Bugenvilija
14.01.2009., srijeda
Češem se gdje me svrbi...
 Susjedi. Vražja banda. To je moje skromno mišljenje o tim ljudima. Dugo već ne vidjeh glupljih i samoljubnijih svatova. Brrrr. Kad odrasla osoba ničim izazvana pusti teška ulazna vrata na nejako djetešce onda to nema nikakvo opravdanje. Mogu me mrziti do besvijesti ali nekog reda i pristojnosti, a i zdravog razuma ne škodi imati na lageru ponekad. Svaki put kad sretnem te ljude i vidim sa kojim se prepotentnim samoljubnim podsmješljivim izrazom i ponašanjem odnose spram svega u kući i zvan nje, dođe mi da ih opalim nogom. Najbolji su mi rano ujutro. Prvo je kratki galop, namjero potenciran valjda sa klompama ili su potkovani (ili imaju kopita ili papke), pa bjesomučno dizanje rolete kao da ju žele išćupati iz zida. Smiješno da nije žalosno. A sve u nadi da će nam napraviti što veću buku, da ne bi slučajno odspavali koju minutu duže. Međutim, ono što oni ne znaju je da se mi budimo dobrih 10 minuta prije njih i te izljeve kretenizma zamijetimo samo tu i tamo kad baš obratimo pažnju na buku odozgora. Sad nas više nemaju razloga za što tužakati svaka tri dana, baš me zanima što će slijedeće izmisliti. Sad je sirota Kiki zbog njih ostala u Zagrebu, praviti društvo svojoj ludoj materi... Našla sam neke krasne klasične muzike, ne muzičkom serveru kojeg je napravila moja deblja polovica. Pretpostavljam da je to ono što će nam susjede zasigurno obradovati i učiniti još pitomijima. A nekoć sam imala negdje na nekom CDeu i Chöd praksu. Tako puno neskladne muzike i puhanja u tibetanske rogove, a sve popraćeno bjesomučnom zvonjavom ritualnih zvona i lupom Damarua dugo nisam čula. Moram to naći, presnimiti i pustiti im pred spavanje, rano po ustajanju i triput na dan. Pa da vide kako to izgleda kad te netko sistematski maltretira iz čista mira. A sve na finjaka, ni preglasno ni pretiho, da se dobro čuje i mast na slamku izvadi. A sve padam u iskušenje popratiti to i mojim arsenalom spomenutih artikala, recimo za početak skinuti prašinu sa Damarua sa slike  |