Bugenvilija
26.02.2009., četvrtak
U gužvi do grla
 Ne stignem baš u zadnje vrijeme sve što bi rado ali šta se tu može. Prije nisam znala kaj bi sve delala da popunim prazan hod, a sad ga nema čak ni kad spavam. Glava i onda radi punom parom, pa noću dok sanjam padaju mi genijalne ideje na pamet, kojih se nekim čudom i sjetim drugo jutro. Slike za izložbu u mojoj selendri su spremne. Sve se čeka dan kad ćemo ih povješati. Do onda je jurnjava između ovog stana i nove kuće (iznajmljene, da ne bude zabune) u punom jeku. Tam se farba, tu se dela krš, i sad je kao da je bomba pala (sam čekam da nam žohari počnu cupkati po kući). Al šta se može. Nije ni to za dugo vremena. Sad je ionako čas za pobacati višak stvari i kojekakvog smeća koje se nakupilo u zadnjih desetak godina. Neki dan sam u šupi tražila jedan veliki okrugli stol koji mi je davno još dala susjeda i kojeg sam selila po toj minijaturnoj šupici ko mačka mlade i nisam ga se htjela riješiti, sve u nadi da će mi jednom potrebati. Sad kad je napokon došao taj čas, ja mu ne mogu naći noge. No dobro, za doći do nogu čini mi se da ću morati rasčistiti sve iz šupe, a ne samo onaj dio do vrata. A za to ću ipak pričekati dan prave selidbe, a ne ove izlete za farbanja koja su u toku još 15 dana. A baš bi mi sad dobro došao u novoj blagavaoni (staru nismo nikad ni imali), da mogu složiti sendvič i popiti zasluženo pivo nakon napornog posla. A u nedostatku boljega sad sam kupila stol za ljepiti tapete (14 eura), ima ga ni više ni manje nego 3 metra i baš sam s njim zadovoljna jer će mi odlično kasnije poslužiti u radnoj sobi za experimentiranje sa foto rasvjetom. Još sam nešto pametno htjela vam reći ali su me klinci zmuvali pa sam zaboravila. No da, snijeg se topi iako ne onim tempom kak sam si ja to zamislila. Hulja. Jučer je bil Losar, tibetanska i mongolska Nova Godina. Pa vam uz put želim i sretnu Novu. Pajcek se poklanja obično od marcipana, a vama evo jedan virtualni...  Tashi delek! P.S. nisam se samo bavila farbanjem, evo dokaza! |
- 17:43 - Komentari (41) - Isprintaj - #
17.02.2009., utorak
Gledam te!
 Rukotvorine mu pogledajte tu! |
- 22:10 - Komentari (53) - Isprintaj - #
14.02.2009., subota
Kad se male zvijezde slože
 ...sve se može, sve se može! Da. To je kao ona pjesmica sa složnim ručicama. Samo što ovdje mi nemamo baš neki upliv u razvoj situacije. Više je to, puno sportske sreće - čitaj - dobra karma (skupljena putem), puno povjerenja u Više Sile, i naravno glavni Vrač Pogađač, tj vaša privatna Astrologica! Ako nemate kojim nesretnim slučajem svoju odanu Astrologicu koju uvijek možete zapitati što vas čeka u bližoj ili daljoj budućnosti, onda vas može biti sram. Ako ipak imate malo zdravog razuma, pa mislite da uz pomoć njenog znanja možete sami sebi pomoći da pogurnete stvar koja čući iza flanjke, a čeka samo da vi malo maknete guzom u tom pravcu, onda ste na dobrom tragu. Ozbiljno vam kažem. Mene je moja vjerna Astrologica na vrijeme uputila gdje leže zamke, a gdje stvarne šanse. Na meni je bilo samo to ozbiljno shvatiti i primiti se posla u pravo vrijeme. Rezultati se vide već sada. Sve miriši na to, ali baš sve. Neću vam reći što mi je sve rekla jer onda nema smisla da dalje pišem blog i svaki puta vas iznenadim nekom novom situacijom, pa ću vam to spuštati radije na kapaljku. Ali ću vam reći, da je Suzette, već odavno najavila moj prodor "silom i nepravdom" u foto svijet, a također i skoro preseljenje koje se u tom času kad mi je to rekla, nije nazirao ni u tragovima, kao u ostalom ni neke nagrade na foto natjecanjima ili bilo što s tim u vezi, a sad skromno mogu najaviti izložbu u Zagrebu u 5. mjesecu... O da. Zato ako želite znati kamo vas život nosi i što vam je činiti da ga pokorite u svoju korist, svakako joj se obratite za pomoć, jer Suzettin savjet zlata vrijedi! |
- 23:14 - Komentari (23) - Isprintaj - #
13.02.2009., petak
Ključ u ruke!
