Čitam Knjigu mrtvih filozofa, Simona Critchleyja (Ljevak, 2010.). U obliku kratkih zapisa donosi popis od 190 filozofa, od Talesa do, zaključno, sebe samoga, premda je još živ, i za svakog filozofa navodi, uz pokoju anegdotu i naznaku učenja, opis njegove/njezine smrti. Pitanje glasi; kako dobro umrijeti, tj. propituje se teza da „filozofirati znači naučiti kako treba umrijeti“. Neki će se možda sjetiti da sam se sporadično doticao teme smrti (Vedro o smrti), i doista, to je tema nad temama. Rekao bih, uz umijeće ljubavi, zapravo još jedino uistinu važno umijeće, umijeće umiranja. Živimo u doba kad je sve manje-više profanirano, preokrenuto naglavce, lažirano, parodirano i pretvoreno u robu pa tako i smrt koja se u tisućama svakoga tjedna prikazuje na tv-ekranima. Zato je dobro uzeti u ruke ovu knjigu pa je svako toliko prolistati i pročitati, između Ljubavi na selu i Farme, i saznati kako je umro Diogen (zadržavajući dah), ili Zenon iz Eleje (odgrizao je uho tiraninu pa su ga izboli noževima), Avicena (predozirao se opijumom nakon prekomjernog seksa), La Mettrie (prejeo se paštete od tartufa), Diderot (ugušio se komadićem marelice), Barthes (pregazio ga je kombi), Deleuze (skočio kroz prozor)… a onda razmisliti koliko svjesno živite svoj život, sada.
U nekoj vrsti epiloga, autor (inače, ateist) piše i ovo: „Kršćanstvo nije ništa drugo do li spremnost na smrt. Ono je rigorozna priprema za smrt, oblik smrti u životu koji malo cijeni dugovječnost. Kršćanstvo, u rukama Pavla, Augustina ili Luthera, jest način kako se pomiriti s kratkoćom života i odustati od želje za imutkom, ovozemaljskim dobrima ili privremenom moći. Ništa u većoj mjeri nije neprijateljsko ljudima koji se nazivaju kršćanima koliko istinsko kršćanstvo. To je zbog toga što zapravo vode ateističke (ja bih rekao, kriptoateističke, op. gp.) očajničke živote koji su ograničeni željom za dugovječnošću i strahom od smrti“.
Ovo je vrlo zanimljivo, naročito rečenica Ništa u većoj mjeri nije neprijateljsko ljudima koji se nazivaju kršćanima koliko istinsko kršćanstvo. To je zaista istina. Radikalno življenje kršćanstva – osim možda u pojedinačnim slučajevima – danas zapravo ne postoji, a možda je postojalo samo u najranije, prakršćansko doba. No dobro, to je tema za sebe.
Primijetio sam, inače, da kad spomenem da razmišljam o smrti, ljudi oko mene uznemireno reagiraju (zato to i ne spominjem često, premda o smrti često razmišljam). Smrt mi se katkad čini kao nešto apsolutno užasavajuće (rjeđe, i zapravo je vezano uz osjećaj ultimativnog rastanka), a katkad (češće) kao Majka svih avantura, koja obećava odgovore na sva pitanja i susret s Konačnom Stvarnošću – zapravo ultimativni sastanak.
Bumo videli. To bumo zaista svi videli.
Autor knjigu zaključuje sljedećim riječima: „…ako smo spremni prihvatiti svoju ograničenost, onda bismo se mogli odreći nekih fantazija o djetinjastoj svemoći, ovozemaljskom bogatstvu i napuhanoj moći koja podjednako kulminira u agresivnim osobnim sukobima kao i u krvavim ratovima između suprotstavljenih i isključivih bogova. Biti stvorenje znači prihvatiti svoju ovisnost i ograničenost na način koji ne rezultira razočaranjem i očajem. To je prije svega uvjet naše hrabrosti i ustrajnosti… filozofirati znači naučiti kako da nam smrt neprestano bude na usnama. Na taj način, možemo se suprotstaviti strahu od uništenja i nestanka koji nas zasužnjuje i dovodi u stanje bijega ili pak odstupanja. Govoreći o smrti i smijući se svojoj krhkosti i slabostima, prihvaćamo da smo ograničena stvorenja, što je preduvjet nastanka ljudske slobode“.
Ipak, na kraju, da vas Smrt ne zatekne nespremne, neka vam ova video (oko 7 minuta) bude opomena.
| < | lipanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery