gospon profesor
četvrtak, 28.01.2010.
J.D. Salinger (91)
Upravo sam neki dan dovršio čitanje biografije J. D. Salingera (P. Alexander: Salinger, V.B.Z., 2009.), a maloprije sam pročitao da je preminuo.
Negdje na prijelazu sedamdesetih u osamdesete godine prošlog stoljeća, usred pubertetskih ognjica, jednog mi je dana u školi prišla Goga B. i rekla: »Ovo moraš pročitati!« Tutnula mi je u ruke plavo ukoričenu knjigu s naslovom Lovac u žitu. Pročitao sam je jednom pa još jednom pa još jednom... a potom i Visoko podignite krovnu gredu, tesari, Seymour – uvod, Devet priča, Franny i Zooey...
Premda se nakon tih godina Salingerovim djelima nisam vraćao, činjenica da sam posegnuo za njegovom biografijom (a boraveći u New Yorku posjetio mjesto na kojem je onaj nesretnik ubio Lennona nakon čega je sjeo na nogostup i čitao upravo Hvatača u raži; otišao sam pogledati i patke u Central Parku...) govori nešto o dojmu koji su ostavila na mene u formativnim godinama.
People never notice anything. ~J.D. Salinger, The Catcher in the Rye, Chapter 2