Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (58)

Marketing

  • MODESTI BLEJZ

    dragi moj profesore, ošlo kvragu sve, vrime je za nabavit pancirku.

    avatar

    07.11.2009. (17:33)    -   -   -   -  

  • jedna mama

    Gospon profesore, jedno vrijeme sam radila u školi. Radilo se o područnoj školi i kombiniranom razredu. Djeca su bila sasvim korektna, a i roditelji takodjer. Moje iskustvo sa prosvjetom (još u vrijeme Vokićkine ere) je bilo super, ali otišla sam samo zbog love jer plaća od tadašnjih 400 DM je za mene bila neprihvatljiva. Danas, kao roditelj se susrećem sa mnogim anomalijama našeg školstva i nakon dugog razmišljanja te razgovora sa roditeljima i prosvjetarima zaključila sam da je današnje školstvo puno frustracija. Najprije, sve ove zakone i propise pišu ljudi koji najčešće ne znaju situaciju na terenu tj. u školi. Prosvjetari pišu svoja izvješća ( ujedno i prijedloge) Ministarstvu ili pak Gradskom uredu, a da ne dobivaju nikakav odgovor od njih. Naravno je da ih ta situacija frustrira i da su nezadovoljni! To nezadovoljstvo se prenosi na cijeli školski kolektiv, a time i na roditelje koje šokira situacija u školi. Mene, primjerice, šokira tjeranje djece na hodnike nakon svakog sata. To me podsjeća na tjeranje stoke u tor. Svatko ima svoja objašnjenja za tu situaciju i čula sam sve verzije, ali izgubila se ljudskost u školstvu. Ministarstvo ignorira prosvjetare, prosvjetari ignoriraju djecu, a djeca njih. Šum vlada već duže vrijeme u tim komunikacijskim kanalima. Vrlo teška situacija, moram priznati! Najviše pate dobro odgojena i pristojna djeca jer ih se gleda s nepovjernjem zbog manjine (naglašavam, manjine) delikvenata. Svi patimo zbog manjine koju definitivno treba sankcionirati! Gdje su propisi o gubitku prava školovanja? Koliko god profesori pate zbog takve djece, pate i djeca koja su prisiljena sa njima biti na nastavi, a i na hodniku.
    Na kraju bih rekla da treba smanjiti satnicu Hrvatskog jezika i Matematike, a odgojima pružiti šansu (još jedan relikt Vokićkine ere). Na kraju, ne bih se složila s tvojim rezimeom da djeca manje znaju nego što smo mi znali. Da smo mi pisali tada državne mature koje su se statistički vodile, tko zna kakvi bi rezultati bili. Koliko sam god razočarana situacijom u našem školstvu (više u onom logističkom dijelu) moram pohvaliti većinu profesora moje djece koji opravdavaju naziv profesora u punom smislu riječi. Pozdrav!

    avatar

    07.11.2009. (17:42)    -   -   -   -  

  • montelupo

    o bože, Bloom. Ne znam da li itko te mlade pedagoge obavijestio da je Bloomova Taxonomy od Educational Objectives. The Classification of Educational Goals. izašla 1956. godine. Hej, 1956.! Moram još jednom, 1956. godina. Sada smo na kraju 2009. godine. Dakle, ono što se sada prodaje na tečajevima i aktivima u Hrvatskoj je točno 53 godine staro štivo. Kako se radi o taksonomiji učenja, tj. temi o kojoj se ipak u međuvremenu pomalo razmišljalo i pisalo, i to ne smao u dalekoj Americi, nekako moram ponoviti: 1956. godina. Zamislite da matematiku, jezik ili bilo što drugo predajete po knjizi iz 1956. godine.
    Kako bi ipak bili malo konstruktivniji, prisutnim pedagozima preporučam kritičko čitanje knjige L. Dee Fink, Creating Significant Learning Experiences, San Francisco, 2003.
    Također, apel da se svi poslužimo zdravim razumom u ovoj zemlji ipak nije naodmet ponoviti.

    avatar

    07.11.2009. (18:36)    -   -   -   -  

  • lolina

    gospon profesor vama u struci su svi krivi , samo vi niste . rezultat probne mature je rezultat vašeg rada ako se već ide iz krajnosti u krajnost . nekada se u školi učilo ,učitelji su prenosili znanje ,a sada "prolaze program" . najlakše je malodušno dići ruke i baš mi se fućka za tuđu djecu . slažem se da nitko ne može nezainteresiranoj klinčadiji nabiti ljevak u uho i uliti znanje ,ali sve polazi od profesora i škole .ok vi ste gazde u svojim učionicama i smetaju vam ovakvi naputci ,promjene , izmišljanje tople vode i štajaznam.
    možda nije baš sve unaprijed loše , osim bukvama .

    avatar

    07.11.2009. (19:26)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ lolina: naravno, ja/mi sam/smo kriv/krivi za rezultat probne mature. Nego tko drugi? Nisu valjda sami učenici, pedagozi, roditelji, mediji, tranzicija, postratno stanje, liberalni kapitalizam... Pišem o tome već godinu dana, u otprilike 2/3 postova. Jesi li ih sve pročitala? U njima opisujem kako stoje stvari s hrvatskom prosvjetom, i predviđam na temelju višedesetljetnog iskustva da se ne ide u dobrom smjeru. Ali za posljedice ćemo, kao što lijepo kažeš, biti krivi mi, hrvatski učitelji.

    @ montelupo: hvala na zanimljivoj informaciji.

    @ jedna mama: hvala na komentaru; da, većina se, unatoč svemu, i dalje trudi, svakoj logici usprkos. No, na to oni koji upravljaju i računaju...

    @ Modesti: vježbam borilačke vještine.

    avatar

    07.11.2009. (19:58)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    sve 5, ali učenici ne vole učiti.a u turbulentnim pubertetskim godinama često i realno nisu u stanju. evo recimo ja. morali smo zbog loših ocjena preseliti u Njemačku (tamo, navodno, ocjene idu obrnuto)

    avatar

    07.11.2009. (20:36)    -   -   -   -  

  • funky business

    Možda se naputak zapravo odnosio na nastavnike koji svojim jako teškim testovima i visokim očekivanjima imaju slabe rezultate kod učenika te nepotrebno stvaraju nervozu kod učenika kao i njihovih roditelja. Vjerojatno nitko od vas profesora ne traži da upisujete petice ako učenik zna za dobar. To bi bilo suludo...

    avatar

    07.11.2009. (21:42)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ pametni zub: ma barem ti pratiš ovaj blog od početka pa znaš da najrjeđe od svega ovdje "branim struku"; ponajčešće sam iskazivao razumijevanje upravo za učenike. No, nakon svih kritičkih tekstova vezanih uz ljude koji su se (slučajno) zatekli u školama i blesave programe koje MORAMO "prolaziti", malo sam okrenuo ploču jer se u zadnje vrijeme toliko drvlja i kamenja sručilo na prosvjetare, a kako sam osjetljiv na nepravdu, moram reagirati. A i na glupost kao takvu.

    avatar

    07.11.2009. (21:45)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ funky: "Vjerojatno nitko od vas profesora ne traži da upisujete petice ako učenik zna za dobar." Hm, očekujem komentare kolega na ovo...

    avatar

    07.11.2009. (21:46)    -   -   -   -  

  • lolina

    razumijem ja tebe ,ali ti ne razumiješ mene . nema potrebe da se svi međusobno gledamo preko nišana . svima je sve jasno . imam 12 godina "novog školovanja" sa svojim sada maturantom . malo fleksibilnosti ne bi škodilo . znamo što jeste . i kaj sad ? postići najviše u ograničenim uvjetima .
    kako bi ti sa svojim stavom radio npr. moj posao u malom privatnom prerađivačkom biznisu u stvarnom svijetu bez "hlada države".
    najlakše je kukati . evo , čitam u priručniku iz hrvatskog za maturante i maturu izraze i riječi poput slikopis i slične. OMG ! ,ali uzmimo dobro , ono loše mora otpasti samo od sebe .
    ne želim te učiti tvom poslu ,ali dobro ti kaže funky business . široko je polje od jedinice od petice . osoban pristup zahtijeva fleksibilnost . zar ti misliš da je nama normalnim i prosječnim roditeljima ugodno slati klince frustriranim profesorima i učiteljima . tko je i zašto stvorio klimu da sila naputaka djeluje tamo gdje pamet očito ne može nije bitno osim ako ne krećemo od isključivosti .

