Bugenvilija
18.05.2010., utorak
Sunce bilo, ne bilo i ostale lovačke priče
|
Slušam odličnu muziku upravo. Pa reko da podijelim sa vama nešto od momentalnog ugođaja. Zato evo prvo muzika, pa ćemo onda dalje redom ... Riječ je o jednom odličnom talijanskom jazz muzičaru ne baš najmlađem. Tj. iza njega su godine izuzetno produktivnog rada, a dotični gospon se zove Gianluigi Trovesi Svira saksofon i klarinet (što nije ni čudno s obzirom da je riječ o istom instrumentu, samo je jedan od drveta, a drugi od metala...) i naravno, komponira...a najviše se oslanja na srednjovjekovnu talijansku glazbu i to me oduševilo kod njega, ta prekrasna mješavina izuzetno avangardnog jazza, srednjovjekovne (meni jako mile) note i dobrog jazza se teško nađe. Možda je običnom slušaocu malo prenaporan za prvi put, ali predlažem upornost i slušanje u raznim raspoloženjima, jer ovo je prekrasan dragulj koji sam tako kasno otkrila. I ko zna koliko još tako genijalnih neotkrivenih mi muzičara čući kojekuda po svijetu, a ja nemam pojma za njihovo postojanje... Zato je sreća što sam bila na zadnjem High End sajmu u Minhenu pred desetak dana. Ako ništa drugo, onda samo zbog ovoga... Sajam nije bila neka sreća i veselje. Mislila sam prvo izvijestiti vas iz prve ruke ali kad sam skužila da je većina onih zaista interesantnih kuća, podbacilo ovu sezonu, nije se imalo zapravo na što osvrnuti. Oni klasično klasični i ne iznenađujući po nikojem pitanju, kao recimo Burmester. nije nešto na što se može potrošiti više od jedne rečenice. Dobar je, nema kaj, al nije to to. Navikla sam na iznenađenja po tom sajmu inače, pa je ovaj prošao uglavnom u dokonom prešetavanju, dobrim sastancima i ispijanjem pive od restorančića do šankića... Slike sa sajma mogu pokazati one od lani jer su bile puno bolje s obzirom na izloženo, a i bateriju sam u općoj gunguli ostavila doma, pa je slika bilo samo par... Do slijedeće se godine možda dese neke radikalne stvari koje će ionako biti pompozno najavljene na vrijeme, pa ostavimo vremenu da radi na našoj strani... Dječurliju blizanačku smo ostavili Mugiju na čuvanje jer kud bi sa sitnom dječicom na takav šou, gdje svaki izložbeni primjerak košta ivragu puno i nama je apsolutno neplativ ako mu se desi da mu završi koja lampa u dječjim šapicama ili neka slična huncutarija. Al dobro, imaju djeca i osiguranje, ali radije ne bi to isprobavala. Bayasaa je bila negdje na faxu tako da joj je muž preuzeo sav cirkus sa hrpom dječurlije. Baš lijepo od njega na strpljenju i želji da pomogne i uskoči. Nezgodno je to kad nemaš bake za ovakve neke extra situacije, a niti nekog od povjerenja bliže kući, posebno ne sad kad smo se friško preselili. Zahvalini smo stoga tim našim dragocijenim budističkom linijom zapečaćenim prijateljima, što uvijek kad treba uskoče. Iako pazimo da nikog nikad ne opteretimo bez veze ili hira. Nekidan, hm...ima tome već... imali smo u školi nešto što se tu stručno i naučno, zove Schnuppertag (njuškajući dan). To je bil pak hepening svemirskih razmjera. Za to smo se psihićki pripremali tjednima prije. Dobili su blizanci čak, eh... to je tu tak dobro organizirano da se na to naprosto moram osvrnuti. Dobili su mala pisamca, kao neke pozivnice od starijih učenika, onih iz drugog osnovne, koji su im domaćini na tom danu u kojem oni upoznaju školu. Pa je u pisamcetu pisalo, otprilike... Dragi Dawa/Nyima, čujem da ćeš doći na Schnuppertag. To je jako lijepo, i tome se jako veselim. Ja bih želio da sjediš pod satom do mene, a na odmoru da se samnom igraš u dvorištu. Lijep pozdrav, Fabijan/Hans (imena izmišljena)  Kako je bilo dosta djece iz predškolske grupe, tako je cijeli jedan razred glumio domaćine. Žao mi je samo što to nismo mogli ići vidjeti jer je bilo samo za djecu. Tako da ništa od slika. Osim ove na kućnom pragu zajedno sa novim torbama za školu koje su ovaj puta bile skoro pa prazne Impresije se još slažu ali škola je prava stvar to je opći zaključak... Da dan ne bi baš bio savršen, pobrinuo se onaj naš najvražićak zvan Dawa, napast ti si prava... Nakon velikog odmora po dječurliju su došel tete iz vrtića i odvukle ih u vrtićke prostorije. Pa se usred neke