gospon profesor
subota, 07.11.2009.
Poruka nastavnicima: izbjegavajte slabe ocjene
Ukoliko niste, pročitajte i jučerašnji (kratki) post, budući da se ovaj nadovezuje na nj.
Naime, na tzv. stručnom aktivu na kojem smo saznali koji su glagoli postali nepoćudni (prema tzv. Bloomovoj taksonomiji), odaslana nam je i sljedeća poruka. Na jednom od slajdova pisalo je i ovo:
POSLJEDICE SLABE OBJEKTIVNOSTI OCJENA
Samopoštovanje i samopouzdanje djece najviše ovisi o školskom uspjehu (temelj mentalnog zdravlja).
Loša ocjena je najčešći izvor stresa.
Nedostatak kontrole nad uspjehom ubija motivaciju za učenje.
Dakle, to bi - ispravite me ako griješim - značilo da je nastavnik (zbog vlastite "neobjektivnosti") odgovoran za samopoštovanje (!), samopouzdanje (!!) i mentalno zdravlje (!!!) učenika, odnosno, ukoliko učenik dobije slabu ocjenu, uvijek se može pozvati (skupa s roditeljima, pedagozima i psiholozima i svekolikim čitateljstvom Jutarnjeg lista) na nastavnikovu "neobjektivnost" i optužiti ga da mu narušava duševnu ravnotežu i mentalno zdravlje kao takvo pa ovaj valjda zbog toga mora poslije nastave pretući nekog klinca ili barem politi mačku benzinom i baciti opušak na nju.
Loše ocjene nadalje treba izbjegavati jer da su "najčešći izvor stresa". Pa da. Najbolje je ne praviti probleme i svima u startu dati do znanja da neće biti ocjene niže od četvorke. I nema stresa! Učenici zadovoljni, roditelji sretni, pedagoška služba hvali vaš rad.
A što je pak "nedostatak kontrole nad uspjehom"?! Učenik da nema kontrole nad svojim uspjehom?! To bi značilo da je jadno dijete sve naučilo (znate ono: "Ali SVE sam znao/znala, a ona gadura mi je dala jedinicu/dvojku/trojku!"), a onda mu je, dakle, zli profesor dao - ne zaboravite: zbog vlastite "neobjektivnosti" - slabu ocjenu i tako mu oduzeo "kontrolu nad uspjehom", prouzročio stres i manjak samopouzdanja, oduzeo mu samopoštovanje i narušio "temelj mentalnog zdravlja".
Svima koji se prisjete nekih prošlih vremena, kad je profesor bio autoritet u učionici, jasno je da je znanje s kojim su učenici izlazili iz srednje škole bilo neusporedivo veće nego u današnje doba kad profesor u učionicu ulazi s grčem u želucu jer djeca imaju "pravo" da se na njegovu prisutnost ne obaziru, ili da ga iskoriste za ismijavanje i/ili vrijeđanje. A suprotstavi li im se iole ozbiljnije, tu je cijeli niz instanci koje će dokazati da je on pogriješio (jer nije bio "objektivan" prilikom ocjenjivanja, primjerice, ili zato što je u bilješkama o učeniku napisao neki od (jučer spomenutih) "nepreciznih glagola").
Drugim riječima, otišlo se (a ide se i dalje) u drugu krajnost. Rezultati su vidljivi iz izvještaja o tome kakva su znanja učenici pokazali na probnoj državnoj maturi.
Stoga, samo naprijed, dajmo djeci još više "prava", oduzmimo nastavnicima ostatke ostataka autonomije, implicitno i eksplicitno ima dajmo do znanja da se neće dobro provesti budu li inzistirali na znanju učenika (dijeleći im zbog neznanja jedinice) pa ćemo za koju godinu svjedočiti pandemiji nasilja i epidemiji barbarstva. Ili obratno.
