Bugenvilija
27.01.2007., subota
O snjegu do koljena i još koječemu...
|
Nema mi ni traga ni glasa. Zapravo nije ni čudno s obzirom da ne stignem ni poštu dnevno pošteno pročitati. Dawa si je neku noć zaležao vrat i sad je nepokretan i sav bolan, i nadasve zahtjevan pacijent. Braco dođe čim se ja maknem i zavali se na njega dok ovaj urla u bolovima. Bio nam je jučer i doktor u posjeti. Čak ne naš kućni jer je i on zalego kao i kompletno mu osoblje od gripe ili neke slične boleštine, pa smo bili prisiljeni zvati hitnu kućnu posjetu. Da da, bio doktor i pregledao djetešce, a na stol izvadio nešto za što sam prvo mislila da je raritetni tlakomjer iz pretprošlog stoljeća i krivo mi je sad ko cucku što nisam to čudo poslikala. Napisao je recept na sirup protiv bolova i neku mast za vrat, a onda otpakirao tu rebrastu rolu od fine smeđe kože, a unutra - čudo! 100tinjak malih kapsula sa homeopatskim ljekovima. Sve iste boje samo raznih ceduljica u gumenom ovitku da čvrsto stoji. Prekrasno nešto i dugačku staklenu cijevčicu u plastičnoj futroli. Zamolio je da mu donesem veliku staklenu čašu punu vode i u nju usipao sadržaj jedne ampule sa nekom tekućinom i još ponešto globulija iz dvije flašice, izvukao staklenu cjevčicu iz kutije, dobro sve promješao i napomenuo koliko toga koliko tekućine i da to pije dok ne pocuga svu količinu i da će mu od toga već do sutra biti bolje. I bilo je iako je noć bila vatrena, doslovno. Skakala sam svakih 10 minuta tokom cijele noći i spavala u muzičkom intermezzu u trenutcima kad bi i mališa umoran od cvileža i bola zaspao, na dvoiposjedu koji je za sve pogodan osim za spavanje. Sad sam malo izbezumljena i malo jače. U pol 4 ujutro morala sam upaliti crtić jer je Dawa zahtjevao Petersona i Findusa. Mislim da ću taj crtić sanjati još noćima. Sve se to naravno dogodilo baš sad kad je pao prvi snjeg i kad samo braco može van, a ovo malo siroće samo cvili i plače i viće es schneit, es schneit, iako ne pada još od jučer. Vani je debeli minus i prvi se odlično primio. Sad očekujemo nastavak, a ima ga već dobrih 20 cm. Ne moram reći da je tu jednaka havarija kad padne snjeg, kao i u Zagrebu, iz jednostavnog razloga jer sve ralice odu u pomoć na aerodrom, a mi ostanemo sa lopatama u rukama i onim malim traktorčićima koji imaju malu ralicu pa nam počiste samo pješačku stazu i pri tom zatrpaju ulaz u garažu. Tako da sam nekidan jedva izašla iz graže i skup s autom skočila s hupsera koji je jedan takav pametnjaković napravio. Kad sam se vraćala doma, hupser je bil duplo veći jer je susjed otrpaval svoj auto i sve nabacal na prolaz. Jednom riječju, koma. A sad par slika, da ne kažete da nema ničega već danima, pa čak ni slika :))      |
- 13:11 - Komentari (41) - Isprintaj - #
12.01.2007., petak
Pet stvari koje niste znali o meni, a niste se usudili pitati
|
Sve već pročitane petice i poneku šesticu djelomično ili u potpunosti dijelim sa svekolikim blog pučanstvom tako da sam teškom mukom iz svog debelog arhiva izvukla 5 stvari od kojih moja familija neće pasti u nesvijest kad pročita. Lako vama sa običnim super ultra tajnim blogovima, možete mlatiti što vam padne na pamet, a ja svaku informaciju koju bacam na vidjelao bloga moram šest puta okrenuti ovako i onako. Zato pođimo redom od jedan ka pet, a možda i šest ako mi blizanci dopuste takav luksuz... 1. Bila sam manekenka svojevremeno. Znam, znam što ste prvo pomislili. Al sad znate i vi da kad bljeznem nešto nesuvislo i nedotumplavo odakle mi to. Isto tako mi se zna desiti u društvu da otplovim u nepoznatom pravcu, a sugovornika milo gledam i samo trepčem bez da pojma imam o onome o čemu je riječ. Nije tako često ali zalomi se. Pogotovo ako mi je tema neinteresantna. Istina, nisam nikad napravila karijeru iz jednostavnog razloga - udala sam se za inžinjera. 2. Pijem pivo iz flaše. To mi je najveći gušt. Pa ako slučajno naletite na dobro zrihtanu šatro damu da loče ko pijanac iz flaše, znajte - to sam ja. Najveći mi je gušt za vruća ljeta kupiti pivnu u dućanu i popiti ju na štengama od istog. Problem je što u Njemačkoj, dućani nemaju štenge pa se moram odreći tog gušta, a i pive im nisu u frižderu. Srtvarno nemaju poslovnog duha. 3. Najviše se volim naklopati finih delicija oko ponoći, a kako nije dobro ići spavati puna želuca, tada mahnito ludujem bespućima interneta obično do ranih jutarnjih sati i onda spavam do 10 ujutro, a jadnom mužu ostavljam da se gomba klincima ujutro. Tako za one koji su sa sumnjali da pišem postove oko 4 ujutro, sad znaju glavni razlog i pravu istinu. 