Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • pametni zub

    normalan je onaj tko svoju ludost uspije nametnuti socijalnoj sredini

    avatar

    12.06.2010. (11:43)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    profi ti bi to kao malo promatrao blogersku mikrosocijalnu sredinu? auuuuu pa od bloga bi i frojd diga ruke, a sad ti se ionako nitko neće javit iz straha da ih ne proglasiš ludima ;D

    avatar

    12.06.2010. (11:47)    -   -   -   -  

  • Neverin

    pa normalno je sve ono što ne šteti sebi (a uzgred rečeno smatram da čovjek ima pravo samome sebi čak i štetit) i drugima, nekako mi je to instinktivna definicija i ima veze sa vlastitiom slobodom koja završava kod tuđeg nosa..

    avatar

    12.06.2010. (13:01)    -   -   -   -  

  • catwalk

    Slažem se. Takvo razmišljanje nije popularno, često puta ni praktično (jer konkretnog i opipljivog krivca, iz razumljivih razloga, moramo imati), ali je činjenica da se širim okolnostima, bilo kakvoj suvislijoj i podrobnijoj analizi tih mikrosocioloških (a ja bih čak dodala i makrosocioloških) okolnosti, ne pristupa. Društvo i zajednice često ubijaju pojedince, i kroje potiho patologiju, a ti agensi nikad ne odgovaraju za svoje djelovanje.

    avatar

    12.06.2010. (15:05)    -   -   -   -  

  • luna

    Za sebe se pitam da li bih bila drugačija da nije bilo rata. I, kakvi bi bili oni. Pitam se također zašto je dnevni prosjek pacijenata u ordinaciji opće 60. umjesto normativa 30.
    Razumijem zašto je moja prijateljica otišla u SAD nakon izmaknute stolice u zbornici.
    „Napuknuća“ o kojima se ne priča i ne pišu znanstveni radovi. Mislim da sam čak jednom nešto o tom i rekla na tvom blogu, jer je na sreću tako koncipiran)))
    O ljudima Haitija prije i poslije zemljotresa, prirodne katastrofe, ne mogu misliti isto;
    ni o nama, prije i poslije rata...ljudskog proizvoda.
    Strašne nam se stvari događaju. Naravno da „oni“ nisu svi „unutra“; tko opstane, i teže ne povrijedi drugog, od bližeg ka daljem, svaka mu čast.

    avatar

    12.06.2010. (15:54)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ pametni zub: sjajna paradoksalna definicija.

    @ Modesti: :))) ne, nije mi to na umu... stalno me sumnjičiš za neku skrivenu agendu :)))

    @ catwalk: da, ne pristupa se. Za to su potrebni znalci i sredstva.

    @ luna: bila bi drugačija, naravno. Događaju nam se strašne stvari, ali i krasne stvari.

    avatar

    12.06.2010. (17:24)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    hehe a šta ću kad san vječni toma ;0)

    avatar

    12.06.2010. (18:09)    -   -   -   -  

  • j.

    Normalnost, to je pitanje statistike i mehanike. Nije li u osnovi uvijek nakana većine zgaziti manjinu prikazujući to kao higijenski problem?
    1Ko 3:19 "Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom."
    Postavlja se onda pitanje: zbog čega je nedvojbeno u čovjekovoj prirodi da ne prihvaća "drugačije"?
    I kako ludost definirati bez izravne upotrebe vrijednosnog sustava?

    avatar

    12.06.2010. (20:28)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ovdje sam pokušao uhvatiti za rep teoretski model mehanizma grupe: ''opće mišljenje vojske'', kad desetorica umjesto deset mišljenja na van ispoljavaju jedno mišljenje.

    avatar

    12.06.2010. (23:52)    -   -   -   -  

  • John Bez Terrae

    Pa, "normalnost" je veoma relativan pojam i razlikuje se od sredine do sredine, ali i od vremena do vremena (kako i sam napisa). Kako znam da (ni)sam normalan? Hmm... Tough one... Evo primjer, čisto da vidiš koliko je društvo tu zapravo indikator "normalnosti". Recimo, imam 22 i po godine i niti jednom u životu nisam bio pijan... lli pripit... Ne volim konzumirati alkohol alkohola radi ili zabave radi... Popijem pola pive u šest mjeseci ili mrvicu orahovice kada babe navale na mene jer se "mora"... Za većinu mojih vršnjaka to nije normalno i ne razumiju i misle da sam lud ili u najmanju ruku, "neprosvijetljen" ili neinformiran o svim blagodatima koje alkoholna koma pruža... S druge pak strane, meni su svi oni nenormalni :D A kad se tu još umiješa i izraz "protuprirodno" (nevezano za alkohol; u vezi nečeg drugog), nikad kraja...

