Bugenvilija
22.06.2006., četvrtak
Jutarnja avantura u 6 (nogu) slika
 Ubi me ovo vrijeme. Toplinski udari će mi razrušiti i kuću i to uglavnom zahvaljujući onim kravama kod susjeda koje su se ponovo doselile u naš kraj. Dugo ih nije bilo, pih, ni dve godine. A baš sam se ponadala da smo se tog zla riješili zauvijek ili makar malo kraće. Nego da, krave privlače muhe, a muhe lete. Lete dobro i brzo i traže nakon kravlje balege još neke stvari, a to je uglavnom hladna soba za meditaciju i preživanje, možda pranje capica i igre skrivača. Ne moram reći da je naš stan super pogodno mjesto za te aktivnosti. Em ne moraju daleko od hranilišta, em je sve ponuđeno na tanjuru, pa kud ćeš veće sreće i veselja. Nikakve zavjese ni mreže za vrata ne dolaze u obzir jer blizanci to sve skinu i šlus. Najviše me od svega veseli probuditi se u cik cak zore posuta poljupcima tih nježnih malih letečih spodobica, dok mi laka koraka cupkaju po nosu ili oku. A najveći mi je gušt kad mi slete na usnice, to me tako dovede do euforije da te sekunde skačem kao oparena. U trku još slijepa grabim poput kiklopa u pravcu odlagališta metlice za kasapljenje muha i bacam se kao tigar u neravnopravnu borbu. Muhe plešu svoj ples pod lampom, što mi nikad nije bilo jasno zašto jer je ugašena, ne grije, ne daje svijetlo, ne svira, ne smrdi i nema razloga za slavlje i plesanje kola. Razmahujem prema njima u nadi da ću u isto vrijeme mrknuti bar dvije ako ne i tri ali one veselo odlepršaju u svim pravcima i čim se ja okrenem eto ih natrag, u standardnu plesnu formaciju. To se ponavlja tako dugo dok se ne umorim i shvatim uzaludnost mojih pokušaja. Vraćam se u krevet i pokrivam jorganom po glavi i pokušavam ubiti još malo okence jer moji manevri nisu uspjeli potpuno razbuditi blizance koju su na neki nejasan način otporni na muhlje šetnje po koži. Naravno, gušim se vrlo brzo, a i vruće je za ponoriti pa za početak guram samo vrh nosa i udišem punim plućima friški povjetarac. Te sekunde muha mi sleće na nos i kreće prati krilca u klasičnoj pozi nezainteresiranog insekta. Mrzim ju iz dna duše i samo otpuhnem nosom zrak, ne bi li ju natjerala da pomakne svojih 6 nogu i ode se rediti negdje drugdje. Muha spretno odleti, napravi luping i ponovo mi sleti na vrh nosa. Šeće i kao da me gleda i podsmjehuje se pri tom. U zasjedi vadim mlataralicu i opaučim se svom snagom po nosu. Pljesak je silovit ali uzaludan, muhica je kidnula, a mene peče nos i pola lica jer sam fulala i bio je loš kut. Klinci se meškolje i bude. Prvo kreće Dawa, on čim otvori oči je budan i spreman na psine. Maaaamaaaa! Caja! Čaj je oznaka za sva pića, nema razlike. Mama ustaje i ide po flašicu kozjeg mlijeka. Mali grabi flašicu, vavu i baca se u horizontalu na doručak. Budi mu se i braco. Was ist das? Muha, rekoh. Ne moram ga ni gledati, a da znam na šta misli. Lude muhe i dalje plešu samo jedna ima manevre po krevetu. To valjda rade na smjene. Muhi muhi, viče mali i veselo se smije. Muha skače po prozorskoj dasci gdje je Nyima prolio nepopijeno mlijeko iz flašice. Zakapao je cijelu dasku. Muha pocupkuje po tome, a meni se diže kosa na glavi. Sad od spavanja ionako više ništa, budna sam ko luda vjeverica i ljuta ko sibirski ris koji je pao u potok. Bitno je samo izbaciti muhe iz spavaće sobe jer ko bi se toga kasnije sjetio, a muhetine se onda zavuku na nepoznata mjesta i čekaju u prikrajku slijedeću zoru da operu noge na mom nosu. A to neće ići. Bacam dječurliju na dvorište (okrutna majka) i radim propuh i mašem ručnikom. To je jedini način za gamad izbaciti iz sobe. I dan može započeti. Dnevna soba je puna muha čim otvorim balkonska vrata. Sa muhama ulazi i vrućina, jednaka je temperatura i unutra i vani, pa gdje to ima. Sada uz muhe dok je ovako fino nizak zrak, ulazi i miomiris štale od preko puta. Uživanje u ljetu može započeti... |