagawa) iz 1961. godine je
predposljednji film Yasujiro Ozua koji se i u ovom filmu bavi svojim omiljenim
temama a to su odnosi u tradiconalnoj japanskoj obitelji i njihovim promjenama u
suvremenom japanskom društvu.




Sadržaj filma:Banbei Kohayagawa(Ganjiro Nakamura,vidi gore) postariji je
udovac i otac triju kćeri.Vlasnik je pivovare,no vođenje uspješnog posla
prepustio je zetu.Kohayagawa se upušta u vezu sa ženom koja mu je nekoć
bila ljubavnica,te se vjeruje da je upravo on otac njezine kćri.No, jedna od
njegovih kćeri otkriva tu vezu,pa ga u obitelji u proglašavaju nedostojnim
ocem.On doživljava srčani udar i tek tada shvaćaju koliko su ovisni o njemu.




Redatelj:Yasujiro Ozu

Scenario:Yasujiro Ozu & Kogo Noda

Uloge:Ganjiro Nakamura(Kohayagawa Banpei),Setsuko Hara(Akiko K.,najmlađa
kćer),Yôko Tsukasa(Noriko K.,druga kćer),Michiyo Aratama(Fumiko K., najstarija
kćer),Keiju Kobayashi(Hisao,muž od Fumiko),Masahiko Shimazu(Masao, sin Fumiko
i Hisaoa),Hisaya Morishige(Isomura Eiichirou),Chieko Naniwa(Sasaki Tsune),Reiko
Dan(Yuriko,kćer od Sasaki),Haruko Sugimura(Katou Shige),Daisuke Katô(Kitagawa
Yanosuke),Haruko Togo(Kitagawa Teruko),Yumi Shirakawa(Nakanishi Takako),
Akira Takarada(Teramoto Tadashi),Kakyu Sazan(Yamaguchi)...

Trajanje:103 min.



gore i dolje,nenadmašna Setsuko Hara,glumica kakve danas nema






gore,prekrasna Yoko Tsukasa















gore,Ozu i dio filmske ekipe za vrijeme snimanja

* arhiva postova -Yasujiro Ozu

...najveći redatelj svih vremena i svih galaksija !
Engaku-ji i Ozu
filmovi:
Sanma no Aji(1962)

Jimbocho(ili Jinbocho) je kvart,točnije nekoliko ulica u samom središtu Tokya,
u kojem se nalazi nekoliko stotina knjižara smještenih u nizu jedna do druge.
U ovom kvartu se također nalaze i sjedišta nekih izdavačkih kuća,dućani s
antikvitetima,bezbroj malih kafića i trgovina vezanih za knjigu ili bliske knjizi.Osim
toga,u samoj blizini nalazi se i nekoliko sveučilišta.Kvart je dobio ime po samuraju
koji se zvao Nagaharu Jimbo,a živio je u tom dijelu grada u 17. st.Godine 1913.
nakon velikog požara koji je uništio veliki dio tog područja,tu je otvorio knjižaru
izvjesni sveučilišni profesor Shigeo Iwanami,i tako je sve počelo.




gore,karta nekoliko glavnih linija podzemne željeznice u Tokyu i kako se može doći
do kvarta Jimbocho,vidi dolje



gore,Kanda Jimbocho

(1) Ochanomizu Station (JR) (10) Meidai Street (19) Tamura Shoten

(2) Awaji-cho Station
(Eidan subway) (11) Jimbocho Station intersection (20) Yaguchi Shoten

(3) Ochanomizu Station
(Eidan subway) (12) Ota-hime Inari Shrine (21) Gohachi Shobo

(4) Shin-Ochanomizu Station
(Eidan subway) (13) Hijiri-bashi Bridge (22) Isseido Shoten

(5) Jimbocho Station
(Eidan and Toei subways) (14) Yushima Seido Temple (23) Kenju Shorin

(6) Ogawa-machi Station
(Toei subway) (15) Nikolai Cathedral (24) Yamagata-ya Kami-ten
(traditional paper)
(7) Yasukuni Avenue (16) Meiji University (25) Shibamoto Japanese
Book Binders
(8) Suzuran Street (17) Sanseido Shoten (26) Radorio

(9) Hakusan Street (18) Oya Shobo (27) Matsu-ya

* vidi,NIPPONIA









































































gore,Kanda-Jimbocho na karti

* sve fotografije su sa interneta;moje fotografije kvarta Jimbocho koji sam posjetio i
ove godine možete vidjeti ovdje;

** vidi za Jimbocho:

NIPPONIA
wikipedia

Istinite riječi ne zvuče ugodno;
Riječi što ugodno zvuče nisu istinite.
Ispravan čovjek ne nagovara niti uvjerava;
Onaj koji uvjerava i nagovara nije ispravan čovjek.
Mudrac ne zna mnogo stvari;
Onaj koji mnogo zna nije mudar.
Mudrac ne nagomilava za sebe:
On živi za druge ljude,
I time postaje bogatijim;
Daje drugima,
I uživa veće obilje.
Kad se lišio svoje posljednje prnje,poklonivši je drugima,
Gle,imetak mu je još veći nego je bio prije toga !
Jer Put je Neba takav da oštri a da ne siječe,
A Put mudraca takav da djeluje a da se ne napreže.

Tao Te Ching,LXXXI

Minamoto Yoritomo(1147-1199) bio je osnivač i prvi shogun Kamakura shogunata
(1192-1338),ali i japanske povijesti.Iako je klan Minamoto imao nekoliko izuzetnijih
pojedinaca od Yoritoma,on jer uspio zasjesti na čelo Minamoto klana jer je pobio
svoju braću i nekoliko rođaka.Oženio je Hojo Masako(1156-1225) jednu od
najznačajnijih žena u japanskoj povijesti(supruga 1. shoguna u japanskoj povijesti,
kćer Hojo Tokimase(1138-1215),vođe klana Hojo i 1.shikkena(regent tj. shogunov
zamjenik,1203-1205) Kamakura shogunata i majka 2. i 3. shoguna Kamakura
shogunata i japanske povijesti itd itd).Kao shogun Yoritomo je vladao od 1192.
do 1199.Te je godine je pao s konja i ubrzo umro.Pri posjeti Kamakuri u svibnju
ove godine,obišao sam i njegov grob.Slijede fotografije.

















gore,karta regije Kanto u kojoj se nalazi glavni grad Tokyo i Kamakura koja je od
Tokya udaljena sat vožnje vlakom

--------------------------------------------------------------------------------

* vidi za klan Minamoto na hanzo blogu (odličan blog o japanskoj povijesti,
svakako posjetiti)

Najstariji hotel na svijetu




Prema Guinnessovoj knjizi rekorda,najstariji hotel na svijetu je Hoshi Ryokan
(Awazu toplice) u gradu Komatsu(Hokuriku area) u prefekturi Ishikawa(regija
Chubu).Hotel je otvoren 717. godine.




gore,Chubu regija sa svojim prefekturama,među kojima je i Ishikawa
(vidi i dolje)




Najveća drvena zgrada na svijetu




Najveća drvena zgrada na svijetu nalazi se u budističkom hramu Todai-ji(Veliki
istočni hram) u Nari,staroj japanskoj prijestolnici iz 8. st.To je Velika dvorana
Buddhe(jap.Daibutsuden) u kojoj se nalazi statua najvećeg Buddhe u Japanu.

Buddhine dimenzije:

* visok : 14.98 m
* lice : 5.33 m
* oči : 1.02 m
* nos : 0.5 m
* uši : 2.54 m
* težina : 567 t (437 t bronce i 130 t zlata)




Todai-ji je građen od 743. do 751. kada je završen veliki Buddha Vairochana(jap.
Dainichi Nyorai ili Birushana;inače,Vairochana znači doslovno blistav,ne predstavlja
Shakyamunija Buddhu nego jednu od njegovih pet nebeskih inkarnacija).Velika
proslava otvaranja hrama priređena je 752. godine.Teško je danas shvatiti koji je
to bio poduhvat i žrtva za tadašnji Japan i njegov puk.Treba reći da je hram nekoliko
puta gorio,te je uvijek iznova obnavljan.Original zgrada Velikog Buddhe bila je još i
veća nego današnja,koja je podignuta u 12. st.Današnja dvorana mjeri dvije trećine
originalne veličine.Velika je dvorana izvorno mjerila 284 stope u dužinu,166 stopa u
širinu i 156 stopa u visinu(nek mi neko samo kaže koliko je stopa u metrima),dok je
Veliki Buddha bio visok oko 53 stope zajedno s dvojnim podnožjem na kojem je stajala
statua.Todai-ji pripada budističkoj školi Kegon(sanskrt Avatamsaka,kin.Hua-yen,
hrv.škola cvjetnog vijenca) koju je 740. godine iz Kine preneo Shen-hsiang
(jap.Shinsho).Prvi veliki japanski učitelj škole,bio je Roben(689-773).
U Kini je škola osnovana u 6. st.Neizmjerne zasluge za podizanje hrama ima i tadašnji
45. jap. car Shomu(živio,701-756;vladao,724-749) koji je prihvatio učenje Kegon škole
i pokrenuo gradnju hrama.



gore,car Shomu



gore,pogled na Naru i Todai-ji
photo by interplet tj. sve su slike sa interneta,


...o ostalim japanskim naj...uskoro...

* Todai-ji na flickr-u

U organizaciji Veleposlanstva Japana u Zagrebu,Hrvatskog kendo saveza,
Japanskog kendo saveza i Japanske fondacije

KENDO(jap.Put mača) VIKEND U ZAGREBU!

Pozivamo Vas na javnu demonstraciju kendo vještine u subotu,
10. studenog 2007. u 17.30 u sportskoj dvorani
OŠ Tituša Brezovačkog, Špansko 1.

Ponosni smo što će demonstraciju ovih japanskih borilačkih vještina izvesti majstori
Japanskog kendo saveza, s najvišim znanjem koje se u ovoj vještini može postići:
Yutaka Furuta (8. Dan), Masaaki Endo (8. Dan);Syouji Miyahara (8. Dan, Iaido
6. Dan);Tetsuo Yoshimura (8. Dan).


Ulaz je slobodan – pridružite nam se ! Yokoso ! Dobrodošli !

Samuraji(bushi) i Japan kojeg više nema,II dio



gore, Portret Sentara(poznatog i kao Sam Patch),1851.;ovo se smatra prva
fotografija na kojoj se nalazi jedan japanac






























gore,Tokugawa Yoshinobu(poznat i kao Keiki,živio,1837-1913;"vladao",1867/1868),
posljednji Tokugawa shogun(15. po redu,sve od Tokugawe Ieyasua(1543-1616),
osnivača Tokugawa shogunata) i ujedno posljednji shogun u japanskoj povijesti;
nakon njegova odlaska sa shogunskog trona Japan ulazi u jedno od najznačajnijih
perioda svoje povijesti koje započinje restauracijom Meiji;više ništa neće biti isto,
a samuraji će polako nestati sa povijesne scene i preseliti se na film i u literaturu,
te postati dio sjećanja na slavnu prošlost

-------------------------------------------------------------------------------

Japan kojeg više nema, I dio


Zagrebački velesajam,Sajmovi,7. - 11.11.2007.

Haigu performans - ZASTO LOMITI GRANCICE,KAD ZA TO IMAMO STIPALJKE ?

Tražili ste gledajte...



gore,ulazna vrata torii u svetište Kanamara



gore,dress code festivala



gore,prigodni slatkiši



gore,prigodne cijene prigodnih oblizeka;600 yena ~ 30 kuna



gore,svaki komentar je suvišan,slika sve govori



gore,prigodne zastave i japanska trešnja Sakura

Na početku 17. st. u Edu(danas Tokyo) na otprilike 170 muškaraca bilo je oko
100 žena što bi značilo da su veliki dio stanovništva činili slobodni muškarci.
Ta činjenica pogodovala je razvoju prostitucije što je dovelo do otvaranja
velikog broja bordela i javnih kuća u za to predviđenom dijelu grada poznatom
kao Yoshiwara koji je službeno otvoren u jesen 1618.Yoshiwara je rasla
prilično brzo tako da se u popisu iz 1642. navodi125 bordela,36 "kuća za
upoznavanje partnera" te otprilike 1000 kurtizana.Ta gusto naseljena četvrt
postala je strogo zakonski uređena i klasno ustroje nam što znači da su kurtizane
podijeljene u tri kaste:tayu,koshi i hashi dok su ageye smatrane poslugom na
organiziranim čajankama.Yoshiwara je tako sve više postajala svijet za sebe
sa vlastitim pravilima ponašanja toliko složenim da su u tu svrhu morali biti pisani
vodiči za njene posjetitelje kako ne bi ostavljali dojam potpune neupućenosti.
Ti su vodiči u 18. st. prerasli u knjižicu čija je svrha bila posjetioca naučiti finom
tj. tsu ponašanju koje je polako prešlo u model ponašanja kicoša iz Eda,a očevi
su svoje sinove slali u Yoshiwaru ne radi postizanja seksualnog iskustva već da bi
izbjegli obilježje yaboa kao prostog i kulturno neupućenog stranca koje bijaše
potpuna suprotnost pojma tsu.Osim uputa o načinu ponašanja te su knjižice
uključivale i Yoshiwara siaken,vodič s detaljnim popisom kurtizana,njihovih bordela i
seksualnih usluga koe su nudile.



gore,kurtizane iz Yoshiware 1840-tih godina

Vladari Edo razdoblja(1600-1868) su prostituciju od početka smatrali pitanjem
društvenog upravljanja,a izvorna pravila iz godine 1617. pri osnivanju četvrti
Yoshiwara pokazuju o čemu su vodili brigu:

1. Nijedna ustanova(za prostitutke) neće dobiti dozvolu za rad izvan dopuštene četvrti.
Bez obzira na to odakle dolazi zahtjev za njihovim uslugama,kurtizane se neće
prostituirati izvan ove četvrti.

2. Nijedna stranka u bordelu ne smije ostati dulje od jednog dana i jedne noći.

3. Kurtizane ne smiju nositi skupocjenu odjeću izvezenu zlatom ili srebrom.Svugdje
će nositi jednostavnu,plavu pamučnu odjeću.

4. Zgrade u crvenoj četvrti neće biti raskošne,i bit će u skladu s građevinskim stilom
grada Eda.

5. Osoba nepoznata podrijetla i čudna ponašanja koja bude lutala po četvrti mora dati
svoju adresu bez obzira na to kojem sloju pripada bio to samuraj ili trgovac.Bude li i
dalje sumnjiva,smjesta će biti prijavljena lokalnoj policiji.





Kasnije se oglašenim pravilima neuspješno pokušalo zabraniti takvo poslovanje izvan
dopuštene četvrti i objavljivalo se da:

Osim liječnika,nitko ne smije jahati(na konju,u kočiji ili nosiljci) unutar zidova četvrti
Yoshiwara.A unutar zidova ne smiju se unositi koplja i dugi mačevi.


















gore i dolje,Yoshiwara danas




* korišteni izvori :

Totman,Povijest Japana,Zagreb,2003.,str.237;
dijelovi teksta Igora Gržetića "Shunga,erotske maštarije drevnog Eda" iz časopisa
za umjetnost i kulturu "Re",br. 8,god.5,lipanj 2005.,str. 126 i 127;

Yoshiwara,wikipedia

Svake prve nedjelje u travnju(ili svibnju) u shinto svetištu Kanamara u gradu
Kawasaki održava se Kanamara matsuri(festival čeličnog falusa).To je festival
koji slavi plodnost i na kojem se ljudi mole za zaštitu od spolnih bolesti,posebno
prostitutke,sretan i uspješan brak te rođenje djece.Zatu priliku izrađuju se razne
dekoracije i suveniri,peku se razni kolačići i nudi razna uglavnom vegetarinska
jela.Slike govore same za sebe.



















photo by interplet



gore,karta koja prikazuje kako najjednostavnije iz Tokya doći do Kanamara svetišta u
Kawasakiju(preko 1.300.000 st.) koji je praktički spojen sa Tokiom kao i Yokohamom
koja je ujedno drugi grad u Japanu po broju stanovnika(preko 3.600.000 u kolovozu
2007).Na Shinagawa stanici se ukrcate na vlak Keihinkyuko Main Line,kojim se
vozite do Keikyu-Kawasaki stanice na kojoj presjedate na vlak Keihinkyuko Kuko
Line.Na 3. stanici Kawasaki-daishi koja se naziva prema istoimenom hramu koji je
poznat i kao Heiken-ji,siđete.U samoj blizini se nalazi i Kanamara svetište.

* za one koji žele znati više:

Kanamara Matsuri,wikipedia
Kanamara,Flickr

Tabu(Zabranjeno)

japansko-francusko-britanski film
(GOHATTO, 1999.)

HTV 1 petak,02.11.2007. 00:05

VIDI,više o filmu,KLIKNI !

tekst Vladimira Devidea

Uvod

Jedno od središnjih pitanja života - možda upravo njegovo središnje pitanje
samo jest pitanje negacije života - smrti !
U tom bi se smislu,u načinu hiperbole,moglo reći:
"Pitanje smrti je jedino pitanje".
Svakako,rođenjem je svatko od nas neopozivo i definitivno,bez prava na
priziv i bez izgleda na pomilovanje,osuđen na smrt.
Čini se da ne možemo razumjeti što je smrt.Ako je netko uvjeren da razumije,
čini nam se da je to tek njegov "subjektivni osjećaj".Ako se netko(zaista) ne
boji smrti,on se u tom pogledu "dobro osjeća",no čini nam se da ni to nije do
kraja "zadovoljavajuće."
Smrt je,možda,"veličanstvena tajna".Ne znamo je li uzvišena ili tragična ili
besmislena...Čini se da je nespoznatljiva.I sam pokušaj razmišljanja o smrti u
nekom smislu je apsurdan.Isto je tako apsurdno razmišljanje o bilo čemu
drugom osim o smrti.Odnos smrti prema ljepoti,dobroti i istini čini se da je
neshvatljiv.Čini se plauzibilnim da je "vjera u život poslije smrti",u
neposrednom i doslovnom smislu riječi,iluzorna i kontradiktorna.Vjera u neku
načelnu nemogućnost "života poslije smrti" također nema uvjerljive osnove.
Agnostički stav o pitanju " života poslije smrti je nezadovoljavajući.
O smrti se može navesti mnogo dubokih,lijepih,maštovitih i duhovitih misli i
metafora.Ali one,čini se,nemaju mnogo veze s istinom o smrti.
Usporedbe smrti sa svršetkom puta promašene su.
Na svršetku puta stigli smo iz jednog mjesta u drugo.Sa smrću ne znamo što je.
Usporedbe smrti sa bilo čime poznatim su promašene.Smrt je nešto apsolutno i
definitvno što se ni s čime poznatim ne može usporediti.
Nije li čudno da je uopće moguće živjeti,znajući da postoji i da je neizbježna smrt
(koju ne razumijemo)? Ne znamo,posjeduju li i životinje svijest o smrti.Uostalom,
što je svijest-to,također,čini se da je nespoznatljivo.Ne znamo niti je je li sve to
čudno,besmisleno ili užasno.
Ne znamo utječe li na smrt,to što bismo željeli da ona bude.
Životinje,biljke i ljudi umiru.U nekom smislu i civilizacije,pa i planeti i zvijezde
umiru.Čini se apsurdnim pomisao da je smrt čovjeka bitno različita od drugih
smrti.Ali ta pogađa upravo nas.
S takvog stajališta gledano,moglo bi se - možda - pomisliti:
Kako je moguće da ogromna većina ljudi živi na način kao da smrt uopće ne
postoji:grade si kuće,brinu se o stvarima bez značenja,angažiraju se oko
besmislenih pothvata;kradu,varaju,lažu,govore gluposti...?!To je apsurd nad
apsurdima.Ljudi gomilaju bogatstva iako znaju(ili bi morali znati) da ga neće
moći "ponijeti sa sobom" kad umru.Zlato u grobnicama faraona je simbol tog
apsurda.Čovjek koji je gladan ili bez odjeće ili krova nad glavom,bolestan,
ponižen ili uvrijeđen "s pravom" misli o tim svojim tegobama a ne o smrti.Je li i to
apsurd ili je apsurd smatrati to apsurdom.
Možda je jedini razumni i dostojni stav prema smrti molitva - u najširem smislu
te riječi.Je li takvo gledanje kapitulacija pred smrću ili pobjeda nad njome ili
iluzija pobjede nad njom ?
Ima li svrhe misliti i čitati o smrti ?Što je s tim mislima i zapisima nakon smrti
njihova autora ?

Tema smrti u japanskoj poeziji

Među najprodornijim,najdubljim i najduhovitijim zapisima o smrti jesu pjesme o
tome japanskih zen-majstora i pjesnika-laika inspiriranih zenom.Prije svega,
ipak,treba reći ponešto općenitog o stavu Japanaca prema smrti.
Daisetz Teitaro Suzuki o tome piše na jednom mjestu:

Jedna od misli koje su vrlo drage japanskom srcu jest "umrijeti isagi-yoku".U
nekim smrtima,ako je ta činjenica prisutna,mogu se čak milosrdno suditi zločini
što su ih počinili prijestupnici.Isagi-yoku znači "ne ostavljajući žaljenja" ili " u
punoj prisutnosti duha".Japanci ne vole vidjeti kako se netko neodlučno i
nećkajući suočava sa smrću;oni žele biti otpuhnuti kao što vjetar raznosi
cvijetove trešnje i nema sumnje da je taj stav Japanaca prema smrti bio u vrlo
dobrom skladu s učenjem zena.Može biti da Japanci nemaju nikakve posebne
filozofije života,ali sigurno imaju filozofiju smrti.Duh samuraja,duboko udišući zen,
širio je svoju filozofiju čak i među masama.Te su,dapače i onda kad nisu bile
posebno poučavane o putu ratnika,upile njegov duh i spremne su da žrtvuju
svoje živote za svaku stvar koju toga trenutka smatraju vrijednom.



gore,D.T.Suzuki

Možda ovdje treba reći nešto o nesporazumu o tome,zašto je trešnjin cvijet
"simbol Japana".Nipošto ne zbog svoje "ljepote"(koja je možda i pomalo
"sentimentalna"),već stoga što je trešnjin cvijet simbol ratnika:On se osipa dok je
još mlad i na vrhuncu ljepote,"ne plašeći se odlaska",kao što se i ratnik ne plaši
smrti dok je još mlad i u naponu snage.Ruža nije takav cvijet;njoj se latice
ponekad i sasvim osuše na stabljici prije negoli otpadnu - on "oklijeva u odlasku"
i stoga ne može biti simbolom Japana !

Među japanskim pjessmama o smrti ima ih i takvih,koje su još - čini se-više u
duhu theravada budizma negoli zena.Primjerice,glasovita waka jednog od najvećih
i svakako najkontroverznijeg -zen majstora Ikkyua:

Jedemo,izbacujemo izmetine,
spavamo i ustajemo;
to je naš svijet.
Sve što još nakon toga treba učiniti
- jest da umremo.



gore,Ikkyu Sojun,zen majstor

Od Unzana ima slijedeća pjesma:

Upitaj Buddhu - on ne zna.
A niti patrijarsi.
Izvan našeg dosega:
Tko je rođen ?
Tko je umro ?

Posebno mjesto među japanskim pjesmama o smrti zauzimaju pjesme pred smrt
što su ih u očekivanju smrti ili neposredno prije nje,a ponekad i uoči ritualnog
samoubojstva seppuku(harakiri ili raspor trbuha) napisali mnogi istaknuti
Japanci.D.T. Suzuki o tome kaže:

Ti su stihovi poznati kao "stihovi oproštaja od života".Japance su učili i pripremali
kako bi mogli naći trenutak odmora da se oslobode najintenzivnijih uzbuđenja u
koja bi mogli zapasti.Smrt je najozbiljnija stvar što zaokluplja svu našu pažnju,no
produhovljeni japanci smatraju da treba biti sposoban da je transcendiraju i da
na nju gledaju objektivno.Običaj ostavljanja oproštajne pjesme,iako ga ne
prihvaćaju svi,čak ni u feudalno doba,počeo je najvjerojatnije u razdoblju
Kamakura(1185-1333) kod zen redovnika i njihovih sljedbenika.Kad je Buddha
prelazio u nirvanu(utrnuće),okruživali su ga njegovi učenici,i on mi je dao svoj
oproštajni poticaj.To su vjerojatno oponašali kineski budisti,poglavito chan bidisti,
koji su - umjesto da sljedbenicima ostavljaju oproštajne upute - za njih izražavali
vlastite poglede na život.Veliki vojskovođa iz XVI stoljeća Uesugi Kenshin
(1530-1578),ostavio je dvije pjesme pred smrt, jednu na kineskom i drugu na
japanskom jeziku:

I blagostanje tijekom života samo je
čašica sakea;životni vijek od
četrdeset i devet godina prošao je u snu.
Ne znam što je život i ne znam što je smrt;
godina za godinom - sve je tek san.

I nebo i pakao ostali su za mnom.
Stojim na mjesečini rane zore,
oslobođen oblaka prijanjanja.



gore,Uesugi Kenshin

Shiaku Shinsakon(Nyudo),vazal posljednjeg vladara obitelji Hojo,Hojo Takatokija
(1303-1333),napisao je pred ritualno samoubojstvo(seppuku) oproštajnu
predsmrtnu pjesmu izrazitog "zen-okusa":

Podižem ovaj mač
i siječem Prazno u dvoje;
usred velikog ognja
osvježavajuća struja povjetarca !


Slično se doima i pjesma pred seppuku najvećeg majstora čaja Sen-no-Rikyua,
(1522-1591) što ju je napisao kad ga je Toyotomi Hideyoshi(1536-1598) osudio
na smrt jer je,navodno,bio upleten u zavjeru protiv vladara:

Podižem mač,
ovaj svoj mač,
odavna u mom posjedu -
Konačno,došlo je vrijeme:
bacam ga u vis,spram neba !



gore,Sen-no-Rikyu majstor čaja
dolje,Toyotomi Hideyoshi,samuraj-vladar




No treba istaknuti da se pjesme pred smrt čitavog niza zen-majstora nikako ne
doimaju manje dramatično,iako nisu umrli od vlastite ruke.Evo nekoliko primjera:
Daito Kokushi(1282-1337),osnivač hrama Daitoku-ji,napisao je ovu predsmrtnu
pjesmu:

Hvatam blistavi mač
da sasiječem Buddhe i patrijarhe.
Samo jedan pogled na moje majstorstvo
i prazno si grize zube-koljače.



gore,zen majstor,Daito Kokushi;
sliku je naslikao zen-učitelj Hakuin Ekaku(1685-1768)

Majstor rinzai zena Fumon(1302-1369) napisao je:

Veličanstveno ! Veličanstvno !
Nitko ne zna konačnu riječ.
Dno je oceana u plamenu,
iz Praznog iskaču drveni jaganjci.


Također,rinzai majstor zena Kukoku(1328-1407) :

Jašem na ovom drvenom konju glavačke;
progalopirat ću kroz Prazno
Želite li mi ući u trag ?
O,pokušajte mrežom uhvatiti oluju !


Zekkai,rinzai majstor(1336-1405):

Prazno se slomilo nad zemljom;
goruće zvijezde prelijeću željeznu planinu.
Prekobacivši se,nestajem u trenu.


Bokuo,rinzai mastor(1384-1455):

Sedamdeset i dvije godine
čvrsto sam držao govedo na uzdi.
Danas,kad šljiva ponovo cvate,
puštam ga da vrluda po snijegu.


Baisho,majstor soto-zena(1633-1707)

Nikad ne pomislivši na slavu,
s nepriličnim životom za sobom,
u zazen-stavu u lijesu,
sad ću se svući.


Ima i "komičnih" pjesama pred smrt.Jedan od najvećih humorističkih pisaca
razdoblja Tokugawa(1600-1868),Jippensha Ikku(1765-1831) napisao je:

Od ovog ću se svijeta
sada rastati.Uz miris tamjana
postat ću konačno pepeo -
Pa,zdravi bili !


I haiku pjesnici često su napisali svoju pjesmu pred smrt u tom pjesničkom obliku:
Saikaku(1641-1693) živio je 52 godine,dok se u njegovo vrijeme kao normalan
životni vijek smatralo pola stoljeća;pjesma pred smrt mu je haiku

U prolaznom svijetu
uživao sam mjesec
dvije godine duže.



gore,Ihara Saikaku,pisac

Najveći haiku pjesnik svih vremena Matsuo Basho(1644-1694) rekao je,bolestan,
kad su ga zapitali o njegovoj pjesmi pred smrt,da bi to mogla biti bilo koja njegova
haiku pjesma.Ipak,kao pjesma pred smrt smatra se njegova pjesma

Bolestan na putu.
Snovi se kovitlaju
usahlim poljima.

U ovoj možda najljepšoj haiku pjesmi pred smrt,ne može se posve adekvatno prevesti
treći stih kakemeguru:"lutaju" je preslabo,"kovitlaju" je prejako.Možda bi,da u našem
jeziku postoji takva riječ, još najbliže bilo "rastrčavanju".



gore,Matsuo Basho

Ransetsu(1653-1707):

Jedan list pada,
još jedan list pada -
odneseni vjetrom.

Michikaze(?-1709):

Danas mijenjam odjeću
za putovanje
u neviđeni svijet.

Tantan(1675-1761):

Jutarnji mraz.
Nacrtana štapom
planina Fuji.

Vjerojatno,to će reći da je pjesnik za čitava života stremio prema Ljepoti - Fuji ! - ali je
samo malo od toga - tekgrubi crtež štapom,koji je daleko od stvarne planine - postigao.

Pjesnikinja Chine-jo:

Tako lagano gori,
tako se lagano gasi -
Krijesnica !

Issa(1763-1827):

Od korita do korita
pričao sam
koještarije.

Prvo korito je ono u kojem se pere novorođenče;u drugom se pere lešina.



gore,Issa Kobayashi

Ryunosuke Akutagawa(1892-1927),pred samoubojstvo trovanjem:

Hunjavica:
Jedino još višak nosa
nije u mraku.



gore,Ryunosuke Akutagawa,pisac


* tekst je preuzet iz Časopisa za filozofiju,književnost i umjetnost Istoka "KULTURE
ISTOKA",God. V,broj 15,1988.

** vidi,INTERVIEW,Vladimir Devide - matematičar opčinjen Japanom