zezancije poslije ručka, a prije spavanja, ”slučajno” zatekao u kupaonici, njihovoj zajedničkoj di su toaleti i pet-šest lavaboa za pranje zuba nakon klope... i dok je neki mali klinjo iz grupe kakao u jednom od toaleta Dawa se poigravao špricajući ga prek vrata. Naravno, tete su bile negdje drugdje... i tako je to trajalo dok mu se nije prohtjelo sirotoj žrtvi skinuti cipalu sa noge i baciti mu je u zahod. Na što je mali odjurio plačući, a uletila glavna šefica vrtića i nakon što je vidjela da moje najmanje, najmlađe i najmilije dijete kupa cipelu po govnima u školjci dobila zapetljaj crijeva i skončala u mukama. Ne, ali skoro. Dobila je mlade garant, jer se u trenu nije mogla skulirati i to obaviti ”pedagoški” pa je po malom seronji istresla viku i galamu. (ja bi ga garant nalupala i po riti) Pa je onda gusarčić morao oprati ono što je zasrao, i to mi je jako drago, jer mu ziher slijedeći put neće takvo što pasti na pamet. A sirota šefica, čim me vidjela da sam došla po decu odmah me obavijestila da je vikala na dijete i neka joj oprostim nesmotrenost ali da se nije stigla snać usred smradonosne situacije. I ja ju potpuno razumijem. Posebno zato jer su te sve tete lude za blizancima i stvarno korektne po svim pitanjima... Malo sam je potapšala po leđima da ju uvjerim da nisam zamjerila i da i ja znam podviknuti, a znam, jer često puta uopće nema odjeka da je neko nešto čuo, posebno kad je dreka nesnosna...a često je. Još sam nešto pametno htjela zapisati al se sada ne mogu dosjetiti... Ah, da. Danas idem po sitni špeceraj u drugo selce, udaljeno samo 5 km od nas...i na povratku, nakon uspješne kupovine, zapadne neka situacija na nebu gadna...a sve počelo nevino... Prvo je lupilo sunce u rani cik cak zore. Pa nas je kroz oblake povremeno pogladilo po licu dok je ludilo od blještavila peklo za oči i kroz prozore. Nije ni čudno da je, kad nismo sunca vidjeli ravno 5 dana. Velika je sreća da mi je kuća prostrana i svijetla, jer bi u suprotnom već davno napravila ritualni Sepuku tupim nožem od bešteka. Onda sam jel, kako priča dalje kazuje, vraćajući se iz tog dućkasa uletila u olujni oblak i krenula nesuvislo i nekontrolirano zijevati takvom silinom da su mi suze u kutovima tekle same od sebe. Ne sjećam se, da sam se u životu ikada tako onesvijestila na trenutačnu promjenu vremena, pa sam morala parkati sa strane da na trenutak sklopim oči jer sam mislila zaspati za volanom. Sutra se nadam malo lijepšem vremenu, jer ovo stvarno nema smisla. I za kraj jato magaradi, ničim izazvanih usred pitome kišom okupane, bavarske vukojebine gornje. I koza. Jedna ali vrijedna, i znatiželjna ko pes... ma zaprav su svi znatiželjni koja to ludara parkira nasred ceste i po kiši pokušava uslikat nešto a da liči čemu... dojurili su svi na ogradu u roku keks. slijedeći puta nosim delikatese mladoj simpatičnoj ekipi...  A sad se idem onesvijestiti nakon što sam u sebe utrpala par kockica najfinije Mousse au chocolat, ne bi li se malo dozvala svijesti da mogu preći tih desetak stepenica do kreveta... |
- 01:00 - Komentari (31) - Isprintaj - #
05.05.2010., srijeda
svašta nešta
|
No da. Već sam taj isti post krenula pisati ali nikako sve stić. Ajmo zato redom. Dijetetić stariji blizanac dobio naočale. Sad je navikavanje prije nego li počne najesen škola. Mlađi nije dobio i to je tuga i jad, očaj i prava tragedija. Brat ima lijepe nove plave naočale, a on je mislio dobiti iste takve zelene, jer mu je to najmilija boja, ali zločesti doktor okulista je rekao da mu ne trebaju na tu sitnu dioptrijicu koju ima. Strava i užas rekli bismo. Tako da onda Nyima posuđuje bratu naočale poskrivečki, pa sam na kraju se predala i rekla Dawi da će dobiti svoje naočale slijedeći mjesec. Kupiti ću sa običnim staklima, pa nek se dijete veseli. Bolje i to nego da pokvari vid bratovim cvikerima, kaj ne. Mališa ne vidi 3D, zato nosimo cvikse, jel. Nije velika dioptrija i nadamo se toplo da će se za koju godinu to popraviti skroz. Kod okuliste smo proveli tri gladne godine i djeca su već pomrla od dosade iako je ordinacija ogromna i predobro opremljena dječjom čekaonom punom svega i svačega. Tako da se ne gužvaju jadni mališani sa starcima i ostalom namčorastom bandom kojoj dječje šale nisu nimalo zanimljive i na kraju, potpuno ih razumijem. Tako da smo nakon kapanja oka što je trajalo sat vremena prije pregleda i nakon njega već svi bili na rubu. Čega? Sna naravno. I sam pregled kod primarijusa je završio ovako. Pa nek mi neko kaže da nemam dobru djecu. Umjesto urlanja da su žedni, gladni, pospani i da im je puna kapa svega, oni su zaspali na stolcima u ordinaciji...  