„Na masovnim zabavama i koncertima današnji mladi se pričešćuju, ispovijedaju, iskupljuju i uživaju u (...) intenzivnom i elementarnom stanju samozaborava. (…) Ne postoji učinkovitiji oblik razonode i zabave od potpirivanja (...) strasti običnih smrtnika.“
Mario Vargas Llosa, Civilizacija spektakla
Oznake: društvo, Kultura, politika
"Ono što se dogodilo 5. srpnja 2025. na zagrebačkom Hipodromu najveća je kolektivna deluzija Hrvata u povijesti. I najveći poraz kršćanske vjere, njezine simbolike i etike još od izmišljene krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju”, napisao je bosanski franjevac Franjo Ninić uz fotografiju na kojoj citira pokojnog Tomislava Šagi-Bunića, jednog od intelektualno najutjecajnijih teologa u Hrvatskoj u 20. st.
“Šagi-Bunić prstom upire u praksu pridijevanja nacionalnim vrednotama transcendentalne vrijednosti preuzete od kršćanstva, što može dovesti i u povijesti je dovelo, do velikih narodnih i vjerskih problema: nacionalna vrednota (…) budući da joj se pridaje transcendentalna vrijednost, koja pripada kršćanstvu kao takvom, može postati temeljem fanatizama koji ponekad urodi pravom i nacionalnom i ljudskom tragikom, pa čak katastrofom."
Ali naravno, što je glas jednog franjevca i jednog teologa naspram glasa pola milijuna ljudi.
Oznake: društvo, religija, politika
ZLO se može perfidno predstaviti kao DOBRO i uvući se u institucije poput Crkve i u društvo u cjelini kroz sofisticirane oblike manipulacije i prikrivanja, koji često uključuju sljedeće mehanizme:
• Prikrivanje iza plemenitih ciljeva.
Zlo se često predstavlja kao sredstvo za postizanje viših, pozitivnih ciljeva, poput „zajedništva“, „zaštite zajednice“, „zaštite identiteta i vjere“, čime zamagljuje svoju stvarnu zloćudnost.
• Instrumentalizacija jezika i vrijednosti.
Koristeći retoriku ljubavi, pravde, mira, tolerancije i slobode, Zlo se maskira kao dio moralnog i društvenog Dobra, pa ga ljudi lakše prihvaćaju bez kritičke analize.
• Normalizacija postupnim koracima.
Perfidno Zlo se uvlači malim, naizgled bezazlenim kompromisima koji s vremenom postaju općeprihvaćeni standardi, čime se mijenja percepcija i granice prihvatljivog ponašanja.
• Korištenje autoriteta i institucija.
Kada Zlo zauzme pozicije moći unutar institucija, poput Crkve ili državnih tijela, ono stječe legitimitet i može širiti svoje djelovanje pod okriljem službene vlasti.
• Diskreditacija i marginalizacija kritičara.
Glasovi upozorenja često bivaju obesmišljeni, prikazani kao netolerantni ili neinformirani, čime se sprječava njihovo djelovanje i oslabljuje otpor Zlu.
• Manipulacija kolektivnim osjećajima i potrebama.
Zlo se može prikazati kao odgovor na strahove, nesigurnosti i društvene probleme, nudeći lažna rješenja koja prividno donose sigurnost ili napredak, ali u stvarnosti štete društvenom tkivu.
Spomenutim metodama Zlo se uvlači u srž društvenih i vjerskih institucija, skrivajući se iza privida Dobra, i koristi se povjerenjem i autoritetom kako bi opstalo i širilo svoj utjecaj.
Budnost, kritička svijest, poznavanje činjenica i jasni moralni kriteriji nužni su za prepoznavanje i suprotstavljanje takvoj perfidnosti.
Što bi rekao Brodski: „Ustrojstvo života takvo je da onome što smatramo Zlim dopušta sveprisutnost, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog toga što se Zlo često pojavljuje pod maskom Dobra. Nikad ga nećete vidjeti kako prelazi vaš prag i predstavlja se: 'Bok! Ja sam Zlo'.“
I ovo:
„Mudro bi stoga bilo sve vaše ideje o dobrome podvrgnuti što pomnijem ispitivanju, pročešljati cijelu vašu garderobu, kako biste vidjeli koja odjeća pristaje ovom strancu. To se, naravno, može pretvoriti u stalno zanimanje, a što bi bilo dobro. Iznenadili biste se koliko stvari koje smatrate svojima, i dobrima, bez ikakve prepravke divno stoji vašem neprijatelju. Možda se čak počnete pitati nije li on vaša slika u ogledalu, jer je najzanimljivija stvar u vezi sa Zlom upravo njegova posvemašnja ljudskost. Ništa se ne može iskrenuti i nositi naopačke tako lako kao nečija predodžba o društvenoj pravdi, građanskoj savjesti, boljoj budućnosti, itd. Blago rečeno. Jedan od najsigurnijih znakova za uzbunu broj je onih koji dijele vaše mišljenje, i to ne toliko što jednodušnost ima sposobnost degeneracije u uniformnost, koliko zbog – u velikim brojkama implicitne – vjerojatnosti da je plemenitost osjećaja naprosto krivotvorena.“
Oznake: religija, politika, društvo
| < | rujan, 2025 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery