Bugenvilija
11.06.2021., petak
Pipi i Micek
 To su prvi mačići koji nisu završili u vodi. U vodi su stvarani. Vodi i sapunu ;) Filcane lutkice su za nataknuti na prste dok zabavljate vaše male i malo veće klince. Praktični su kao privjesci i tako ih uvijek možete imati sa sobom kad se pokaže potreba za zabavom na najnemogućijim mjestima. Visoki su oko 10 cm. Pipi je neko vrijeme paradirala u ovom plavom šoseku dok joj nisam sašila haljinicu, a sad to izgleda ovak:  I njih dvoje u svojoj lutkarskoj ulozi:  E da, i jedno pitanje. Što bi sa VladomKrvogladom? Oznake: miceki, pipi, filc, pust, čoja, igračke, marionete |
- 16:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #
29.05.2020., petak
Škola filcanja
|
Kako dugo nisam bilježila zbivanja rado bi obradila teme koje su prošle ali su bile po mnogo čemu zanimljive i vrijedne (meni) zapisivanja. Tako recimo imam cijelih tri godine puta po dva izleta u Švabiju gdje sam radila ubrzane radionice filcanja, vrlo naporno. Svaki izlet po tjedan dana. Naporni ali plodonosni izleti izvan svih gabarita poimanja napornih treninga. Još sam i sama vozila u nepoznate krajeve sa sumnjivom navigacijom ali sretno stigla do cilja. Da bi nešto bilo naporno ne mora nužno biti penjanje na suru stijenu ili plivanje preko mora, i ovo je bilo naporno do te mjere da sam u prvom takvom izletu između prvog i drugog dana zakurila tu noć na debelih preko 40 i ujutro se probudila čila ko vjeverica jer sam znala što me još čeka i za boljetice nije bilo vremena. Ne sjećam se da sam ikad prije, a ni poslije imala takav brzopotezni odstrel viroze ili čega već. Radilo se od devet ujutro pa dok izdržiš, često i do jedanaest navečer u cugu uz malu pauzu za ručak ili večeru i još koju piš pauzu u međuvremenu. Naporan fizički posao prožet nevjerojatnim, meni bar, saznanjima o materiji koja me zanima. Odlična uhodana ekipa predavačica koje su svoje znanje lijepo prenijele na nas nadobudne igračice filcerice. Srećom, u našoj grupi nije bilo totalnih početnika jer bi nam to kočilo napredovanje, pa je ovo bio kolosplet lijepog prožimanja ljudi sa zajedničkom misijom. Obožavam filcanje. Ovo što smo mi radile je mokro filcanje sirovom vunom. Postoji i suho filcanje sa iglama za vunu ali od takvog filca nema odjeće, samo mokro filcanje vam može napraviti jaknu, suknju, prsluk, haljinu ili bilo što drugo što zamislite. Otkako sam dobila unučice (o tome u jednom od slijedećih postova) najviše se veselim haljinicama za moje djevojčice. Na žalost tako smo daleko udaljene da ja nikad ne znam sa sigurnošću koliko su male curice izđikljale u međuvremenu pa uvijek ili šivam na pamet ili filcam na pamet. No vratimo se radionicama filcanja. U te tri intenzivne godine rada, napravila sam sijaset stvari po temama koje smo obradili. Sve ću vam ih pokazati u slikama, da ne bude da nema. Počeli smo sa najjednostavnijom temom, a to je biljac kako bismo mi to rekli u Dalmaciji. Mali biljac za sjesti na kamen. Jest da je moj biljac imao u sebi ni više ni manje nego kilu vune i bio zaista osebujan primjerak što po težini to i po kakvoći 50x50 cm, pa sam ga poklonila našem Lamici da mu se nađe zgodan tepihić za na put i za raditi meditaciju na njemu u nekim manje humanim uvjetima od njegove bazične kuće tj centra. Nadam se da ga i dalje rabi uredno jer to je tako toplo i ugodno da na njemu možeš komotno sjediti na snijegu, a da ti kroz njega ne prodre hladnoća. Vuna je sjajan materijal. Obožavam. Bila sam naravno u toj našoj grupi jedina iz naših