Bugenvilija
17.12.2005., subota
PIRAMIDA V DIO
 Radni tabor i šatori sa pratećom svitom, deva, ljudi i opreme, nalazio se na dobrih 200 metara od Velike piramide. Bilo je vrijeme ručka i kompletna se ekipa zajedno sa pomagačima nalazila za dugačkim rasklopnim stolom, na kojem su se obično razvlačili planovi i mape. Sad su bili zabavljeni hranom. Hranom i razgovorom. To je bilo jedino vrijeme kad su razgovori tekli neobavezno i nevezano za posao. Usred tog naočigled mira, tlom je protutnjao duboki nespokojni brum. Svi su poskakali kao opareni, unezvjereno gledajući kamo da se sakriju od potresa. Kako je to bilo besmisleno, sjeli su natrag za stol gestikulirajući i galameći sve u 16. Za to vrijeme Sunac se nalazila u polušoku, nije osjećala nikakav strah, čak prije, izazov. Spustila je i lijevu ruku na lijevi donji ugao. Bljesak i tutanj su se ponovili. Držala je oči širom otvorene da ne propusti ni jednu senzaciju. One topografske karte počele su mjenjati boje i slike su se brzo izmjenjivale. Podigla je ruke i dodirnula i gornje krajnje, do sada crne površine. Par trenutaka se ništa nije desilo, a onda se zid iza nje na koji je bio naslonjen njen ruksak počeo približavati. U trenu je uhvati panika da će ju prignječiti ali to se ne dogodi. Prostor iza komandne ploče se naglo otvori i ploča zajedno sa njom upadne u prostoriju. Iza nje se zaklopi zid i nastane potpuna tama. To je trajalo samo par desetinki sekunde ali Sunac je toliko bila uzbuđena da je tamu doživjela kao nešto konačno. Komandna ploča je i dalje bila pred njom ali je sad vidjela i unutrašnjost prostorije. Ploča se kližući sama od sebe pomicala prema dnu prostorije, a Sunac kao omađijana zajedno sa njom. Zaustavila se na kontra zidu i uz glasni "klik" uskočila u sredinu zida. Iz poda je izašla debela žuta fotelja okrenuta prema komandnoj ploči. Sunac joj je prišla i uvalila se u nju kao da to radi svaki dan. Nije stigla razmišljati jer su senzacije dolazile prebrzo. Kako se duže vrijeme ništa nije desilo, bacila je pogled oko sebe. Svjetlost je dolazila difuzno iz dvadesetak mjesta po prostoriji, koja je bila veličine manje sportske dvorane, a visoka bar dvije. Strop se nije nazirao jasno. Nije se na njemu ni zadržavala. Jedan zid je bio potpuno crn. Toliko crn da kad bi se zagledala u njega imala bi osjećaj da ju uvlači u sebe. Svrnula je pogled na drugu stranu. Bila je umorna i gladna ko vuk, sad je vrijeme ručka u logoru. Sad su svi na okupu i baš su joj nedostajali. Pogledala je gdje bi se trebao nalaziti njen ruksak, sad kad je zid nalego na njega. Nije ga vidjela, pa se podigla iz fotelje da pogleda po rubovima. Pala je preko nečega koliko je duga, kad se uspjela iskobeljati vidje da je to njen ruksak. Kako se našao tu, nije joj bilo jasno, kao da ga je netko donio da ne luta uokolo. Izvukla je pohlepno lepinju i pojela cijelu, što još nikad nije. Par gutljaja vode i to je to. Ugnjezdila se ugodno u fotelji da se malo odmori prije nego li upiše sve događaje u bilježnicu. To je bila puka želja, u stvarnosti je sklopila oči. Trznula se iz sna na daleki potmuli bruj. Dolazio je iz centra piramide i širio se u elipsama, svaki slijedeći je bio sve jači i jači. U jednom trenuku kao da je nešto zaglušno puklo, visoko iznad njezine glave. Pucanje s ponovilo još pet ili šest puta i tada je sve utihnulo. Čak je i svijetla nestalo na par trenutaka. Bilo je kasno poslijepodne i ekipa je završavala polako sa dnevnim zadatcima, svi