Bili smo skočili za vikend do firme moje deblje polovice jer je paničario da mu krepava prekrasan benđamin koji smo kupili za novi ured i koji je stvarno divan primjerak od dva metra kojeg bi mi iskreno bilo žao da crkne u mukama i nezalijevanju, dok je dragi na svojim, putešestvijama diljem plave nam kugle. Za tu smo akciju kupili granulat za cvijeće i umjetno gnojivo u maloj flašici dovoljnoj za narednih godinu dana.
Naravno i ne razmišljajući dalje od nosa krivu teglu sa rupama dole, umjesto onu plastičnjaču kaj je skroz zatvorena i služi sa granulatom nekoj svrsi.
Klinci su naravno pojurili odmah na sve one drndave otimače novaca koje drže po svim dućanima i zbog kojih ja ispadam nehumana majka ali zaista nedam 50 centi puta dva za minutu i pol drndanja. Bilo je malo dreke ali sad imam novu metodu za odvikavanje. Naprosto se okrenem, pozdravim djecu i pravim se da odlazim. Obavezno djeluje. Trče zamnom ko ludi. I sve manje i manje se zaletavaju na te drske mamilice.
No da, vratimo se temi.
Mužić kuka kako se nada da nije prekasno jer kad se prošli tjedan vratio sa puta benđi se izvalio iz zemlje potpuno suha korijenja, a sad kad zalije, voda samo prođe kroz zemlju i iscijedi se u tglu. Naravno da sam mislila da mu je došao kraj, još kad je rekao da su mu neke grane skroz gole, a pod pun lišća, pomislih - gotovo je. Iako iz iskustva znam koji je to uredski korov i koliko se moraš potruditi da ga stvarno kokneš.
Dođemo mi u ured, a benđi se koči u svoj svojoj lijepoti, prekrasan primjerak i desetak listića suhih na podu. U prozoru divlje cvate zelena baršunasta lijepotica koja je kod mene crkla u prvoj rundi i nikad ali nikad nije cvala, a kod njega čak tri se cvijeta koče u isto vrijeme. Anturium izbacio toliko cvijetova i novih listova da sam ga morala uzeti doma na presađivanje jer se počelo deformirati lišće od gužve u tegli. Klivija upravo odbacila zadnju cvijetnu granu, a vidim da je već jednom cvala jer niko nije uklonio staru suhu. Jednom riječju - bilje luduje do iznemoglosti na prekrasnom mramornom prozoru i ogromnom staklenom zidu.
I onda on mene zove u pomoć jer se kao cvijetić suši! Pih!
Mislim da je to namjerno napravio da me ubije u pojam sa svojim zelenim rukama, hulja jedna niti jedna.
A sad kad smo već iskeširali hrpu love na granulat, onda sam benđija i presadila u novu situaciju, a ima i manje šanse da se izvrne u nekoj od slijedećih interacija dugotrajnog nezalijevanja, iako je vrlo brižan kad je u uredu i sa prskalicom i sa zalijevanjem., tj navodnjavanjem i mijenjanjem boca sa vodom jer sam u startu napravila patent za samozalijevanje znajući da bi moglo doći do ekstremnih situacija.
Klinci su ludovali po uredu, a Nyima nas je pitao da jel smo to kupili blumenfuter, što će reći hranu za cvijeće, jer ako ima hundefuter - hrana za pse, onda naravno mora biti i blumenfuter
|