O ulasku Hrvatske u Europsku uniju "razgovara" se u javnosti uglavnom na dva načina. Prvi način EU dosljedno demonizira, a ilustrirat ću ga dijelom pisma što mi ga je poslao jedan angažirani vjernik-laik: "EU ovakva kakva je sada je iluminatsko-masonska tvorevina! Dakle, tu je sve loše. Male države gube suverenitet, financijsku neovisnost, dobivamo dužničko ropstvo, duhovno-moralnu destrukciju: gay brakove, legalizaciju eutanazije i prostitucije; uskoro će se Turci, Bugari, Marokanci naseljavati po našim otocima i odlučivati o svim bitnim pitanjima na lokalnoj razini, Talijani će i nadalje izlovljavati našu ribu, uvozit ćemo mlijeko, krumpir, goveda, pajceke... ne zato jer nismo sami to sposobni proizvesti, nego jer postoje kvote koje nam to nameću… to je grozota pustoši! To su luđaci u odijelima i kravatama… Inteligentni zli ljudi nadahnuti od Sotone vode ovaj svijet. Zato kažem, 'ajmo glasati protiv…".
Ovakav diskurs nije neuobičajen; prosurfa li se forumima, blogovima i komentarima ispod tekstova vezanih uz tematiku EU, ovakvi ili slični zaključci nisu iznimka nego pravilo: u EU je baš sve loše, nema ničega pozitivnoga (ili se ignorira); osim toga, alternativa neulasku, ako se i nudi, također je prepuna općih mjesta, nekakva maglovita neovisnost, kao da već dvadeset godina nismo neovisni pa eto gdje smo… Drugi način govora o EU je političko-birokratsko-medijski i prožet je frazama o bajoslovnim pretpristupnim fondovima, o mogućnosti sukreiranja europske politike, o zdravoj konkurenciji, golemom tržištu i nižim cijenama, o nestanku granica i većoj mobilnosti ljudi i robâ, o prednostima studiranja na europskim sveučilištima, o interkulturalnom dijalogu i pristupanju klubu uređenih civiliziranih zemalja, o konačnom bijegu s Balkana i povratku u Europu koje smo zapravo oduvijek dio, o povijesnoj prilici i mogućnosti kupnje Plavca u Francuskoj, itd.
Ovakav diskurs je uobičajen u istupima mainstream političara i pripadnika društvene elite, bez obzira na to jesu li lijevi ili desni: ističu se isključivo prednosti ulaska u EU, vrlo rijetko se govori o nedostacima, masone & vraga da i ne spominjem. Zbunjenost nastupa kad se prvima postavi pitanje: pa, ako su u EU na vlasti anacionalne sotonjare, topla braća i masoni, kako to da su HDZ & pape & vatikanska administracija & Hrvatska biskupska konferencija & kardinal Bozanić ZA ulazak RH u EU? Primjerice, prethodni papa Ivan Pavao II., tijekom posjeta 5. lipnja 2003., izjavio je i ovo: "Hrvatska je nedavno predala zahtjev da postane sastavni dio… velike obitelji europskih naroda. Ne mogu ne očitovati želju da se uspješno ostvari ta težnja". Ili, Vjesnik, 5. lipnja 2011.: "Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Federico Lombardi ustvrdio je da papa Benedikt XVI. podržava ulazak Hrvatske u EU". Da zabuna bude veća, projektu EU se protive i neki britanski političari, i to upravo zato jer ga (intimno) smatraju "vatikanskom zavjerom" (budući da su ideju ujedinjene Europe nakon 2. svjetskog rata promovirali političari praktični katolici)! Dakle, na desnici vlada stanovita konfuzija.
S druge strane, ni na ljevici nema jedinstvene platforme: najartikuliraniju kritičku analizu protiv ulaska u EU pročitao sam u lijevo orijentiranom Zarezu; u dva prošlogodišnja temata detaljno je ukazano na brojne uistinu problematične aspekte (ponajprije ekonomske) ulaska u EU. Ono što mi se svidjelo u njihovom pristupu jest racionalna, prizemljena, argumentirana raščlamba, lišena povišenih tonova, a to je upravo ono što je u većem dijelu "razgovora" o EU u protekla dva desetljeća izostalo. Praktički svih ovih godina nije bilo nikakvih okruglih stolova gdje bi se sučelili predstavnici jednih i drugih pa lijepo natenane, iz tjedna u tjedan, iznosili svoje argumente pred narodom. To se, dakako, moglo organizirati, ali se nije, a sad je prekasno. Sad imamo situaciju u kojoj, govorit ću u svoje ime, ne znam dovoljno. Je li Europa "monstrum koji svira Mozarta" (Krleža), ili je "nedovršeni projekt" (Žmegač) čijem bismo ostvarenju trebali i sami pridonijeti? Hoće li nas "zbijanje redova" Zapadne uljudbe zaštititi od Istočne "žute opasnosti" (gospon Šafranek), tj. "kapitalizma s azijskim vrijednostima" (Žižek), ili je EU trojanski konj privatnih korporacija?
Vjerojatno sve pomalo, i daleko, daleko, daleko više… dobroga i lošega.
| < | siječanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery