Jednog dana izađe Tokusan Sengan(Te-shan Hsuan-chien,781-867)
iz dvorane za meditaciju,te noseći svoju zdjelicu,produži u blagavaonicu.Dežurni
kuhar bio je Seppo Gison,njegov učenik( Hsueh-feng I-tsun,822-908).Kad ugleda
Tokusana,opomenu ga:"Još se nije oglasilo večernje zvono.Gdje si krenuo sa
zdjelicom ?"
Tokusan se okrenu i ode u svoju sobu.
Seppo je ovaj događaj prepričao drugom Tokusanovom učeniku,Gantu Zenkatsuu
(Yen-t'ou Chuan-huo,828-887,spominje se u prošlom postu).
Ganto ustvrdi:"Stari Tokusan nije razumio konačnu istinu."
Čim je načuo za ovu primjedbu Tokusan kad je našao vremena odvuče Gantoa u
stranu."Čujem",reče,"da ti ne odobravaš moj zen."Ganto uvijeno potvrdi.Tokusan
ne reče ni riječ.
Slijedećeg dana Tokusan potpuno promjeni uobičajeni način predavanja.Ganto se
smijao i pljeskao rukama i na kraju izjavio:"Sad vidim da starac razumije konačnu
istinu.U zemlji mu nema premca."
Mumonovo tumačenje:Iako su govorili o konačnoj istini,ni Ganto ni Tokusan nisu mogli
ni da sanjaju o njoj.Na kraju krajeva,obojica su lutke.
Mumonova pjesma:
Tko je razumio prvu Istinu
Taj sigurno razumije i posljednju.
Posljednje i prvo,
Nije li to isto ?
Post je objavljen 22.11.2007. u 20:51 sati.