Bugenvilija
10.12.2005., subota
Piramida
 Sunac je bila arheolog. Bila je opčinjena piramidama i sanjala ih je svake noći. Uvjeravala je sve oko sebe da je zapravo predodređena da nađe njihovu stvarnu prirodu. Naravno, zbog toga je bila i ismijavana od svojih kolega koji su sa jednakim entuzijazmom ali malim žarom ulazili u nove projekte. Sunac ih je zasjenjivala svojom energijom i uvijek novim idejama. Zapravo ju nisu voljeli jer im je uvijek bila za korak predaleko i nisu je razumijeli. Sad je radila na kombinatorici. Sjedila je zavaljena na vrćama sa pijeskom u jednom od prolaza ka ulazu u Veliku piramidu. U ruci je držala tvrdo ukoričenu bilježnicu i črčkala po njoj. Imala je noćas ludi san. Sad pokušava nacrtati sve ono čega se sjeća iz sna pa to dovesti u neku vezu sa momentalnom situacijom. Večer je bila mirna, ekipa je otišla u nedaleki gradić na večeru. Ona je ionako na dieti, a i ne voli baš njihovo društvo. Previše alkohola, previše dima i previše galame. Više voli mir i tišinu, a i samoću. U Velikoj piramidi primjetila je neke neobične crteže koji su odskakali od standardnih hijeroglifa. Nisu tamo nikako spadali i provela je nad njima zadnjih tjedan dana. Nikome još ništa nije spomenula, što od straha da ju ne popljuju kao obično, a djelomično iz čisto sebičnih razloga. Ma uživa u tom osječaju da je našla nešto što će možda razjasniti pravu stranu prirode piramida. Prošli put na sveučilištu, imala je predavanje na tu temu i bila je više nego obrukana, ismijana dapače. Od onda pazi. I kome šta govori i način na koji to čini. Ovi su crteži predstavljali neobične prikaze piramidinih odaja. Neobični su bili utoliko što se jedan te isti nepravilni prostor, ponavljao u slijedu po 3 u tri različita položaja u tri reda. Znači 3 puta 3 puta 3. Izašlo je mnoštvon kombinacija koje su se mogle čitati ali ona je nekako bila sigurna da nije u tome kvaka. Sad je te crteže pretumbavala u bilježnici i slagala u nove kombinacije. Sve joj je to danima bilo maksimalno nejasno. Nejasno, a jasno, samo je prava kombinacija izmicala pogledu i misli. Noćas je imala ponovo burne snove. Uvjek ih ujutro zapiše jer tko zna... Stari joj je uvijek ponavljao da su snovi pola posla. I on ih je bilježio, možda to čini još uvijek ako mu daju olovku u ruke. Sanjala je crteže koji su plesali na zidu jedan poseban ples koji su ponovili 3 puta 3 puta 3 puta. Zastali su i obratili joj se u jednom momentu sa riječima, "Pamti koreografiju, u njoj je ključ!" Lud san ali ga se sjećala neobično jasno. I sad je o tome razmišljala, o ključu. Znači ono što je nacrtano na zidu je samo dio priče, ostalo je koreografija i ko zna što još. Počeo je iz pustinje puhati jak vjetar. Mrzila ga je jer se za vrijeme dok puše ništa nije moglo raditi. Katastrofa. Pokupila je vreću za spavanje, ruksak sa hranom i vodom, plinsku lampu i naravno svoju bilježnicu i uputila se do originalnog crteža. Ovi će ionako ostati u gradiću pa je besmisleno slati poruku. Kad prije nego li popusti vjetar ionako ne mogu doći. Mrak je bio potpun i odgovaralo joj je to. Često se znala sakriti u dubinu tame kad joj neke stvari nisu u životu bile po volji. Tama je bila njena prijateljica, strah nije postojao. Posebno ne u piramidama, tu se uvijek osjećala potpuno sigurnom. Kao netko tko je došao kući. Uvukla se pod niski svod i došla očima u nivo crteža. Nikad još do sada nije do tamo došla po mraku, na sjećanje. Bilo je to zanimljivo iskustvo. Pobacala je stvari u neredu oko sebe i zapiljila se u jedinu svijetlu točku u okolici - u crtež. Ostala je tako u šoku par trenutaka dok se nije sabrala. Linije crteža su treperile kao da kroz kamen svijetli zelena vatra. Činilo se kao da crteži plešu. Baš kao iz sna. Sjedila je nasuprot, šokirana i nijema. Slike su treperile i mijenjale oblik. Ako bi pogled svrnula sa njih pokazala bi se jasna slika. Ples piramide. Da ona je plesala, presavijala se lomila na pola po dužini, okretala, plovila na svojoj jednoj polovici, a drugu bi premetala iza leđa na sebe, tvorila oblike, prebacivala strane, treperila. Čim bi ju pogledala, slike bi nestalo samo su crteži treperili i kao namigivali. Gledala je kriomice ispod oka sa strane i zapisivala u bilježnicu sve date kombinacije. Bilo ih je...znamo koliko. Probudila se u mraku kao što je i zaspala ali je znala da je dan drugi i da je vani sunce. Pogledala je u bilježnicu i pod zelenim tanjušnim odsjajem vidjela da je sve zapisano. Znači nije bio san. Upalila je lampu, ne da dozove svjetlo jer se jednako dobro kretala po ovoj piramidi i u mraku, već da sakrije zelenu svjetlost crteža. Ako ju traže da ne bude otkrivena tu pored crteža. Pokupi na brzinu svoje stvari i uputi se van do logora. Ekipa je bila tu. Nisu se iznenadili kad su je ugledali sa kompletnom opremom na leđima. Nisu je zvali ni slali poruke jer su površno predpostavljali da se sakrila u piramidu. Svejedno. Nije bila razočarana, nešto slično je i očekivala. Ionako piramida koči sve vrste poruka i unutra ništa od opreme ne funkcionira. Zavukla se u svoj šator počistivši usput ono najosnovnije, da se može leći u čisto i da joj ne pada napuhani pijesak za vrat. Drugo nije dirala jer ionako ne boravi ovdje puno. Bacila se u krevet da se odmori i možda sanja. Sunac mu žarki, sad joj je sinulo, pa da! Ključ, to je ključ! Tako je rekao san. Ključ piramide, ne samo ove, to je ključ piramida, svih koje postoje! Uhvatila se ponovo crteža. Nacrtala je na svaki papir jednu formu i izrezala ih. Slagala ih je u oblike tri po tri. Naravno to je bilo to. Kad se slože zajedno, tvore piramidu. Sredina je šuplja, baš kao i Velika. A pokretanjem i preokretanjem mjesta dobivaju se druga tijela koja se ponavljaju na svim crtežima. Ona koja se vide kad se gleda sa strane. Sredina je uvijek u sredini i statična, sve drugo se neprestano mijenja i pretače iz jedne forme u drugu, to je razlog zašto se mnogi gube po piramidinim bespućima. Zapravo je ona čarobna, u jednom trenutku je sve ono što je bilo lijevo sad gore desno, a u drugom je sve to isto dole lijevo, pa onda u centru u sredini. Nije čudo što je to sve tako čarobno kad mi nismo gradili piramide, mi ih samo pokušavamo razumijeti ali nam to naš ograničeni um ne dopušta u potpunosti. Nastavak slijedi... |