Anchi, i to je život !
27.08.2008., srijeda
176. Razgovor s Bogom
Malo neubićan post...nije u mom stilu ali nešto me tjera da to podjelim sa Vama. Razgovaram s Bogom. Dakle, ti bi željela razgovarati sa mnom? reče Bog Vanzemaljac. Da, ako imaš vremena za mene malenu. Bog se nasmješi. Moje je vrijeme vječnost. Što si me željela pitati? Paaa, što te najviše iznenađuje kod nas malih ljudi? Bog odgovori: -što im je djetinjstvo dosadno, žure da odrastu, a onda bi željeli ponovo biti kao nestašna djeca. -što troše svoje zdravlje da bi stekli novac, a onda troše novac da bi vratili-kupili zdravlje. -što razmišljaju o crnoj budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način razmišljanja ne žive ni u sadašnjosti niti u budućnosti. -što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli. Bog me primi za ruku Ostali smo na trenutak u tišini. Tada ponovo pitam: kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče? Osmjehujući se, Bog mi odgovori: -da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. -da nauče da nije najvrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. -da nauče kako se nije dobro upoređivati s drugima... -da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. -da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno bice, a potom su potrebne godine da se to izlječi. -da nauče opraštati tako da sami opraštaju. -da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno i iskreno vole, ali to neznaju izreći niti pokazati. -da nauče da se novcem može kupiti sve, naravno osim sreće. -da nauče da dvije osobe mogu gledati istu stvar, a vidjeti je različito. -da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima... a ipak ih voli. -da nauče kako nije uvjek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati. "Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si za njih učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima probudio." Neobićno za mene kaj je, je.  |
Savijeti i pomoć oboljelima od karcinoma