Bugenvilija
10.05.2009., nedjelja
Wesak - Budhin rođendan
 Danas na pun mjesec u maju, budisti cijeloga svijeta slave Budhino rođenje. To je ujedno i jedini budistički "praznik". U to ime sa organiziraju raznovrsne svečanosti diljem planete, a obavezno sa plesnim i muzičkim sadržajem koje prati cijelu ceremoniju. Mnoge regije u Budhinom zavičaju taj dan obilježavaju predanom cijelodnevnom meditacijom. Nije iznimka da ih prate i "zapadnjaci", pa umjesto pjesmica na temu odrađuju to u sjedenju. Nisam našla baš ono što sam tražila, da vam potkrijepim živom slikom ali ponešto se ipak nađe u bespućima neta. Pa u to ime evo jedan link koji će znatiželjnicima dovoljno strpljivima da sve odgledaju, dati koliko toliko sliku o čemu se tu zapravo radi (ako prije toga ne zaspu od zgodnog ali nerazumljivog jezika koji sve čini malo monotonim). Mi smo danas taj dan obilježili na nama najprimjereniji način. Ne u meditaciji kako bismo to možda željeli, jer sa blizancima je to prilično nepraktično raditi. Mama - on me ogrebao!, pa do - mama ja bi palačinke! je sve moguće, ako ne i skroz očekivano. Pa onda je tu još i Kiki i susjedove kuje koje se nadasve vole nalajavati. Pa smo lijepo otišli van iz kuće iskoristiti još malo lijepog vremena iako smo i doma imali posla do grla. I otfurali se na prekrasnu šljunčanu stazu koja vodi daleko od ceste kroz pitoresknu okoličicu do susjednog sela, koje je udaljeno nepuna 3 kilometra, a sve u zelenilu i poljima. Put izmišljen za mene, s jedne strane polja i repica, sa druge također, a sve prošarano grmljem i cvatućim jorgovanom, jabukama i kruškama, sa ponekom oskorušom i šumarkom trešanja i stablima oraha. Ne znam ko je brinuo oko vegetacije oko tog puta ali ko god da je, majstorski je to obavio. Klupice su drvene strateški porazmještene duž puta, tako da svakom pruže maksimum užitka i samoće na toj, zapravo javnoj površini... Na jednoj od tih klupica, kad su se već blizanci zamorili guranjem, da ne kažem prtenjem, kroz šljunčanu stazu, svojih rolera, tj metanih romobila...  Majka im je odlučila ispričati jednu priču. I to onu o tome kako je povijesni Budha, Siddhartha Gautama živio i kako je došao do prosvijetljenja. Bilo je brdo podpitanja, a to mi je odličan znak da se prati radnja. Pa smo tako naučili što je to guba, gdje je Indija i gdje je Nepal, zašto se spaljuju leševi u topim krajevima, zašto starimo i umiremo ali i gdje žive Jetiji i zašto su lotusi uvijek čisti i kao umiveni iako izlaze iz mutne i prljave vode...  Jednom riječju - dobro smo iskoristili dan. Malo je bilo naporno na odlasku ali sve ima svoje zašto, pa tako i majka zna zašto ih je baš na tu stazu vodila. Tu se najbolje troši energija, a na friškom zraku i daleko od auta i stresnih situacija. Uz put često naučimo poneku novu biljku ili upoznamo kojeg novog kukca. Pa je tako ovaj puta, mama neočekivano i van svih planova i želja, srela napokon dugo traženu beštijicu i kukcastu neman zvanu škorpionska muha. Evo dokaza :)))  Dodatak: svratite i nove slike pogledati na moj foto blog Dodatak 2: Sve koje zanima zašto je lotus uvijek čist iako izlazi iz zmazane barske muljevite vode, evo linka |