Bugenvilija
12.10.2008., nedjelja
U magleni suton
 Sad bi tu fino legla neka poezija al badave posao, kad nisam od tih talentiranih. Mogla bi samo nešto nabajat bez veze ali toga po blogu ionako ima previše pa ću se suzdržati izleta u tom pravcu. Malo sam izgubljena sa ovim glupim bronhitisom koji i nakon trošenja antibiotika nikako da izgubi na snazi, ajde, danas nam je dosta bolje ali prošlo je već deset dana pa mi se čini da je već krajnji čas. Propustila sam krasno toplo vrijeme idealno za šetnje i slikanje, a mi trunuli u kući zabavljajući se najbolje što smo znali ali što je puno nije malo i sad mi je već blago do pretežno ozbiljno, dosta lijenčarenja. Sutra ću bar travu pokositi da se osjećam bar malo bolje. Nadam se da će se magla dići do podneva da sunce uspije osušiti travu prije košnje. To bi onda bilo zadnji puta ove godine. Lani me uhvatila zima nespremnu pa je trava izpod snijega bila skoro do koljena jer je stalno kišilo i bilo vraški zima, pa se nije dalo kositi. No da. Tema bez veze. Bila mi je prekjučer frendica pa smo bliziće ostavili tati na brigu i zaputile se na neke slikarske izložbe u "grad". Pa malo izviditi teren gdje se što nudi, kakvi su prostori i tako. Možda budne kakva organizacija i neke moje izložbe ako nam grah dobro opadne i poslože se zvijezde i bliža okolica. Prostor je prekrasan u jednoj staroj građevini u samom centru, a nekad je služila kao zatvor. Kak spada pod crkveno dobro, pretpostavljam da su tam hitali heretike i druge bezbožnike, a morti i vještice spaljivali ili makar zatvarali na neodređeno vrijeme... Kasnije popile piće umotane u kafićke vunene dekice, na samom trgu i uživale u još malo topline ove lijepe jeseni. No čim je sunce zašlo za visoke tornjeve crkve u čijoj smo neposrednoj blizini bile, hladnoća i vlaga su polako krenule na nas. Da nije bilo svetih dekica pokupile bi se vjerojatno istog časa. Slikica je utefterena te večeri, na rubnim poljima uz sam kraj grada. To su valjda zadnje stambene kuće prije nepreglednih Mrtvih Baruština koje su prije isušivanja za potrebe aerodroma tu bile. U trenutku kad se krene magla povlačiti u predvečerje je najbolji čas za slikanje. Još je dovoljno svjetlosti na nebu za fotkanje bez stativa. A kakva sam zaboravna, od tri stativa sva tri su doma, umjesto da je bar jedan uvijek u autu. |