4. Ofarbala sam se u crveno. Pa kom obojci kom opanci ili tako nekako. Cijeli život sam crna i već sama sebi idem na živce i promjene radi puknuh si najcrveniju farbu koju sam našla na policama. Ja zadovoljna. 5. Volim gledati crtiće. I prije blizanaca sam imala zavidnu količinu DVDeova za privatnu upotrebu i svaki sam od filmova pogledala mali milion puta. Pacijent - znam. Evo, nadam se da ste zadovoljni sa upravo saznalim pikanterijama he he he, a sad nominacija slijedećih pet nesretnika. Kad su usosili mene, pa da i ja nekoga usosim :))) 1. ZlicaOdOpaka 2. Samba 3. ReginaElena 4. Gajo 5. Kašeta |
- 14:18 - Komentari (55) - Isprintaj - #
10.01.2007., srijeda
Evo novi post (nagovorili me nabrzaka) ;)
|
A ima materijala, nije da nema. Ima čuda neviđenih i bili svugdje (osim doma) i radili razne huncutarije i pričamo novim jezikom ali kud da stignem na sto strana? A jesam hulja i maćeha ko što veli Zmani svom vlastitom blogu ali situacija me nagnala na neke druge vode, a i sklona sam zaobilaženju u luku kad treba nekaj delati redovito. Jednom riječju - ljenčina. I to čistokrvna. Jesam. Priznajem. A sad post. Bili mi prije Božića još na inicijaciji jednoj ali vrijednoj. Imam čak i nešto slikica. Ne baš kako sam si ja to zamišljala ali to sam si sama kriva. Sad su uveli zabranu slikanja za vrijeme inicijacija, što je zapravo i savršeno u redu jer je tematika presložena da se gubi vrijeme na montiranje stativa i sličnih stvari jer za to vrijeme čovjek koji nas je došao podučiti nečem pametnom i novom već je ispričao dobar komad priče, a svi znamo da se ne mogu raditi dva posla u isto vrijeme. Bar ne pošteno. Tako da je moja kamerica-fotač, morala glumiti gljivicu u sandućiću ispod stolića. Ali da vam pokažem kako izgleda stolić moram u svoju arhivu slika. Stolić jedan ali vrijedan:  A i nije onaj pod kojim sam ja skrivala kameru jer ju i nisam skrivala, samo spremala daleko od vlastitih nogu. Da ju ne gnjecnem seleći se ko kokoš na jajima lijevo i desno tokom 3 sata duge inicijacije Prajna-paramita. Ko nije probao ne zna o čemu pričam. Sjedila sam prije često u polulotosu ili u Zazenu tj. sjedila skoro na vlastitim petama po dva tri sata bez problema ali sad nakon ovih blizanaca i tromboze, to sve postaje pravi problem. Sad ni na tri jastuka za meditaciju nisam mogla duže od po pola sata i stalno sam se ispravljala i gnječila noge simo i tamo. No da vas ne gnjavim s tim. Inicijacija je bila vrhunska, rijetko dobra i majstorski vođena. Od odličnog predavača Khenchen Konchog Gyaltsen Rinpochea, čovjeka koji vlada problemom i koji zna predavati i koji je pri tom duhovit i ne suhoparan, do briljantne njemačke prevoditeljice koja nas je osvježila svojim sjajnim prevodom jer nije mala stvar prevoditi sa tibetanskog na njemački bez greške, a da pri tom ljudi znaju što je Rinpoche zaista htio reći. Imali smo ih raznih do sad i ova me žena kojoj sam na žalost zaboravila ime, zaista oduševila svojom genijalnom jednostavnošću govora, jer sam ju čak i ja ko stranac koji ne barata dobro jezikom, a kamo li tematikom u šiframa i samim Njemcima tešku, mogla razumjeti i uživati u Rinpocheovim jezičkim konstrukcijama. Htjela sam još nešto napisati o tome ali se sad nakon ovog lova za linkovima nikako ne mogu dosjetiti, a i oprostit ćete mi nadam se, ako ni zbog čega, a ono zato jer je opasno kasno ili rano, zavisi s koje se bande gleda. Moja "banda" se diže oko 8 i onda im otac nosi kakao, pušta ih s "lanca" i pali "telku" s jutarnjim programom. Postoje dvije udarne emisije koje se ne propuštaju ni u bunilu i koje nisu išle za vrijeme praznika i to im niko nije mogao objasniti ali oni su čekali svako jutro u određeni sat, kad će njihova emisiji i dočekali je sad već jučer. Smjestili se obojica na kauč u vrećama za spavanje jer to je ritual. Ne možeš ih obući ujutro dok se ne popije prva flašica i pogleda dotična emisija. Pitam se što me čeka ako su takvi sad, a nemaju ni pune 3 godine... Odoh se izvrnuti ko mrtvi pauk. I za kraj, Molitvene zastave i puni mjesec u 12. (iz ruke)  |