gospon profesor
ponedjeljak, 16.02.2009.
Recesija*
Thomas Stearns Eliot
Šuplji ljudi
Šuplji smo ljudi
Nadjeveni smo ljudi
Držimo se jedni drugih
Glave ispunjene slamom. Jao!
Naši usahli glasovi
Kad šapćemo među sobom
Tihi su i besmisleni kao
vjetar u suhoj travi
Il vršljanje štakora po razbitom staklu
u našem suhom podrumu
Spodoba bez obrisa, sjena bez boje,
Paralitična gesta, gesta bez pokreta;
Oni koji su prešli, tamo
Upravljenih očiju, u drugo Kraljevstvo smrti
Pamte nas – ako nas pamte – ne kao bludne
Izgubljene duše, već samo
Kao šuplje ljude,
Nadjevene ljude.
Oči koje ne smijem u snu sresti
U smrtnome kraljevstvu snova
Te se oči ne pojavljuju:
Tamo, oči su sunce
Što na slomljenom stupu sja se
Tamo, stablo se neko svija
I čujemo glase
U pjevanju vjetra
Dalje i svečanije
No zvijezde što se gase.
O ne daj da se približim
U smrtnome kraljevstvu snova
Daj da se i ja odjenem
U tako promišljene maske
Krzno štakora, vranino perje, ukrštene motke
Na kakvom polju
Da se vladam ko što se vjetar vlada
Ne bliže –
Ne taj konačni susret
U sumračnom kraljevstvu.
Ovo je mrtva zemlja
Ovo je zemlja kaktusa
Ovdje se kameni idoli
Uzdižu i ovdje primaju
Poniznu molitvu iz ruke mrtva čovjeka
Pod trepetom zvijezde što se gasi.
Je li ovako
U drugom kraljevstvu smrti
kad se budimo sami
U sat kada
Drhteći od nježnosti
Usne, koje bi ljubiti htjele,
Oblikuju molitvu razbijenom kamenu.
Oči nisu ovdje
Ovdje nema očiju
U ovoj dolini zvijezda što umiru
U ovoj šupljoj dolini
Slomljenoj čeljusti naših
Kraljevstava izgubljenih
Na ovom posljednjem sastajalištu
Mi se pipajuć zbijamo
Izbjegavamo govor
Skupljeni na obali nabujale rijeke
Slijepi, osim ako se
Opet ne pojave oči
Kao vječita zvijezda
Mnogolatična ruža
Sumračnog kraljevstva smrti
Nada jedino
Praznih ljudi.
Igramo kolo okolo kaktusa
Okolo kaktusa okolo kaktusa
Igramo kolo okolo kaktusa
Ujutro u pet sati.
Između ideje
I stvarnosti
Između geste
I čina
Pada Sjena
Jer tvoje je Kraljevstvo
Između zamisli
I kreacije
Između osjećaja
I reakcije
Pada Sjena
Život je vrlo dug
Između želje
I grča
Između mogućnosti
I postojanja
Između suštine
I silaska
Pada Sjena
Jer Tvoje je kraljevstvo
Jer Tvoje je
Život je
Jer Tvoje je
Ovako evo svršava svijet
Ovako evo svršava svijet
Ovako evo svršava svijet
Ne praskom nego cviljenjem.
*Posvećeno onima koji upravljaju (ili im se barem tako čini).