krajeva, iako ne i jedinstvena jer je još jedna naša djevojka bila tamo prije mene, koja mi je zapravo i ukazala na tu školu. Što je prekrasno, ja sam se odmah nakon njene inicijacije javila u školu i oni su mi naravno rekli da, hm, pa oni su zauzeti sa rezervacijama još dvije godine unaprijed ali ako sam baš jako za, oni će mi se javiti ako netko odustane.. Za dva dana sam dobila obavijest da su me ubacili umjesto žene koja je odustala iz nekih obiteljskih razloga. Tako da sam školicu završila takoreći kad i moja inspiracija samo što na žalost nismo bile u istoj grupi ali smo zato imale promociju isti dan i upoznale se na licu mjesta jer oni promociju rade za tri ili četiri grupe koje paralelno rade tečaj ali u drugim terminima. Također mi je lijepo za reći i način na koji rade te radionice i to je vrlo interesantno. To bi se i kod nas dalo raditi da je netko toliko požrtvovan i predan da radi sa ovcama pa da striže i prerađuje vunu, ali kod nas baš nema zainteresiranih na žalost. Ti ljudi su od malog stada ovaca napravili svijetski poznat produkt. Oni strižu, peru, češljaju, farbaju, baliraju i u konačnici prodaju tu vunu koju sami obrađuju. Je, sad imaju i stranu vunu iz cijelog svijeta najkvalitetniju koja se može dobiti u cijeloj Evropi, a da je napravljena po vrhunskim standardima. Što znači da su ovce također dobro tretirane, nježno šišane bez klanja i ozlijeđivanja životinja u tom postupku. Tako da mogu reći da mi je jako drago da sam došla u doticaj s njima jer je to jedan sasvim drugačiji način od klasičnog maltretiranja sirotih ovaca u procesu dobivanja vune za tkanje ili filcanje. Ako ću jednog dana i sama imati svoje ovce ili alpake, znam da je to jedini dobar put. Slike slijede sutra, tj kad se probudim. Do onda ćete izdržati bez njih, u međuvremenu možete pogledati moju Stranicu i što se sve tamo krije. Dodatak u fotkama: Prvi jastuk ikad napravljen, moj je u sredini dolje.  Ovo je pitanje miješanja boja na praktičnom komadu, pojma nemam koji je moj ali to nije ni važno, tu je moja najdraža, a sad na žalost pokojna predavačica Inge Bauer. Izuzetno praktična i ekonomična, a to su vrline koje nadam se i mene krase. Od nje sam zaista najviše naučila.  Ovo su bili podlošci za jelo, no neslavno su završili kao pokrivači za stolice jer su jako topli i čvrsti pa se svi jagme oko njih. Moji su na narančastoj svili izloženi. Ovo je bila zadaća od prošlog puta, tj sa prve radionice.  Ovo su pojedinačni gdje se lijepo vide. I sad ovaj čas sjedim na jednom od tih puževa. Žilava banda skroz.  Detalj  Puž na gerberu, rađen po mojoj makro fotografiji kao uostalom i svi ostali..  Crni puž  Ako me sjećanje ne vara ovo je puž na tulipanu.  Detalj gdje se fino vidi struktura puža napravljena od bijele i bež strukturirane svile.  Na toj smo radionici radili torbicu u jednom komadu sa nebrojno džepova. Ovo je trebala biti mala pederuša, dapače, i još uvijek je ali ju nitko nikad nije nosio jer je premala za sve svrhe. Dječji model rekli bi.  E tu me krenula karta izrade šalova sa kovrčavim rubom. Vrlo atraktivni zaista.   Ovo su probe izrađene za ko zna koje svrhe.   Ovo je jedan džinovski jastuk vaza od crteža do realizacije.  Chifon svila za izradu obojana u shibori tehnici za kasniju upotrebu pri izradi jedne jakne, do koje ćemo valjda stići još danas...  Ovo je ta jakna rađena kao završni rad. Dvostrana je i nema nigdje ni je dan šav.  I za kraj komplet, jakna dvostrana bez šava i šos isto takav.  Oznake: filc, filcanje, vještina, moda, odjeća |