Bugenvilija
21.06.2009., nedjelja
Zli ugriz
 Svi koji me redovito čitaju znaju da su mi sve životinje jednako drage. Zaista jesu. Ne odvajam buhe i slonove, ni stjenice od krpelja, kao ni mačke od pasa. Sve je to jedno veliko prekrasno šareno čudo koje nas okružuje na ovoj divnoj planeti Zemlji i kojima moramo biti štit i spas jer mnoge su vrste već u blagom izumiranju našom velikom nebrogom i egoizmom. Samo mi i samo mi, ništa oni i vi. Zato nam se ponekad vrati bumerang kad ga najmanje očekujemo. Vrati se zapravo uvijek, samo ponekad nismo svijesni da je to to, povratna reakcija. Uzrok i posljedica. Karma. Mislite da vam solim pamet? Ma ne, ja to samo sebi objašnjavam, zašto me pred kojih tjedan dana iz čista mira, ničim izazvan, na klupici u jednom dvorištu, na pokošenoj kratkoj travici, daleko od grmlja i svega. Ugrizao jedan pauk za nogu. Zašto?! Nisam mu bila simpatična? Nisam ga htjela fotografirati za Geo ili NG? Nisam s njim željela stupiti u komunikaciju? Kao što stupam svaki puta sa svakim živim bićem koje fotografiram? Uvredljiv neki tip. Skroz. Problem je samo što je to bio pauk križar srednje veličine. Žut. Otrovan poprilično. A pred jedno petnaestak godina, još dok sam živjela u Zg. ugrizao me jedan gadan crni tip sa dlakavim nogama, i od njegovog mi je ugriza na istoj nozi samo malo višlje gore, nastao otok promjera 4 cm i visine 3 mm koji se mogao podičiti najljubičastijom bojom ikad viđenom i bolnim odjekom koji je trajao puna 4 mjeseca. Gadan neki pauk skroz. Za njega je ovaj žuti križar prava mala maca. Od njega mi je buknuo gadan otok, crven i krvav. Bio je tvrd i širine 8 cm, a otrov se brzo raširio krvotokom i prouzročio kojekakve smetnje i pravo trovanje kao što i priliči paukovom ugrizu. Stanje kao u gadnoj gripi, kad bole svi zglobovi i blaga temperatura sa vrtoglavicom. Jednom riječju - otrovanje! Bila sam čak i u doktora. Moj je na žalost ili na sreću bio na godišnjem, a mijenja ga kolega s kojim i inače dijeli ordinaciju. Prekomičan lik, Mađar. Sa najsmiješnijim naglaskom kojeg znam samo iz viceva o Mađarima. Svaki put kad mi krene nekaj objašnjavat ja krepam od smjeha, ne mogu se suzdržati. Uglavnom, simpatična spodoba je homeopat i dao mi je predobru kremu za ugrize i slične situacije, kod trovanja krvi i tak. Krema je u 5 dana koliko mažem, potpuno razbila otrov i oteklinu, tako da više nema ni traga crvenilu, a kamo li da me nešto boli ili svrbi. Živjela homeopatija! Nisam zamjerila paučjem rodu ovaj mali gric. Šta se može. Ponekad nastradaju nevine žrtve. Baš kao i u stvarnom životu. Ko zna što sam mu ja skrivila, on sigurno zna, iako mi nije htio ništa reći... Mladić sa slike nije križar i nije me gricnuo, on je samo paučjeg roda. Lijepo je pozirao i bio vrlo pristojan... ima krasne štramplice i mrežaste čarapice i nisam mogla odoljeti ne poslikati to... a sad za čeljust... nije me dirao, kao ni ja njega ali vjerujem da bi njegov ugriz bio kudikamo bolniji od onog križarovog...ili se varam... |