Priroda se kod nas napokon probudila, jer gledam slike po blogovima i samo kaj ne plaćem. Tu je sve još polugoluždravo, cvate forzijicija i tek je sad kao krenula se osipavati, istina, cvate i jorgovan već. Ali to je čisto zato jer je bilo 4 dana ljeta i sve je krenulo u ofanzivu. Sve ono zakašnjelo jelte. Tako da sam testirala novu kombinaciju koju sam iskemijala sa nekim starim lećama i to sve prišarafila na kit objektiv na canonu, pa on sad glumi kao neki makro. Iako je to jad i bijeda u odnosu na ono što bi ja htjela da to radi...no da, bit će i toga valjda jednom prilikom. Kak mi to ide od ruke možete pogledati ovdje. Neću se ljutiti ni ako mi ostavite koji lijepi komentar ;)) Sezona šparoga je bila i polako jenjava. A to je ”voćka” u kojoj bi se mogla slobodno daviti cijele godine.   Naravno i u delicijama spravljenim od njih. Ali recepti vam više ne trebaju jer šparoga skoro da i nema više. Makar možda upriličim neki s obzirom da se moj fini kolač može raditi i sa onima iz konzerve. Al sad radije nešto slatko da malo omastimo brk. Jedna torta koju je lako napraviti i gotova je skupa sa pripremom za pola sata - 40 minuta skup sa pećenjem. To je moja zadnja verzija, prokušana više puta i na koju su svi riknuli i doma se samo to peće bar dvaput tjedno. Nije jako slatka, pa mogu i oni sa povišenim šećerom ko recimo moj debeli. Nutra idu sve neke zdrave i fine stvari, no da ne hvalim konja kog još niste ni vidli, evo vam ga na. Torta od mrkve i ananasa 300g raženog brašna 100 grama šećera (smeđeg) ili 80g + 2 vrećice vanili šećera 100g kiselog vrhnja ili jogurta 120g naribane mrkve (dvije omanje) 350g na kockice narezanog ananasa (može i iz doze) 1 jaje 1dcl maslinovog ulja (Extravergine) 2 žlice praška za pecivo 1/2 žličice soda bikarbone (Natron) prstohvat soli korica jednog limuna (bio uzgoj) 1 žlica ruma 100g nasjeckanih badema 1 šaka finih mesnatih cveba (grožđica) Umutimo jaje, šećer i ulje mikserom, dodamo vrhnje ili jogurt i zmiksamo finu smjesu, u to dodajemo prethodno prosijano brašno, natron i prašak za pecivo, zatim posolimo, dodamo mrkve, ocijeđeni ananas, limunovu koricu i rum. Sve to temeljito izmješamo, dodamo i one bademe i istresemo u modul za tortu, te pečemo na 180 stupnjeva Celzijusa, 20-30 minuta (moja rerna divlja, pa koji put treba 20, koji put 30 minuta za istu smjesu  )Uglavnom, pečeno je kad na čačkalici ne ostaje tijesta i kad dobije lijepu boju. Pečenu tortu oprezno izvadimo i ukrasimo s čim želimo. Radila sam i glazure i samo štaubala pa sa šlagom, no to prepuštam vama na volju :)) To smjesu također možemo usipati u košarice za muffine. I samo poštaubati kad su gotovi. Makar meni je torta bolja jer duže ostaje sočna.  Onda sam vam poslikala moje flašice koje su od preklani još, ove nove još čekaju da budu pofarbane, a ujedno je tu i sistem za navodnjavanje koje je pobudilo zanimanje šire blogerske javnosti :))  Nažalost je stalno ružno vrijeme pa slika nije napravljena onak kak sam si ju ja zamislila, pa se morate pomoći sa ovim što se nudi. Daklem. U lončanici je zapiknut blizu korijena keramički šuplji tuljac koji ima i plastičan poklopac, a poklopac ima gumenu cijevčicu koja dolazi u posudu sa vodom. To se da lijepo namjestiti da se to sve ne vidi, ta cijev i to, jel. Bude skroz okuugodna situacija, a cvijeće stalno uzima vode koliko treba, ne ni više ni manje. I to je odlično za ljude koji puno putuju ili im se ne zafrkava sa cvijećem, a žele ga u svom prostoru. (Riba, ovo se i tebe tiče) Znači ulijemo vodu u tuljac, njega poklopimo i napravimo tklak koji onda biljka koristi da preko sistema uzima vlagu preko keramičkog poroznog tuljca. Link je TU, ako kome nije jasno o čemu je riječ. |