 Je je, dobro ste pogodili, to je taj ključ. Ključ od kuće. Moje kuće. Dobro, skoro moje. Ipak je iznajmljena ali baš me briga, dok plaćam stanarinu je moja. Kaj ne?  Agonija je dugo trajala i bila sam na iglama do prekjučer kad sam dobila kljućek u ruke. Napokon. Ma kaj na iglama, nitko samnom nije mogao normalno razgovarati, luda skroz. Napeta ko puška. Samo kaj nisam grizla oko sebe. Zapravo, bila sam poluizbezumljena jer tak lijepu i veliku i novu kuću sa tako puno prekrasnih velikih prozora i soba, na dobroj lokaciji, sa vrtom, ne preskupu i sa brzim internetom kao glavnim uvjetom, nigdje nismo mogli naći. I bilo je pitanje oćemo ju mi dobiti ili neko drugi. Grozna neizvijesnost na koju se ne može utjecati. Ovo je bila jedinstvena prilika. Ogledavali smo ju sa svih strana kao čudo neviđeno. I lokacija prekrasna. baš po mom ukusu. Onako, puno divne prirode i brežuljaka, potočića, šumaraka. Idilično. Prekrasno, u hmeljorodnoj zoni. Srne skakuću po oranicama, 200 metara od kuće. Vrtić i osnovna škola na 100 metara. Jedva čekam proljeće pa da krenem putešestvije po hmeljnim gredicama sa stativom i makro objektivima. Dam se okladiti da je zona prepuna prekrasnih insekata koji samo mene čekaju da ih slikam iz svih uglova i u svim pozama. A može i pes. Pa će naša vava napokon opet kući ali na bolju lokaciju. A mjesta u kućici ko u priči. Napokon ću imati svoj pravi radni kutak, a ne samo pola metra za komp i tastaturu. Akcija počinje već sutra ranom zorom. Je, moramo cijelu kuću ofarbati prije useljenja. Sad znate i zašto nije bilo puno kandidata za tu lokaciju. Ljudi kad bi vidjeli u koji se posao moraju uvaliti prije useljenja, digli bi ruke. Bar ja tak mislim, jer tu je u principu pravilo da se za sobom sve počisti i ofarba,tak da onaj koji iza vas ulazi, dođe na gotovo. Ali eto, nemaju svi iste uvjete. A to mi se čini da nam je bil spas. Meni to neće biti problem, ionak imam u zadnje vreme prakse sa tim malanjem, pa kaj sad, soba sim soba tam... frka je jedino kaj ih tu fest puno ima, a i tavanski je svod ivragu visok, to bez produžnjaka ne bu ni išlo...no to je tek u pripremnoj fazi. Ak sam ovu fazu preživjela, bum i slijedeću. To da znate da sam živa. Ostatak i fazu po fazu polako ali sigurno ovih dana možete očekivati, skup sa žalopojkama i sličnim cendranjima... P.S. slike su od jutros, a svakako pogledajte i nastavak na foto blogu... |
- 23:05 - Komentari (38) - Isprintaj - #
04.02.2009., srijeda
Ročkas
 Danas je taj dugo očekivani dan. Već smo odbrojavali koliko puta se još spava prije svečanog dana. A zapravo ni samo gešenkiji nisu najvažniji već tulum sa klincima iz vrtića u subotu. Ne bi vjerovali ali popis se popeo na četiri. I to dve cure i dva dečka. Ne znam samo kak su se odlučili podijeliti s obzirom da su dečki u većini ili to tak mora biti, bo. Danas su torte otišle put vrtića. Svaki je nosil svoju; Dawa od čokolade, a Nyima sa jagodama. Da ne bi bilo zabune slučajno, tko što jede. Slike morti s puno sreće padnu u subotu navečer nakon odrađenog partija. Na žalost ili na sreću, Lamica nam ove godine ne može doći jer je morao na put. Baš me zanima kakvo bi bilo lice majki dotične dječice iz finog katoličkog vrtića he he he da se upoznaju ovak u živo sa pravim tibetanskim Lamom. Al eto, neće imati tu čast, ovaj put bar ne. slike slijede ako bude živih da to poslikaju... Ne zaboravite svratiti i pogledati što ima novog u FotoTvorniciSnova |
- 11:05 - Komentari (44) - Isprintaj - #
02.02.2009., ponedjeljak
Murmelići
   Komada tri. Nek vam siva zima zasja bojama. Pa makar i preklanjskim |
- 19:03 - Komentari (26) - Isprintaj - #
01.02.2009., nedjelja
Puževim korakom
 Nagradu sam osvojila ali nisam dobila i poziv na dodjelu. Ljudi zaboravili poslati mail. Šteta. Pa kako da ne budem ljuta. Prvi put u životu dobijem tako visoko priznanje u fotografiji i onda mi omane dodjela nagrade zato jer je netko bio nonšalantan i brzoplet. |