Bugenvilija
03.12.2005., subota
Kako sam slučajno otrovala muža...
 U zadnje vrijeme sam fizički premorena do te mjere da zaboravljam po što sam pošla, što sam željela napraviti i što kuhati. Dešava mi se prilično često da odem u kupovinu i onda se pitam usred polica, a kojim povodom sam tu i što je to bilo tako hitno da sam morala po to doći, a ceduljicu sam naravno, zaboravila kući, baš kao što se i njoj dešava. Tako isto neki dan, spremam se oprati i od kamenca očistiti električnu kuhalicu za vodu (ako se to tako zove), na čijem se dnu nahvatao cijeli prsten debelog kamenca ko da smo na krčkim slapovima, a ne u mojoj kuhinji. Obično to perem sa limunskom kiselinom u prahu. Neotrovna je u malim količinama, tj. nije neka teška kemija koju kasnije ne mogu dobro oplahnuti pa njenu gnjusnu aromu osjećam još tjednima u čaju. Tako sam ja nasipala dvije žličice te kiseline, malo prokuhala i sjetila se tek danas da ju nisam nakon toga oprala, jer to tako treba stajati jedno pola sata i nakon toga se oplahne i sve pet. Ali ne, ja sam pošla raditi nešto drugo i na ovo potpuno zaboravila. Još sam se čudila dragome kad je kukao kako se ukiselilo u frižderu, zapravo prilično sviježe mlijeko i još i slatko vrhnje koje je sipao u kavu nakon što je zaključio da su sva mlijeka ukiseljena. Bilo mi je samo malo čudno. Mlijeko sam bacila bez da prekontroliram istinitost tvrdnje. Dva komada. Danas krenem sebi napraviti čaj i sjetim se jada, a sjetim se i zašto je dragi kukao kako se mlijeko ukiselilo. Prošao je samo sa malom sraćkom. Bar se ne može žaliti da će dobiti gripu iili skorbut nakon toliko limunske kiseline. Sreća sva da sam zadnjih dana davala djeci samo čaj iz čajnika sa flaširanom vodom. |