gospon profesor
srijeda, 24.06.2009.
Misao tjedna
Palo mi je na pamet uvesti "rubriku" Misao tjedna na ovaj blog. Naime, svako toliko dok čitam sve te jako pametne knjige ne bi li se možda iz njih ponešto pameti prelilo i na me, naiđem na neku misao koja me na poseban način dotakne, znate taj osjećaj...
Danas sam tako u knjižici Marka Aurelija Misli (Nova Akropola, 2004.) naišao na sljedeći pasus:
Svaki dan započni riječima: danas ću se susresti s protivljenjem, nezahvalnošću, drskošću, izdajstvom, mržnjom i sebičnošću, a sve zbog toga što oni koji griješe ne znaju što je dobro, a što zlo. Što se pak mene tiče, već odavno mi je znana priroda dobra i njegova plemenitost, kao i priroda zla i njegova niskost. Poznajem i prirodu samog grešnika koji mi je brat, ne po krvi, već stoga što je obdaren razumom i božanskom iskrom. I zato mi ništa od toga ne može nauditi jer me nitko ne može uplesti u neko nisko djelo. Na brata se ne mogu niti ljutiti niti se zavaditi s njim jer smo rođeni za zajednička djela, poput ruku, nogu, obrva, gornjih i donjih zubi. Štetiti jedan drugome znači protiviti se zakonu prirode, jer što je ogorčenost ili zazor, ako ne samo jedan oblik ometanja rada prirode?
Pa, ako može Marko Aurelije, možemo i mi.