    avatar

    13.06.2010. (10:45)    -   -   -   -  

  • buha

    ako je riječ o ludilu kao bolesti , onda je to zdravstveni pojam koji ima svoje dijagnostičke i terapijske komponente. iako postoje psihijtari koji negiraju da uopće postoje mentlani poremećaji kao "bolesti" , nažalost imamo svi priliku vidjeti po koji psihijtarski slučaj u kojem je očito da bi bez pomoći medicine, ti ljudi imali grde probleme u elementarnom preživljavanju .
    No zanimljiva je jedna druga stvar . zašto se u moderno doba tako olako dijele kvalifikacije - "nenormalan"," lud", ili naprosto drugačiji po nekim mjerilima sredine???
    u primitvnim društvima su imali drugačiji odnos prema "neobičnim" osobama . pa čak i u Bibliji vele - blago siromašnim duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. A vračevi u nekim dalekim i zaostalim narodima su bili prilično "trknuti" po mnogočemu , ali poštovani u svojim sredinama.
    Za neke svete ljude , mogli bi pažljivijom analizom opaziti crte" genijalnoga ludila" koje je pokrenulo mase...
    danas je situacija čudna. poželjno je biti neprimjetan, utopljen u masu .. i intelektulani mainstream ..
    S druge strane popularna psihologija i psihijatrija čine ljude boljim poznavateljem vlastite psihe ali i .. u cjelosti doprinose PSIHIJATRIZACIJI svijeta , te se potpuno bezazalene poremećaje - diže u rang mentalnih oboljenja.
    ergo , ipak mi ljudi još trebamo o SEBI i I DRUGIMA puno, puno učiti.
    čini se da je to znanje najteže dobiti.

    avatar

    13.06.2010. (13:47)    -   -   -   -  

  • buha

    inače sam već navikla da kolega ne komentira moje postove.. .razumijem i sjećam se i ja sporenja s njime.... heh, svi imamo neke svoje male taštine koje nam priječe da" normalno" gledamo na druge ...

    avatar

    13.06.2010. (13:52)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ buha: :)) mala taština? da, ali čija? :)) draga kolegice, ne vodim statistiku, no, recimo da sam od ovih gotovo 6000 komentara reagirao na njih možda 10%, ako i toliko; i među tih 10% čak i na neke Vaše...:))) Dakle, nemojte moje nekomentiranje Vaših komentara smatrati mojom "malom taštinom" jer uopće nije riječ o tome. I da, koliko se sjećam, jedino se, uz Vas, svojedobno na moju "šutnju" žalila catwalk :)... Razlozi mog nekomentiranja su zapravo banalni.

    avatar

    13.06.2010. (17:40)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ako se u grupi ludih nađe jedan ne-lud, po definiciji demokracije on je lud, a grupu čine ne-ludi.

    avatar

    13.06.2010. (20:39)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Hm, trebao bi se javiti ludlud pa da čujemo iz prve ruke..:))

    avatar

    13.06.2010. (21:09)    -   -   -   -  

  • catwalk

    Najte me, prosim, spominjati u kontekstima i relacijama koji sa mnom veze nemaju, barem ne u danom trenutku. Ako sam se i žalila na nečiju šutnju, ili "šutnju", bilo je to sigurno također iz banalnih razloga. Možda iz neke ljudske pobude, naprosto, pitaj boga. Ja inače jesam čovjek, pak se tog ni ne sramim, ne.
    U vezi analiza, znalaca bi se i našlo, a sredstava teško - najveći problem je što ne mogu ni zamisliti kakvu bi svrhu prosječan građanin, pragmatik, vidio u bilo kakvom širem pristupu određenoj tematici.
    Da ne govorim da su "znalci" počesto marginalizirani (dijelom i zato što se sami getoiziraju iz unutarprofesijskih razloga, što je druga tema), sprdani i trivijalizirani u svom zvanju i poslanju od strane javnosti. Tu posebno mislim na sociologe i psihologe jer, kao što znamo, danas je svatko "sociolog" i "psiholog" za po doma, na ulici i u kavani - to što smo se mi neki obrazovali, uložili nekoliko godina svog života da bismo svladali to ne tako trivijalno i "neuhvatljivo" područje, kakvo je npr. društvo, nikom ništa.

    avatar

    13.06.2010. (22:12)    -   -   -   -  

  • odmak

    Hudolin: Nije normalno da tako mašete rukama?

    Ja: Mašem rukama jer sam Dalmatinka.

    Hudolin (ustrajno): Znači li to da su svi Dalmatinci ludi? I kakvo vam je to muško ime?

    Ja: Za to nisam kriva ja nego moji roditelji.

    Hudolin uzrujan: Hoćete li da vam dam jedinicu u indeks i vratim vas za mjesec dana ili...

    Ne znam koja mu je još bila namjera i ne znam zašto se zapravo uzrujao. Možda zato što sam govorila o ludosti kao neprimjerenom ponašanju u nekim okolnostima. Kako god pala sam ispit kod Hudolina, ali ni danas zapravo ne znam tko je tu lud.
    A kad smo već kod priče o ludilu najteže je prepoznati vođe nacije, cijele nacije kao u primjeru ove gomile gore,i očeve ili majke obitelji koji imaju izvanrednu moć uvjeravanja i svaka im zvuči logično-nelogično,ali dok se snađeš ratovi poharaju kontinente.
    Paranoje i psihoze usele se u ljude za tren posla.
    Bio je onaj izvanredan jugoslavenski film, mislim da se zvao 'Tri' (tri su priče, ali mislim da je to bila i nečija pripovijetka) gdje gomila ljudi, koja bježi od rata na nekoj željezničkoj stanici čeka vlak koji hoće ili neće stići. Iz nekog razloga muž se razdvoji od žene. Postaje gomili sumnjiv. Špijun, špijun započnu vikati i općem uzrujanu ubiju ga. Kad je vlak stigao vidimo mladu ženu koja doziva muža i gomila shvati da je pogriješila, ali već je tu trk za mjesta u vlak u goli život i nepravda je zaboravljena.

    Svi smo mi ludi. I oni koji dolaze prerano, oni koji zakašnjavaju i oni koji su točni.

    avatar

    14.06.2010. (08:08)    -   -   -   -  

  • byduby

    s obzirom da živim sa psihoterapeutom poprilično sam upoznat sa problematikom 'identificiranog pacijenta'.
    zanimljivo je da kada se to razotkrije da obitelj povlači pacijenta iz terapije i obično traži drugog terapeuta koji će potvrditi njihovu dijagnozu.
    obitelji nisu Prirodne po svojoj definiciji i kao takve ne mogu biti zdrave.
    bolesno je drušvo, bolesne su obitelji koje su elementi tog društva.

    avatar

    15.06.2010. (11:47)    -   -   -   -  

  • Lisbeth

    Ajd recimo ovako-normalan čovjek će biti onaj tko je u ravnoteži. Dobrih i loših strana, crta karaktera i sposobnosti kontroliranja, empatije i sebičnosti. Ali, bit normalan-je relativan pojam. Možda će po definiciji bit-onaj koji nije lud, ali to je krajnje relativan pojam jer se odnosi na pojedinca u odnosu na društvo u kojem živi, pa tako, očekujući da društvo odluči jesmo li normalni ili nismo, upravo dokazujemo da nismo. Jer , normalan čovjek-ako je u ravnoteži, nema sumnji prema sebi-sumnja društva njemu je nebitna, pa time ga se sa stajališta društva može proglasiti nenormalnim. I po tome dolazimo do zaključka da normalan čovjek po mojem viđenju biva normalnim samo u društvu koje mu je jednako.

    avatar

    16.06.2010. (11:45)    -   -   -   -  

  • barba

    pa kad m ineurolozi odgovore koja je definicija ludosti kao malignog oboljenja onda cemo o tome raspravljati, do onda uzivajmo.

    avatar

    18.06.2010. (12:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...