su zaboravili mali potres od ručka, kad je krenulo ponovo, val za valom koji je dolazio od piramide. Kretali su se kroz pjesak u krugovima koji su bili vidljivi golim okom. Svi su se ukočili jer nije bilo moguče ikamo pobjeći i sakriti se od tog užasa. Velika piramida se čudno ponašala. Podrhtavala je i krckalo je oko nje kao da će puknuti. Prašina se dizala, tako da je vrh na mahove bio u oblaku. U slijedećem trenutku piramida se presložila kao igračka. Buka je bila zaglušujuća kao i vihor koji je proizašao iz te akcije. Složila se tako da je postala tetraedar, da bi se odmah nakon toga presavila na pola i pomaknula za jednu šesnaestinu u lijevo, ponovo presavila sa druge strane u identičnu poziciju i pretvorila se tako u jednu sasvim novu formu. Bila je sad oslonjena o pijesak središnjim bridom, a stranice su kao krila gledale prema nebu. Već u slijedećem trenutku presložila se još jednom i još jednom. Sad je cijela konstrukcija ležala na jednom trokutu, dok su tri stranice stršale put neba, tvoreći na vrhu ravnu ploču u čijem je centru stajao mali tetraedar.Njegove stranice su počele isijavati svijetlost, svaka strana po jednu boju; crvenu, zelenu i plavu. Mali se tetraedar na vrhu počeo okretati oko svoje osi. Okretao se sve brže i brže, a boje su se topile jedna u drugoj tvoreći tako dugino svijetlo koje je krenulo okomito u nebo. Boje su proizvodile zvuk koji se postepeno pojačavao i vibrirao zrakom. Vibracija je postajala sve jača i jača što se duga penjala dalje u nebo. Na tom mjestu gdje je obično oko moglo zaključiti da je kraj pojavilo se tamno nebo u širokom krugu oko centra zbivanja. Kretalo se brzinom jače oluje. Bivalo je sve tamnije što je vibracija zvuka bila jača. Postepeno je zatvorilo prodor suncu na tom području, tako da je okolicom nalegla tama, prožeta samo duginim svijetlom. Od siline vibracije novo tijelo propadalo je u tlo pustinje. Već se nalazilo u dubokom krateru tako da su eventualni znatiželjnici ostali uskraćeni za fantastična zbivanja. Sunac je gledala sva ta zbivanja na crnom zidu koji se naglo osvijetlio uslijed preobrazbe piramide. I oko nje su se dešavale radikalne promjene. Komandna ploča se preklopila pokazujući samo jednu veliku površinu sa nekom njoj potpuno nepoznatom galaksijom. U slijedećem trenutku slika se izgubila i na njenom mjestu se pokazala karta njoj poznatog neba sa svim zvijezdama i planetama. Određene su zvijezde svjetlucale jače i kovitlale se po ploči dok se nisu posložile u nešto što joj je odnekud bilo poznato. Tad su se ostale slike zvijezda zamutile i samo je ovih 9 ostalo. Zatim su se razišle po ekranu da bi se vratila slika nepoznate galaksije i na njoj su onih 9 zvijezda našle svoje mjesto. Poklapale su se sa plesom iz piramide, onim prvim koji je prvi otkrila. Ostala je nijemo gledati u glatku tamnu površinu koja joj je govorila tako mnogo, više nego je mogla pojmiti. Znala je da je ovo početak velike avanture sa koje se sigurno nikad neće vratiti ali više se nije dvoumila oko toga. To je ipak bila njezina piramida, njezin život. U silnoj vibraciji zvuka, boje i tijela u samom centru duginog puta otvorio se prolaz koji je usisao presloženu piramidu koja to više nije bila i nestao jednako brzo kao što se pojavio. Sunce je ponovo sjalo na vječno usijanoj pustinji. Jedini pokazatelj da je nekoć tu stajala piramida, bio je neveliki štand sa suvenirima, čiji je Velika piramida bila glavni i jedini izvor inspiracije. Kraj |