gospon profesor

subota, 12.06.2010.

Tko je tu lud?


Svojedobno sam pročitao opasku poznatog američkog psihijatra kako se više patologije može uočiti na koktel-partyjima, nego u ordinacijama. Hm, možda i u zbornicama? Ili na vaše radnom mjestu? Samo pitam, no hard feelings.

Jučer pak čujem takoreći iz prve ruke komentar liječnice iz jedne zagrebačke duševne bolnice da je u oko 60 % slučajeva psihički poremećena ne osoba koja je "označeni pacijent", nego rodbina koja ju je dovela.

Prisjetio sam se da sam u ranim dvadesetim čitao knjigu Davida Coopera, Psihijatrija i antipsihijatrija (Naprijed, 1987.) koja mi je otvorila vidike i potaknula me da iz drugačije perspektive promatram ljude oko sebe. Počeo sam se pitati koliko je "lud" pojedinac, a koliko je luda njegova mikrosocijalna sredina, prvenstveno obitelj, a onda i šire skupine. Ljudi vas, primijetili ste, mogu stvarno izludjeti.

Nerijetko se pokaže upravo to da neki oblik patologije čuči u navodno normalnim osobama i u interakciji između članova obitelji/grupe, čuči i vreba, a na senzibilnog pojedinca se u nekom trenutku počinje projicirati, sve dok ga se uistinu ne izludi pa ovaj napravi nešto neuobičajeno, ono, "pukne". On ispadne lud, svi ostali normalni. Case closed.

Pitanje što je "normalno", a što ne zapravo je vrlo kompleksno i uvjetovano brojnim varijablama. Znači li "biti normalan" moći dobro funkcionirati u sustavu prepunom apsurda, prepunom iracionalnih zahtjeva? Ili "biti normalan" znači suprotstavljati se takvom sustavu i riskirati gorenavedeno? Koliko je "normalnost" povijesno uvjetovana kategorija? Nekad je bilo "normalno" da se u nedjelju popodne ljudi okupe i gledaju kako neku ženu iz sela vežu za stup okružen suhim granjem koje onda netko prostodušno zapali. Cijeli sustav, sve sami odrasli, zreli, kompetentni ljudi, teolozi, pravnici... smatrali su to prihvatljivim.

Kako znate da ste "normalni"? Što to znači za vas? Koji su znakovi "ludila"? Ili psihičke poremećenosti? Bilo bi zanimljivo pročitati vaše komentare.

U međuvremenu, pogledajmo zgodan primjer "psihologije gomile".

12.06.2010. u 10:38 • 21 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< lipanj, 2010 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Prosinac 2024 (2)
Listopad 2024 (2)
Srpanj 2024 (1)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (5)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (17)
Siječanj 2024 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga


Eksperimentalna
autobiografska fikcija.

Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.



Orijentiri

Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.

Sartre

Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.

Berkeley

Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?

Konfucije

Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.

Wittgenstein

Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.


Kaspar

Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.

Jung

Ni budućnost više nije što je nekad bila

Valery

webArhiv@