Bugenvilija

26.01.2008., subota

A nešto...

Paralelni svemir2 Moljci i dalje lete u niskom letu, istina, sad već desetkovani raznoraznim metodama zastrašivanja i eliminacije, novim lokacijama konc-logora na ljepljivim trakama i mokre spužvice omotane o dugi štap za one najžilavije koji su se povlačili po kutevima kuhinje i inih lokacija u stanu glumeći prave partizane i napadajući iz zasjede. Nova taktika im je let u cik-cak formi i po mogučnosti gore dole radi zasljepljivanja neprijatelja tj. mene. Ta im je taktika do sada dobro prolazila ali sam već oguglala na populaciju mladih i naivnih inovatora i odlučila na sva strateška mjesta zaljepiti feromonske trake pa da ih vidim onda... Klinci su zadnjih 20 dana doma, pitam se jesam li još normalna osoba ili sam zrela za odstrel. Šmrkanje, kihanje, temperatura, suzenje oka, jednog pa nakon par dana drugog oka istog blizanca, pa ponovo kihanje i hunjavica se blago izmjenjuju sa nekim drugim nerazjašnjenim virusima, kugama, kolerama i ostalim gluparijama. Vrtića smo vidjeli ravno 4 dana od Nove na ovamo. Fuj! Mrzim malu djecu u stanu. A vjerujem da i oni polako već mrze situaciju u kojoj ne mogu van, a doma moraju biti po nekim pravilima jer tu ne mogu ni skakati ni vrištati jer zakon kuće (kućni red) to baš ne tolerira, a ni roditeljima se baš ne sluša buka i galama i trčanje bez šlapa (slonovi u trku su nježni u usporedbi sa ovim tabananjem) po stanu pa negoduju i svade se sa blizancima. A i dragi im je otac na produženom godišnjem i bavi se samo svojom elektronikom po cijele dane. Stan je toliko pun djelova i stalno pristižu poštom novi, da ni u najbujnijoj mašti ne mogu zamisliti kamo sve to potrpati da stan liči nekom ugodnom mjestu boravka, a za malu djecu da ni ne pričam. Sreća sva da imaju najveću sobu u stanu za svoju, pa da je tamo sve baš dozvoljeno jer bi svi podilkanili dok se dotični uređaj ne dovede u fazu da bude spreman za nekakvo profesionalno manufakturno slaganje. Od ovog ću uskoro dobiti plikove i ja, a i klinci. Samo moljcima je svejedno, možda čak i bolje jer se imaju kamo sakriti i smjestiti ličinke. Dijelovi se nalaze po desetcima malih i nešto većih kutija, razni uređaji za mjerenje napona i slična čuda zapremaju veliki dio sobe tj stola, a lemilica koja je konstantno skoro uključena isijava svoju toplinu okolicom, tako da akvarij koji se nalazi odmah uz stol radi ribama prekrasamn uvid u situaciju, daleko bolje nego meni. Istina, moram svako toliko pohvaliti majstora jer on to traži, iako zna da pojma nemam o čemu je riječ i koja komponenta čemu služi ali ajde... Još malo pa ćemo i to pamtiti samo kao zgodnu epizodu u našem životu...

- 22:53 - Komentari (39) - Isprintaj - #

23.01.2008., srijeda

Reklame i što nam nude

E sad, ja u principu ne gledam telku. Nikad, pa ni onda. Osim ako mi je tak dosta interneta i svega skupa pa sam zasićena do bola i tražim novu zanimaciju. Onda se okrenem dobroj staroj televiziji. Ti su izleti jako rijetki ali ih ima. Posebno zimi. Ne znam što bi više radila i sređivala i čime se bavila, da na kraju mi je dobra i televizija kad od svega puknem... No da. Uslijed tog šatro košmara se uprizorio i taj momenat da si ja i telkicu pogledam, posebno kad se navečer zavaljam ko gluho svinjće pod dekicu sa bolnim nožicama od dnevnog trčkaranja i hladnim pifcetom u ručicama, pa okrenem mučiti onaj daljinski sad gore sad dole. Zapravo baš sam jučer skužila zašto godinama već ne gledam telku. Pa to je čisto gubljenje vremena. Vrteći te glupave programe uvjek se nešto vidi, a nikad nešto dovoljo interesantno da privuće pažnju za duže vrijeme... Posebno ako vam je krepao sistem za teletext i nemate televizijski program... Osim novih reklama... a meni su sve nove kad sam zadnje gledala pred zadnji porod što će reći skoro pred 4 godine... I tu počinje priča. Gledam i ne vjerujem. Dečko masira curu na krevetu, svojski se trudi, oboje goli, kadar odličan, dramatičan, crno bijelo, krevet zaškripi ko lud svaki put kad on nalegne rukama da joj izmasira leđa, ona koluće očima ali kao uživa... I tu njoj pukne film i dodaje Durexov gel za masažu... on kaplje po njoj ili tak nekaj i ponovo nalegne da ju gnjecne, a ono klizi ko kroz putar, ona sva blažena ko djevica Marija i nema škripe kreveta...... Prava milina :) Moram priznati da sam naćulila sve antene i potražila naočale da vidim kaj piše na dnu stranice. Ali tu nije bio kraj, ima gel i dodatak, mali maser-vibrator koji se natakne na "hm hm" ili prst i onda se poigrate...! Dakle, to je prva reklama koja ovako u neko pristojno vrijeme kad to gledaju i malo starija djeca, znači oko pol 10 navečer u vrijeme prvog filma, reklamira vibrator i kremu za masažu, gel, svejedno ali sredstvo za napaljivanje bez predumišljaja. I to od nikog drugog već od Durexa. Pa lijepo ih je krenula karta, nema kaj, pitam se što je slijedeće. Mene ne smeta, ja sam pohitala u prvi DM i domogla se svog primjerka prije nego li ga razgrabe jer košta zajedno s gelom "samo" 9, 90 eura. Vibrator je naravno jednokratan, tj, ne mjenjaju mu se baterije što je šteta jer je prilično prpošan ali u sklopu igračkice je i listić sa novotarijama iz iste ponude malih ženskih vibratora od iste firme...djeluje primamljujuće... A kaj ćete vi, idete po svoj primjerak?

- 01:28 - Komentari (31) - Isprintaj - #

19.01.2008., subota

Proljeće vrati se!

- 22:00 - Komentari (24) - Isprintaj - #

12.01.2008., subota

10 dana slave za male mrave

Danas nam je Nyima zakurio. Pa da, taman smo se riješili Dawine bolesti one od Nove ujutro, pa je sad red da drugi preuzme štafetu. Bilo bi naprosto predosadno ovako lijepo vreme provesti na friškom zraku i suncu, kad možemo u krevetu sa temperaturom. Proljeće nam je stiglo u nepuna 3 dana. Nadam se samo da ne bu tako završila zima jer sanjke koje smo kupili još pred dve godine smo rabili ravno 4 puta. Sramota za Bavarsku nam hladnu mokru i nikakvu. Onda će opet ljeto biti red kiše, red poplave red paklenih vrućina i onda kad bi svi očekivali prekrasno bablje ljeto, pasti će nam snijeg. No da. Ljuta sam ko ris na katolički vrtić i ekipu snova, blesavi babinjak debelih mama sa neofarbanom sijedom kosom koje ne znaju pozdraviti i ravnateljicu zlokobna pogleda koja mi od samog početka maltretira djecu. Za sad joj to još ne mogu dokazati ali čim mi se ukaže prva prilika prikucat ću je na stup srama i to ne sa čavlim neg sa onom građevinarskom takericom, da ju majka Janja od tamo ne skine sam tak i to na pročelje vrtića svima na ruglo i sramotu. Grrrrrrrr! Dođoh po njih u četvrtak malo ranije jer mi je tako opal grah i vidim da usred bijela dana, prekrasnog sunčanog na debelih plus 8 oni trče po dvorani i sa svih strana zatvorenih prozora. No dobro mislim si, valjda imaju za to neki pametan razlog. Dođem u dvoranu, a tamo stoji ravnateljica vrtića nad mojim blizancima, dok oni obojica ridaju u čošku dvorane. Pitam pristojno što je na stvari jer i ja znam da oni nisu baš najposlušniji, a i zašto bi bili uostalom. Veli babac, zar vam oni uvjek ovako urlaju doma, reko - ne, mene djeca slušaju. Ona prevrne s gađenjem očima i napravi grimasu u kojoj su joj brkovi došli jače do izražaja. Došlo mi je da ju šutnem nogom jednom, a onda još jednom. Pokupim djecu bez pozdrava i idemo se obući u garderobu pored njihove grupe, i njih dva jurnu svojim tetama u naručaj i plač i suze i svašta nešto. Uglavnom, tu ravnateljicu očito niko baš ne voli pretjerano. Pitam se ima li ta žena svoju djecu. Uvijek joj na licu titra jedan smješak koji nije baš najugodniji. Kao da se svima ruga. Dok mi ne padne šaka, a onda joj neće biti do smijanja...

- 01:21 - Komentari (26) - Isprintaj - #

09.01.2008., srijeda

Zamor materijala

Pretprošlo ljeto su nam veseli mladići skršili retrovizor na autu parkiran uredno pred malim apartmančićem gdje smo ljetovali. Idiota ima uvijek i svugdje na svijetu jer njihovo je pleme najveće i najrasprostranjenije i vrlo su neovisni o boji kože, rudlavosti kose i jeziku kojim govore. Dakle, nakon vrlo uspješnog ljepljenja retrovizora cianofixom, on je uredno gurao do sad kad se našao još jedan mudrac iz poznatog gore navedenog plemena i ponovo nam ga skršio. Ovaj puta nije pomogao cianofix, vjerojatno jer vani nikako nismo uspjeli dočekati da bude +30, pa se sporo tj. nikako nije uspio osušiti. Dakle, jedini način da ga zadržimo na željenoj poziciji je bilo ljepljenje poznatom srebrnom univerzalnom reparir trakom (ne znam kak se to veli na hrv. i ima li je uopće kod nas za kupiti). Uglavnom, s tom trakom možete bez problema zaljepiti dve nespojive stvari i biti ćete sigurni da će dugo i postojano biti tako spojene. Ne preporuča se vezivati partnera jer bi ga mogli ozlijediti škarama s obzirom da odljepljivanje ne dolazi u obzir (nije iz iskustva ). Naravno da je jasno kao dobar dan da takav auto ne može proći tehnički pregled, a ne može ga se baš dati na taj isti lijećnički ako je prljav kao Blatnjava Zvijezda (poznata glumica iz ode malom Ježurka Ježiću, Branka Ćopića), a kako je moja hm, krupnija polovica istegnula leđa proteklih dana, pa sad šepesa kao prebijeno pašće, svima je sad jasno ko je bio glavni akter i čistač auta iznutra samo, dakako. Međutim, to možda djeluje kao lak korak ali izvući 4 sica iz auta i sve posaugati pa oprati pjenom za tepihe, nasprejati, izglancati i ispolirati, pa ponovo ubaciti zadnja 4 sica i njih oprati i izribati izgleda na prvi pogled laka i jednostavna stvar ali nije. Posljedice vidim još uvijek, zamor materijala, tj moje tijelo otkazuje poslušnost i želi samo dekicu prek glave i miran meki kutić. Stvarno sam se preforsirala, a sve u želji da se što prije dohvatim doma svog nekadašnjeg i Zagreba mi grada. Nekak sam u speedu zadnjih mjeseci i sve se laćam nekih krupnih zahvata po kući i šire. Tako sam u napadaju euforije pofarbala predsoblje i dječju sobu, sad se spremam na kuhinju jer ova odmazda moljcima ostavila je danak na njoj mnogim poginulim tijelima ali i smeđim flekama. Čisto bojno polje u kojem su moljci izvukli kraći kraj ali i kuhinja je dobila po sebi... Dječja soba je još u preuređenju, dobili su svoj i samo svoj krevet, tako da napokon mogu spavati zajedno, a bez da se uvlače jedan drugome u kinderbet, a i ti kindaći su već ljepljeni drvofixom nebrojno puta i samo sam čekala čas kad će koji od njih završiti na podu. Uglavnom do proljeća želim da sve bude tip top, a onda ako treba se možemo i seliti Evo još jedna impresija iz onog poznatog ovozimskog najlijepšeg dana...

- 21:31 - Komentari (23) - Isprintaj - #

07.01.2008., ponedjeljak

Fotke sa jezera i šire

Moljce i dalje lovim. Našla sam im skrovište i glavnu bazu. Moji prekrasni čvarci koje sam naručila od frendova iz Engleske ( a ponukana Xiolinim postom o famoznim engleskim čvarcima ) kad su dolazili pred jedno mjesec dana i bili pakirani u male vrećice od kojih je jedan paketić bio malo puknut, a ja to nisam primjetila. Sve to blago bilo je pak poghranjeno u velikoj najlon vrećici i zagurano do zida na otvorenoj polici ispod šanka. Tamo držim i tave i lonce, svaki dan se to cima i vadi i izvlači, čudi me da ih to nije smetalo u bunkeriranju. Bit će da su čvarci ipak prevagnuli u odabiru lokacije za gnježdenje. Zanimljivo je također da sam pred dosta vremena tamo dole zaljepila jednu od onih feromonskih traka na koju se krilata banda voli zaljepiti i nisam ju kontrolirala do jučer. Sad mi je čak i jasno zašto lepršaju okolo. Traka je potpuno bukirana. Nema više slobodnih mjesta pa ostatak koji se na to nasadi slobodno odleti put kuhinje i ostalih prostorija u stanu. No da, samo htjedoh reći da je lov pri kraju i da su im se snage znatno prorijedile. Sad ponovo očekujem žiške, oni su mi nekako ipak draži Klinjo je napokon ozdravio i sutra će dobiti šup kartu u vrtić. Sad mi ih je stvarno na vrh glave. Od njih se po kući neda ništa konkretno napraviti, a izvan - pogotovo. Jedino što smo zajedničkim snagama uspjeli je snimiti puno dobrih slika, pa da vam pokažemo štogod iz arhive...

- 00:25 - Komentari (25) - Isprintaj - #

05.01.2008., subota

Najezda leteće gamadi

Kako počne prvi dan nove, tako kažu bapske priče, biti će vam cijela godina. Nadam se da su to ipak samo bapske priče jer ako tako nastavi svi ćemo podleći boleštinama vrtićkim raznim ili će biti mamurni cijele godine ili će nas opsjedati leteća bagra i pokriti nam kuću sitnim smeđim prahom. Naravno, jedan od blizanaca uspio je odmah na novu, rano ujutro zakuriti poprilično u tom pravcu nastaviti do jučer poslijepodne. Što bi nam bilo lijepo i lako kad nam može biti ružno i komplicirano. Spavanje za dijetetićem je sve samo ne vesela aktivnost, posebno ako mališan kuri i ima specijalne želje. Koje su to pitate se. Vrlo jednostavno - flašicu s dudom. Taman smo ih se sretno i uspješno i kako smo naivno mislili, jednom zauvijek riješili, kad eto vraga. Naravno, izvukla sam tu nesretnu flašicu s dudom jer je ipak pojednostavila naljevanje raznim tekućinama siroto temperaturom izmučeno dijete. Sreća je sva što bratac baš nije puno inzistirao i što mu se dalo objasniti da je to samo za bolesnog bracu. Tako da čim malog prestane boliti grlo, glava i ustali dijelovi tijela, flašica ide ponovo na led, tj u zadnji kut ormara da se čuva za ovakve specijalne prilike. A sad malo o groznom i užasnom naslovu. Sve do nedavno kuću su nam opsjedale horde grahovog žiška, simpatičnih malih dlakavih bića koja su mi nakon nekog vremena zatrpala svu hranu svojim prisustvom, a ne samo grah kao što im i samo ime kaže da bi bilo pristojno od njih. Žiški su izlazili iz svih mogućih namirnica, pa čak i iz crnog papra u zrnu. Nisam ih se nikako mogla riješiti čak ni bacanjem svog rasutog tereta po kuhinji i ormara koji glumi smočnicu. Prosijavanje brašna prije upotrebe je bila redovna nužnost ako nisam željela jesti kruh sa mesom. Jest da meso nije neko ali nije baš ni fora, osim toga malo sam ipak gadljiva na pečene bube. Dugo dugo su oni mene mučili i maltretirali svojim prisustvom. Svugdje ih je bilo, pa čak i u bambusovim podmetačima za tanjure, čistim i novim, dapače, još neraspakiranim. Ispod tanjura u ormarima, među čašama i u svim drugim kutevima kuhinje. Srećom nisu jako veliki i ne vide se iz aviona ali njihova prisutnost me polako dovodila do ludila. Žalila sam se i u dućanu gdje sam kupovala brašno ali oni su me samo sažalno gledali. I tako smo se mi lovili po kuhinji i igrali skrivača dugo godina dok se nisu pojavili ko zna odakle - MOLJCI! . Nisam ih dirala jer ni oni nisu bili brojni i nije ih bio problem tu i tamo izbaciti iz kuće kad bi se pojavili. Međutim u jednom sam trenutku primjetila da su se po plafonu u kuhinji odnekud pojavili veliki bijeli crvi koji su gmizali u raznim pravcima, veličine oko centimetar i pol. Sreća je velika da imam dva skalara u akvariju koji su tu iznenadnu živu hranu objeperajski prihvatili. Sad čim se približim akvariju nastane sveopće pljeskanje i zijevanje i mahanje repom. Međutim saznanje da su mi se negdje ti isti moljci izlegli, a da ja pojma o tome nemam i da me ni u mojoj vlastitoj kući nisu zvali da proslavimo taj sretni čas, je u najmanju ruku tužno, pa sam se drznula ponašati se kao zla vila iz priče o Trnoružici, i ono što od mladunčadi polovim bacam ribama. Tako je zla vještica sinoć imala veliku hajku što na crve što na leteću marvu i desetkovala im redove. Nekako uopće nemam grižnju savjesti što sam potamanila sva ta živa bića. Nije li to grozno. Baš je. Ali isto tako je grozno kad djeci idem kuhati griz na mlijeku pa mi u mlijeko upadne paučina sa larvama moljaca, e nema ništa gnjusnije od toga. Fuj! Slika je sa jezera tj. bivše šoderice. Jedan jedini dan kad je nakon 15 dana zasjalo sunce na injem okovan svijet, čarolija je bila prekrasna ali je trajala samo do podneva kad je sunce sve otopilo. Slike iz lova na patke to isto jutro slijede...

- 11:37 - Komentari (16) - Isprintaj - #