Bugenvilija
20.10.2006., petak
Pipištacija
 Mama nas lijepo obukla za ročkas, a mi smo joj za nagradu iskopali krasnu rupu u zidu... Sigurno ne znate što je pipištacija. Nije ni čudno jer ni mi nismo znali do danas, a ta se riječ jako često rabi u našoj kući. Zapravo mnoge se riječi rabe za koje mnogi pojma nemaju što predstavljaju i označavaju. Mi odrasli i pas... makar ponekad posumnjam na psa jer se pravi da razumije što joj djeca pričaju. Hulja, a nama ni riječi. Inače smo teškim naučnim metodama u zadnje vrijeme poduzetima, došli do fascinantnog otkrića. Naša djeca govore sve riječi kao i mi, sve razumiju i sve znaju...osim ponekih stvari kao recimo radnju u knjizi bi rado čuli iz naših usta i onda slijedi sudbonosna riječ pipištacija. O da, baš ona. Kako i inače verglaju sve u 16 na svom blizanačkom patuljastom zakučastom, nismo se baš ni specijalno trudili saznati što znače baš sve te čudne izvedenice, kovanice, zakucanice i čučumanice, nego bi se kao i većina odraslih, mudro pravili da sve ali baš sve što naši pilići gugutnu, najbolje na svijetu i okolici razumijemo. Međutim, ni piščanci nisu od jučer pa su nas provalili vrlo brzo. Kad bi mi na neku njihovu upitnu rečenicu koja bi obavezno završavala na pipištacija, samo važno kimnuli glavom i rekli, da to je to. Mali bi se harambaša postavio u gard, pazi sad što ti imam za reć i stavivši ruke u struk i jednom nogom iskoračivši, ponovio od riječi do riječi to čudo svega i svačega nerazumljivog do bola i upitna pogleda se zagledao u naznačenog mu ultra zbunjenog roditelja, koji se eto tako, ni kriv ni dužan našao prozvan od pišmolja, a ne kuži ni slovca. Jadan jadan... Sve do danas, kad je palo čudnim spletom okolnosti i posljednje velo tajne. Slučajno smo prisluškivali što to njih dvojica žustro objašnjavaju jedan drugome u igri čučuima i primjetili da se na svakoj riječi nalaze po 4 sumnjiva slova koja krase dva na početku riječi i dva na kraju. Ne bi vjerovali ali svaka mala najmanja rječca ima na početku pipi, a na kraju ja. I šta nam ostane kad ožglobamo tako ovaj naslov? Ostane nam mali štaci ili kad se bolje sluša šta je to. Eto čuda neviđena, odjednom ponosni otac veselo skakuće po kući, viče galami, milina ga za slušati jer taman ih je ponovo htio voditi logopedu ,he he jer ništa ne govore, a vidi sad. Odjedanput nam se otvorio čitav mali svijet naših blizanaca i pipištacija više nije puki vic na koji smo do sada krepavali od smjeha već pravo pitanje koje traži i odgovor... Odgovore ćemo davati sutra, sad je vrijeme za ćorku, a tu ni pipištacija ne pomaže baš ništa, jer, spavati se mora. Nema šta je to i zašto! |