Bugenvilija
10.01.2007., srijeda
Evo novi post (nagovorili me nabrzaka) ;)
|
A ima materijala, nije da nema. Ima čuda neviđenih i bili svugdje (osim doma) i radili razne huncutarije i pričamo novim jezikom ali kud da stignem na sto strana? A jesam hulja i maćeha ko što veli Zmani svom vlastitom blogu ali situacija me nagnala na neke druge vode, a i sklona sam zaobilaženju u luku kad treba nekaj delati redovito. Jednom riječju - ljenčina. I to čistokrvna. Jesam. Priznajem. A sad post. Bili mi prije Božića još na inicijaciji jednoj ali vrijednoj. Imam čak i nešto slikica. Ne baš kako sam si ja to zamišljala ali to sam si sama kriva. Sad su uveli zabranu slikanja za vrijeme inicijacija, što je zapravo i savršeno u redu jer je tematika presložena da se gubi vrijeme na montiranje stativa i sličnih stvari jer za to vrijeme čovjek koji nas je došao podučiti nečem pametnom i novom već je ispričao dobar komad priče, a svi znamo da se ne mogu raditi dva posla u isto vrijeme. Bar ne pošteno. Tako da je moja kamerica-fotač, morala glumiti gljivicu u sandućiću ispod stolića. Ali da vam pokažem kako izgleda stolić moram u svoju arhivu slika. Stolić jedan ali vrijedan:  A i nije onaj pod kojim sam ja skrivala kameru jer ju i nisam skrivala, samo spremala daleko od vlastitih nogu. Da ju ne gnjecnem seleći se ko kokoš na jajima lijevo i desno tokom 3 sata duge inicijacije Prajna-paramita. Ko nije probao ne zna o čemu pričam. Sjedila sam prije često u polulotosu ili u Zazenu tj. sjedila skoro na vlastitim petama po dva tri sata bez problema ali sad nakon ovih blizanaca i tromboze, to sve postaje pravi problem. Sad ni na tri jastuka za meditaciju nisam mogla duže od po pola sata i stalno sam se ispravljala i gnječila noge simo i tamo. No da vas ne gnjavim s tim. Inicijacija je bila vrhunska, rijetko dobra i majstorski vođena. Od odličnog predavača Khenchen Konchog Gyaltsen Rinpochea, čovjeka koji vlada problemom i koji zna predavati i koji je pri tom duhovit i ne suhoparan, do briljantne njemačke prevoditeljice koja nas je osvježila svojim sjajnim prevodom jer nije mala stvar prevoditi sa tibetanskog na njemački bez greške, a da pri tom ljudi znaju što je Rinpoche zaista htio reći. Imali smo ih raznih do sad i ova me žena kojoj sam na žalost zaboravila ime, zaista oduševila svojom genijalnom jednostavnošću govora, jer sam ju čak i ja ko stranac koji ne barata dobro jezikom, a kamo li tematikom u šiframa i samim Njemcima tešku, mogla razumjeti i uživati u Rinpocheovim jezičkim konstrukcijama. Htjela sam još nešto napisati o tome ali se sad nakon ovog lova za linkovima nikako ne mogu dosjetiti, a i oprostit ćete mi nadam se, ako ni zbog čega, a ono zato jer je opasno kasno ili rano, zavisi s koje se bande gleda. Moja "banda" se diže oko 8 i onda im otac nosi kakao, pušta ih s "lanca" i pali "telku" s jutarnjim programom. Postoje dvije udarne emisije koje se ne propuštaju ni u bunilu i koje nisu išle za vrijeme praznika i to im niko nije mogao objasniti ali oni su čekali svako jutro u određeni sat, kad će njihova emisiji i dočekali je sad već jučer. Smjestili se obojica na kauč u vrećama za spavanje jer to je ritual. Ne možeš ih obući ujutro dok se ne popije prva flašica i pogleda dotična emisija. Pitam se što me čeka ako su takvi sad, a nemaju ni pune 3 godine... Odoh se izvrnuti ko mrtvi pauk. I za kraj, Molitvene zastave i puni mjesec u 12. (iz ruke)  |