    avatar

    07.11.2009. (22:37)    -   -   -   -  

  • omladinka

    Bome profesore nije vama lako... mene ne čudi da roditelj uvijek brani svoje dijete i sve svaljuje na učitelje, profesore. Nije lako priznati krivicu kad se pogriješi u koracima sa djecom i uvijek se traži krivac.
    Ovo je živa istina što ste napisali "sve sam znao a dobio jedinicu...". Znam jednu mamu što je išla u školu i digla na profesora kišobran zbog "nezaslužene jedinice".
    Uskoro ne samo da će vam trebati pancirka, već ćete ujutro biti u školi, a popodne po sudovima i plaćati odštete za sve ovo što ste napisali u postu. Naravno, ako netko pametan ne prekine ovaj zulum što se dešava.
    Lijepi pozdravi

    avatar

    07.11.2009. (23:18)    -   -   -   -  

  • tičerica

    nadovezivanje na prošli post: tek sad sam skužila (ah, kletog li trilingvalnog postojanja - kada pojmove koje stalno rabim na jednom jeziku na drugom uopće ne registriram) da su ovi "precizni" (da ne kažemo "podobni") glagoli ustvari oni koje i sama rabim u definiranju ciljeva nastave - u engleskom, naravno. tako su nas drilali na faksu, i ostade: cilj sata/faze sata ne može biti nešto što se ne može provjeriti. mi ne možemo znati je li učenik naučio, razumio, shvatio... zato se ti glagoli nazivaju "nepreciznima". ali zato možemo vidjeti može li izvršiti konkretne zadatke. stoga se ti glagoli nazivaju "preciznima".
    npr. krivo bi bilo formulirati cilj sata ovako: do kraja sata učenik će naučiti nove ciljani vokabular i shvatiti jesni i niječni oblik prezenta glagola biti - nego: do kraja sata učenik će moći samostalno definirati ciljani vokabular/ samostalno ga koristiti u rečenici/opisati svoju sobu i sl. i jasno razlikovati i samostalno koristiti jesni i niječni oblik blablabla.
    to stoji za ciljeve - puno je lakše (osobito početniku) procijeniti je li cilj sata ispunjen ako ga se definira kroz aktivnosti koje će učenik MOĆI izvesti ako je ispunjen.
    ali koristiti te glagole za ocjenjivanje? to je suludo! ali tako to biva, kad bi netko silom bio pametan...

    avatar

    07.11.2009. (23:25)    -   -   -   -  

  • Ekstrasolarni planet

    Lažna visoka ocjena je LAŽ. Prijevara koja otežava učeniku da korigira svoje ponašanje.
    Kako biste se vi osjećali da vam poslodavac svakodnevno obećava visoku plaću, tapše po ramenu, smješka se i kad kasnite, kad privatno telefonirate, kad produljujete pauzu, kad ne obavljate što vam je rekao da trebate, kad kasnite još više, još više i još više a on vas i dalje tapše kako bi vas poštedio stresa. Na kraju vi očekujete plaću, ali on vam ništa ne isplati ili isplati vrlo malo.
    Tako i "odlikaši" izlaze iz osnovnjaka bez onoga zbog čega su 8 godina ulupavali svoje vrijeme na tvrdim stolicama - bez znanja. Je li uopće ikad ikome došla ispekcija zato što je zaključio 80% petica?

    avatar

    08.11.2009. (00:05)    -   -   -   -  

  • lolina

    sa malom i velikom maturom ocjena bi trebala postati samo " lista želja " . ocjene same po sebi više neće biti toliko bitne . bit je u zahtjevanosti ili nivou znanja . što će tražiti velika ili mala matura , tu će se vidjeti tko je što i kako radio . uključujući i profesore .zbog toga ovakvi slajdovi učiteljima .
    kako će moj klinjo i što će struka napraviti sada kada su na probnoj prošli samo odlični gimnazijalci ,a strukovni ni u tragovima ,vidjet ćemo .

    avatar

    08.11.2009. (00:27)    -   -   -   -  

  • ludlud

    Iz jedne strukovne škole, nedavno:

    Dvije učenice prvog razreda premlatile su kolegicu iz razreda. U parkiću pokraj škole. Djevojka se potuži razrednici. Razrednica pozove njezine dvije kolegice na razgovor, u dobroj vjeri da razriješi problem s djevojkama (pazite, petnaestogodišnjakinje!). Dvije djevojke joj mrtvo hladno zaprijete smrću. Žena se šokira, očito pod impresijom što se sve događa u društvu inače. Premda je, ruku na srce, najsmrtonosnije razdoblje za nastavnike pred kraj školske godine kad se zaključuju ocjene.
    Razrednica uzme bolovanje, boji se za život. Očito, ne bez razloga. Sastaje se nastavničko vijeće i ustanovi se da su dvije dotične nasilnice evidentirane delinkventice, pripadnice lokalne "bande". Uredno se obavijeste sve potrebne službe, lijepo po protokolu. Rezultat? Nekakva tročlana komisija profesora mora "pratiti" dvije učenice, izvještavati o tome nadležne, da bi se onda donijela odluka o daljnjem postupanju. Suspenzija? Ništa. Izbacivanje iz škole? Ma kakvi. (Uz nedvojbeno dokazan fakt da su istukle kolegicu iz svog razreda). Razrednica na bolovanju, prestrašena. Dvije delinkventice sjede u razredu i nikom ništa (samo ako su mirne, dovoljno je da streljaju pogledima i podruguju se svima). Pretučena cura mora u isti razred s njima pohađati nastavu kao da se ništa nije dogodilo.

    Tko mi sad može objasniti ili dočarati kakva mučna situacija mora biti raditi tamo, ići u školu tamo...

    Ovo društvo je ozbiljno poremećeno, a poremećuje ga sama država suludim pravilima, toleriranjem kriminala od vrha do dna, od ministara s prstima u privatizacijskom pekmezu do čistačica koje potkradaju vlastitu firmu za klozet-papir.

    Također, razumijem frustraciju roditelja, ali oni bi morali shvatiti da je u njihovim rukama odgoj djece. Najveći problemi u školi uzrokovani su neodgojenom djecom (netko je napisao manjina koja terorizira sve ostale), barem se meni tako čini. Roditelji bi morali shvatiti da jedino suradnja s nastavnicima može biti dobra za njihovu djecu, nikako suprotstavljanje, istjerivanje pravde.... Svakome je njegovo djete genijalac i/ili dobrica, ali objektivno nije tako. Malo povjerenja u profesore ne bi škodilo. Najbolji primjer za takvo što je iz "dobrih starih vremena" kad dođeš s jedinicom doma i probaš nešto smuljati: "ona baba iz matematike ima pik na mene". To kod naših roditelja nije prolazilo! Nitko nema pik, taman da je stvarno neka frustrirana blesača. To je nebitno. Ona radi svoj posao kako ga radi, a klinac ima odraditi svoj: naučiti što treba, ispuniti obaveze, zadaće itd...
    Zlatno pravilo starih vremena bilo je: "nauči, i nitko ti neće moći raditi probleme, a za ocjenu više manje. Zato ideš u školu, i to ti je posao, kao mami i tati njihov posao."

    Pravilo ovih olovnih vremena je "smuljaj, prevari, ukradi, inače si budala." Budala poput tih blesavih profesora, lijenih gotovana na državnim jaslama s puuuuno praznika. To im je možda pametno (po novom olovnom pravilu i percepciji života), ali ti sine/kćeri budi pametniji pa ih smuljaj, a ako ne ide, ide uvijek silom. Vidiš da ti ništa ne mogu... (kao tata cipelaritelja Luke Rutza: "pa šta ak se dečki malo pokefaju, dobar je moj sin, vidi kak ga tretiraju ko nekog kriminalca, fuj")

    avatar

    08.11.2009. (01:09)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Kao mama jedne studentice treće godine povijesti umjetnosti i gimnazijalca (drugi razred), mogla bih napisati čitave stranice o tome kako smo plovili i jedrili kroz osnovnu i srednju školu (sin još pliva).
    Naravno da se sjećam svog osnovnog i srednjeg školovanja i nitko mi nije znao objasniti što se i kada točno dogodilo, u tom međuvremenu, da su učitelji, nastavnici i profesori izgubili snagu i moć svog autoriteta. Tko je to dozvolio, i je li svjestan koliko je pogriješio.
    Kroz njihovo školovanje uvijek sam bila, i još jesam, na strani profesora.
    Te priče - sve sam znala/znao, kod mene nisu prolazile, zapravo, postigli smo da ne prolaze ni kod njih. Naučili su da nema u životu opravdanja za površnosti i da su rezultati, (u bilo čemu), jednaki uloženom trudu, a dobici na lutriji spadaju u domenu čuda.
    Životni jack potovi, zaslužuju se konstantnim radom i trudom i to je tako. Koliko god to možda bila floskula.
    Neki su mi roditelji govorili, a lako tebi oni su ti odlični, ti nemaš brige, ali i to je jedan od rezultata, nitko se ne rađa ni odličan, a ni zao.
    Roditeljski sastanci bili su mi, (i još uvijek jesu), noćna mora. Tih se sat vremena utroši u nabrajanje neopravdanih sati i na prožvakivanje svega onoga što učiniše "loši" učenici. (Stavljam navodnike, jer za mene ne postoje loša djeca, ali to je sad skroz druga tema.) Onih par odličnih bisera iz razreda nikad nije došlo na dnevni red i nikad se nije raspravljalo što bi se njima moglo dodatno pružiti da se te mlade duše još bolje i kvalitetnije razvijaju.
    Ali o tome što je netko skupljao jedinice, što je bio nasilnik, što je ovo i ono, o tome se vječno razglabalo.
    Sve ove promjene kojima vas opterećuju, (priznajem, ne pratim do u detalje), čini mi se, idu niz dlaku upravo lijenčinama, i sve te fraze i opisi pretvoreni su u pravila da bi se ta njihova lijenost opravdala i dodatno podržala. Osobno se grozim toga, ne vjerujem da će to donijeti išta dobroga za djecu, dobroga - gledano dugoročno.
    Tim roditeljima koji dolaze u školu natezati se s profesorima oko ocjena, uvijek preporučujem da to utrošeno vrijeme, radije provedu doma s djetetom u razgovoru i neka sustavno prate rad i razvoj svog sina ili kćeri, jer svaki takav izgubljen trenutak kasnije se pokaže apsolutno nenadoknadivim.
    Smije se se sin neki dan, veli, neće učit geografiju jer će ga pitat engleski, a hrvatski će se javiti, pa će profesoru iz geografije reći da ga NE SMIJE pitati.
    Ma što je došlo na ovaj svijet? Što će ta djeca jednog dana kad se nađu u raljama života? Smijati se životu u zube i reći mu - ti to meni ne smiješ raditi?
    Oprostite mi, zanijelo me, očito.
    Iskreno, divim se svim nastavnicim i profesorima, koji, usprkos svemu ovome, i dalje vole i s ljubavlju rade taj svoj častan posao. Ali, nekako mi se čini , da ćemo imati sve manje profesora i liječnika, jer kome se isplati ulagati silne godine obrazovanja, da bi te kasnije pljuvali i ocjenjivali tvoj rad oni koji o tom radu nemaju pojma.
    Lijepi pozdrav iz Rijeke

    avatar

    08.11.2009. (09:35)    -   -   -   -  

  • jedna mama

    @lolina- mislim da nisi realna. Koliko pratim tu i tamo tvoj blog, pisala si da tvoj sin ide u privatnu srednju školu i da su tamo nastavnici genijalni. To je bio tvoj izbor koji cijenim i na što imaš potpuno pravo. Moje mišljenje je totalno drugačije! Naše državno školstvo je za mene sasvim korektno (osim logistike koju sam već spomenula) i onaj tko želi učiti može naučiti. Za mene su privatne škole većinom za one koji se ne mogu nigdje drugdje upisati, a starci im imaju perja da ih školuju u privatnom sektoru. Poznajem samo takve, ali opet ne mislim da postoje i oni roditelji koji su djecu tamo upisali misleći da će im takva škola pružiti nešto više. Ako već govoriš o državnim jaslama, znam osobno koliko je teško raditi u privatnom sektoru, ali još nisam čula kako je jedan prosvjetar poslao dijete u privatnu školu jer tko bi plaćao takvu školarinu? Slažem se sa @zmajkom da uvijek zbog onih par loših učenika oni dobri padaju u drugi plan. Iz iskustva mojih prijatelja prosvjetara čujem da su upravo takvi u našem školstvu zaštićeni kao lički medvjedi. Njima ni škola niti socijalna služba ne mogu ništa. Zašto? To je pitanje koje mene muči i smatram da je to dio problema. Zašto oni baš moraju završiti školu bez obzira ako profesora pošalju u PM ili ako se fizički obračunavaju sa svojim kolegama, a i sa profesorima?
    Bogme, kada bi im prijetilo izbacivanje ne bi se tako ponašali, a i roditelji doma bi razmislili kako da riješe problem sa svojim djetetom. Ne može škola moje dijete odgajati! Odgoj počinje od doma i zašto su uvijek problematični učenici najčešće djeca problematičnih roditelja? Puno pitanja i onda se opet vraćam na one koji pišu puste pravilnike i zakone... Njihova djeca očito idu u privatne škole :)

    avatar

    08.11.2009. (10:34)    -   -   -   -  

  • jedna mama

    *ispravak - mislim da postoje i oni roditelji koji su djecu tamo upisali misleći da će im takva škola pružiti nešto više. Riječ "ne" je višak, sorry!

    avatar

    08.11.2009. (10:45)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    A da se profesori drže stare učeničke parole:" TKO ZNA, ZNA! TKO NE ZNA NJEMU DVA!" :-)))
    To je uvijek palilo.

    Profesore: sjećam se da sam još kao đak vodio rat s, tada, drugovima u razredu da je za slabu ocjenu u 99% slučajeva kriv učenik a ne profesor. Možda je tome bio razlog što mi je majka bila profesorica i k tome pedagoginja i metodičarka. I danas mi ponekad prijatelj iz djetinjstva zna reći kako je njega nastavnica iz matematike mrzila i da zato prelazi cestu kada je vidi, kako je ne bi morao pozdraviti. Toj istoj nastavnici sam nakon završetka fakulteta poslao zahvalu na njezinom doprinosu mojem uspjehu. I danas kada se sretnemo stanemo i porazgovaramo o svemu i svačemu, a pogotovo o temama o kojima i Vi pišete.
    Tako je to u životu. Činjenica je da je danas puuuuno više onih koji će prelaziti preko ulice kada vide svojeg nastavnika/cu iz vremena učeničkih dana. No takva su vremena, kada su u udarnim terminima na TV u prvom planu kriminalci i zločinci, a u tiskovini na prvim stranicama političari i njihove nemušte izjave tipa Milan Bandić.

    avatar

    08.11.2009. (10:56)    -   -   -   -  

  • slobodni stih

    "Vjerojatno nitko od vas profesora ne traži da upisujete petice ako učenik zna za dobar..."
    :-))))

    ma neeee... uopće... otkud to nekome može pasti na pamet..?!

    šalu na stranu... imam dobar primjer, mog, inače ne baš tako složnog nastavničkog vijeća, koje je ustrajalo na realnoj zaključenoj ocjeni, stalo u obranu nastavnika koji je dao tu ocjenu, ravnateljice, kojoj se prijetilo sa najviših političkih vrhova... ako već zaključena četvorka ne postane petica...

    kraj priče: četvorka je ostala četvorka, ravnateljica, unatoč prijetnjama, ostala ravnateljica, dijete se i sa tom četvorkom (naravno preko veze) upisalo u željenu srednju školu, u kojoj je btw.palo prvi razred... a nastavnicima ostao ipak osjećaj satisfakcije da ne može svaka šuša utjecati na ocjenu...
    taj trenutni osjećaj zadovoljstva svojim radom...
    nije to iživljavanje... već očuvanje dostojanstva profesije...

    avatar

    08.11.2009. (12:02)    -   -   -   -  

  • wolfmanix

    Gospodine profesore iako se slažem s vama u gotovo svemu navedenom moram napomenuti da sam imala profesoricu koja je bila čisti primjer onoga što je vaša pedagoginja spomenula. Ona je ocjenjivala prema ocjenama iz drugih predmeta. Neću reći da sam uvijek znala, ali i kada sam znala dobila bi 1-2! Jel to uopće ocjena? Ja se osobno nikad nisam žalila jer sam uvijek mislila: ok, ja sam kriva (opet). Nisam dovoljno učila, nisam učila prave stvari i slično tome. To sam milsila sve do kraja trećeg razreda srednje škole kada se dogodilo da je moj kolega dobio 3. Ok, u prvu ruku ništa čudno, dobio je 3. Onda nam on pokaže ispit. Ništa prekriženo, svi zadatci točni (napominjem da se radilo o ispitu iz fizike u kojem smo imali teoriju i zadatke). Ode on do profesorice da pita zašto je dobilo 3. Njeni odgovori bili su ni više ni manje nego iznenađujuće. Dobil je tri jer nije upotrebljavao prave veznike (???), a u zadatcima mu je oduzela bodove jer nije izvodio formule koje mu nisu ni trebale za taj zadatak. Da nisam to čula vlastitim ušima ne bih vjerovala. Mi svi sad u šoku. Kako? Zašto? Moram li napomenuti da neke kolegice koje su uvijek imale sve 5 su dobile 5 bez obzira na veznike i izvođenje kojekakvih nepotrebnih formula?
    Govorili smo mu da se žali, ali on nije htio jer je gospođa profesorica išla u mirovinu. Toliko o objektivnosti nekih (naglasak na nekih) profesora. Nisam ja bila jedina koja nije mogla imati više od 2, ali nitko nije ni razmišljao da bi se žalio. Jel to utjecalo na moje psihičko zdravlje? Nije, ali imala sam problema s roditeljima. U većini slučajeva ocjenu jesu objektivne, ali nađe se i neka "trula jabuka" koja ima svoj stav o pojedinom učeniku i tako ocjenjuje.

    avatar

    08.11.2009. (12:17)    -   -   -   -  

  • armin

    profesore dragi:) čini mi se da vaša tema ipak nema veze samo sa ocjenama. waldorf i steiner ali u jednom drugačijem svijetu jest ideja koja mi se sviđa.

    avatar

    08.11.2009. (12:44)    -   -   -   -  

  • NF

    zamislite ovu situaciju, norma, a time i plaća vam ovisi o broju učenika na tkz. fakultativnoj iliti neobaveznoj nastavi, ulaskom u EU će toga biti sve više, ocjena ide u prosjek, al učenik može izabrati ili ne izabrati npr. drugi strani jezik, kako biste ocjenjivali. ova lamentiranja su mi strana budući da živimo u liberalnom kapitalizmu, inače ova i ovakva državna matura nije nikakvo mjerilo znanja, upute za npr. bodovanje eseja su smiješne, ovisi o svakom ispravljaču, a oni su profesori koji se žure ispraviti što više testova, ne bi li malo popunili kućni budjet...

    avatar

    08.11.2009. (12:55)    -   -   -   -  

  • Marko

    Postovani profesore, moram se djelomicno sloziti s lolinom i s drugima koji su se prema tvojem tekstu postavili kriticki. Naime, i ja mislim da su ucitelji i nastavnici u Hrvatskoj _djelomicno odgovorni_ za ovu situaciju kakva postoji danas. Naravno da je za katastrofalnu situaciju u hrvatskom skolstvu i obrazovnom sustavu krivo sve pomalo: vlast, koja ponekad namjerno vuce poteze na stetu skolstva, a nekad iz nesposobnosti ili neznanja, interesni lobiji, rat, postratno stanje, tranzicija, liberalni neokapitalizam...bla, bla, ne da mi se sad to sve elaborirati, za to treba pitati radije bilo kojeg hrvatskog biskupa, oni uvijek znaju tko je za sve kriv.

    Ali, dragi profesore, to vec traje 19 godina! Kad sam ja bio u skoli (a to je bilo u proteklih 19 godina), i onda su se profesori i nastavnici bunili, i onda je situacija bila iz godine u godinu sve losa. I opet nista. Zbog davanja slabih ocjena u skoli su ljudi u skoli vec i _pogibali_. I tko je za to kriv? Sigurno ne slabe ocjene. Jesu li se nastavnici pobunili? Nesto malo. Sto se promijenilo? Nista.

    I vi kazete, pisete blog. A sad slijedi nagradno pitanje: mislite li da su Sanader i Primorac svako jutro citali vas blog? Cita li vas blog redovito ovaj sadasnji ministar kojem se ne mogu sjetiti ni imena koliko ga nema u medijima?

    Problem je eto sto se i nastavnici efikasno ne bune i ne suprotstavljaju. Valjda misle, mozemo mi to, moglo bi biti i gore. Boje se za svoju egzistenciju. I prigovaraju drugima sto su APATICNI. Apsurdnije ne bi moglo biti (a mozda i bi). U tom smislu, suodgovorni su i oni gradjani koji su u posljednjih 19 godina imali prilike sto promijeniti na bolje, ali su to propustili uciniti. I sto sad? Hrvatska je danas u tako losem stanju da joj treba najmanje 50 godina da dostigne razinu razvijenosti i obrazovanosti onih _sada_ najslabije razvijenih drzava (od drzava europskog Zapada). To zapravo znaci samo jedno: buducnost nam lezi u turizmu (i jeftinoj radnoj snazi, nasi ljudi ce biti trgovci, sobarice, cistaci) i poljoprivredi - a i ta mozda propadne, iako cemo vjerojatno dobiti predsjednika koji radi ko konj za Rvatsku.

    Pa vas pitam, dragi profesore, sto je rjesenje? Napisati jos jedan blog?

    avatar

    08.11.2009. (13:03)    -   -   -   -  

  • OPIJMO KOČIJAŠA ŠTO VOZI NAŠE DANE

    rekla bih da se dotični slajd odnosio na profesore s filozofijom "bog zna za 5, ja za 4, vi za najviše 3"
    imali smo profesoricu u gimnaziji (biologije) koja je jedinice pisala sa strane olovkom i ako se nisu ispravile u određenom roku, tek tada su se prenosile u rubriku... korektno, da... ali mi je u puno življem sjećanju ostao profesor matematike sa gore spomenutom filozofijom. suvišno je spomenuti da iako sam se u daljnjem obrazovanju opredijelila za humanističke znanosti, još uvijek mogu onako usput ko od šale objasniti nekome integrale i slična čuda..
    i da još i danas povremeno u snovima (morama) stojim pred pločom i odgovaram matematiku..
    ali je li to bitno utjecalo na moje samopoštovanje? ne bih rekla.
    pa ni to što mi u svjedodžbi mature uz petice blista jedva izvučena dvojka iz matematike...

    oni koji znaju koje sam struke razapeli bi me zbog ovakvog razmišljanja, ali ja taj slajd ne bih prezentirala ni onima kojima je bio namijenjen.. škole su nekada (i ne baš tako davno) imale drugačije ozračje i ne bih se ni pod koju cijenu mijenjala s današnjim učenicima...ni profesorima. svaka krajnost je pogrešna, naravno da treba stati na kraj onima koji nad djecom ostvaruju svoju potrebu za moći, ili dijele jedinice zbog nesavršenosti ili zbog vlastitog lošeg raspoloženja.. zapitajte se koliko vi takvih profesora znate? a koliko onih koji sa grčem ulaze u učionicu u kojoj se ne zna tko je tu profesor, a tko učenik..
    i možete do srži poznavati mehanizam utjecaja grupe, prirodu društvenih promjena i uzroke skoro-pa-delikventnog ponašanja pojedinaca... i biti veoma profesionalni, iskusni i pravedni u svom radu...ipak uz sve navedeno nužne su ciljane dodatne edukacije za profesore i sve koji u školama rade s današnjom djecom...ali malo drugačije vrste od ovakvih tzv. "stručnih aktiva"... apsolutno da treba brinuti o dječjim pravima..stavljanje istih na sva zvona dokaz je da svijet ipak ide naprijed...sad samo čekam (i nadam se...) da se netko tamo gore sjeti i vaših prava.
    osobno sam u osnovnoj školi radila mjesec dana, i to ne kao predavač. meni dosta, vama svaka čast. i sretno...

    avatar

    08.11.2009. (13:04)    -   -   -   -  

učitavam...