Anchi, i to je život !
28.07.2008., ponedjeljak
167. Ravnopravnost spolova
Ovo je jedno muško pismo, pismo velikog borca protiv muškog šovinizma. Kamo sreće da takvi izumru što prije. PISMO: "Vatreni sam borac protiv muškog šovinizma. Zastupnik sam ženskih interesa i pristalica ravnopravnosti spolova. Odnos prema ženama pokazujem prije svega u svojoj kući i prema svojoj voljenoj i poštivanoj ženi. Ne bih želio da pomislite kako se hvalm, pa bih htio da navedem nekoliko primjera iz mog braka. Naravno, ni kod mene nije sve idealno. Kao i u svakom braku između mene i moje žene ima sitnih nesuglasica, no mi Ipak uspjevamo sve riješiti sporazumno. Kod mene to izgleda ovako: - ako je bolesna, mogu se i sam okupati - ako završi sve poslove, može da štrika i hekla do mile volje - ako sam pročitao novine, sutra ih može čitati i ona, ali pod uvjetom da ne komentira pročitano. - ako nisam kod kuće može upaliti radio ili TV, ali kad počne jeftina struja - ako noću primjetim da sam otkriven pokrijem se sam, a sa njom o tom propustu razgovaram u prigodno vrijeme - ako na hlačama nađjem krivo zapeglanu crtu, ne prelazim odmah na fizički obračun već mirno pokušavam utvrditi činjenicu što je tome razlog. Pomišljam na svašta. Da li je to znak da nije normalna, a u obzir dolaze i druge olakšavajuće okolnosti. Silu primenjujem samo ako se iznerviram ili se uvjerim da to radi namjerno. - ako se djete prehladi, sama bira koga ću istući - nju ili njega Ako se k'o ljudi dogovorimo, kod mene sve može: - može kupiti sve što Ja odlučim - može joj slučajno pregorjeti žarulja - može paliti šparet čak i kad samo sebi kuha kavu - može se kupati i kad sam ja loše raspoložen - može se javljati na telefon, ako ja nisam kod kuće - može se šminkati pod uslovom da šminku ne kupuje - može pozvati u goste i svoje roditelje i rođake, ali da pričaju tiho i da postoje ozbiljni razlozi za njihov dolazak - može peglati i prati prozore kad ona hoće, pod uslovom da uvjek sve bude čisto i ispeglano Trudim se da na pažnju uzvratim pažnjom. Kad zasluži ja je nagradim i istaknem ono što je za isticanje. Nikad ne zaboravljam da je to moja žena, i da smo u svemu ravnopravni. - našem petom djetetu i ona je smjela predložiti ime koje sam skoro i prihvatio. - za praznik uvjek sjedi sa nama za stolom - svaka tri mjeseca može kupiti novu metlu - ukoliko se pronađe usisivač sa prigušivačem i to ću nabaviti. Ovako smo mirniji ako se prašina skuplja rukama. - jednom je nešto rekla što mi nije bilo sasvim glupo, što mi se skoro dopalo, čak mi je bilo i simpatično, što sam joj kasnije na određen način dao do znanja - da bi imala zdravstveno osiguranje prijavio sam je kao kućnu pomoćnicu - sredio sam joj da popodne može čuvati i tuđu djecu - često se događa da sam dođem do kuhinje, samo zato da bih ručao; ne inzistiram da mi se ručak uvjek servira u krevetu. - mnoge obaveze sam preuzeo na svoja leđa: Putovanja u inozemstvo, odlazak na godišnji odmor, izlaske u kafiće, kino, kazalište...itd Brinem o njenom dostojanstvu.Trudim se da nikad ne povrijedim njenu osobnost (I žene su ljudi!) - samo kad sjedim ona stoji; čim legnem i ona može sjesti i nastaviti sa radom - nikad je ne istjeram na ulicu, samo na terasu. - pošto zbilja nema potrebe da noge perem svaki dan, i njene obaveze su smanjene na dva puta tjedno. Naravno, ovo nije sve. Nikada nisam zadovoljan postignutim. Nikada neće biti dovoljno ravnopravnosti!" Nadam se da sam pokazao kako sam veliki ljubitelj žena i njihovog prava koji određujemo MI muškarci. Poštujemo žene pod svojim uvjetima. S poštovanjem Drivo Primat (po biološkom ocu Neandrtalić) Pozdravlja Vas Ančica. Ja nemam protiv muškaraca apsolutno ništa. (ništa efikasnog)  |
26.07.2008., subota
166.Za starije od 18
OVAJ POST POSVEĆUJEM SAMA SEBI ZA SVOJ IMENDAN. Ovo je mail koji sam dobila od blogerskog obožavatelja. Mail je jako "nabijen" pa nije za one ispod 18 godina. - Mala napomena čitateljima: - dragi blogeri pročitajte i učite kako treba izgledati dobro "vođenje ljubavi". Možda nekima pomognem ovim postom. - drage blogerice, koja je poželjela nešto takvo? Vjerujte ima takvih muškaraca među nama, skriveni su ali ipak postoje. Želim da ti radim sve što poželiš. Ja baš vodim ljubav dugo i polako. Ovako to ja želim i radim tebi u svojojim mislima. ...milujem ti ruke, ramena, leđa, riticu, noge, vraćam se na grudi i cijelo vrijeme te ljubim; lice, oči usne, prelazim na grudi na koje spuštam nježne poljupce...jezikom ti lickam bradavice i grickam ih, dok ti rukom milujem trbuh, spuštajući se sve niže do tvoje S........, prstima šaram po njoj, rastvaram usmine, dodirujem klitoris, uvlačim prst u već pomalo vlažnu i vruću tvoju školjkicu, a drugim prstom pritišćem anus...ljubim te u usta, dugim poljupcem...ti mi mrsiš kosu i blago mi guraš glavu prema tvom međunožju...ljubeći ti tijelo, bedra međunožja, utisnem poljupce, jezikom počinjem istraživati tvoju špiljicu...ližući klitoris, povremeno uvlačeći ga usnama, igrajući se prstima po njoj i guzi...tvoji uzdasi i mršenje moje kose pokazuju mi da stvarno uživaš, dok šireći jače noge, uzdižeš bokove nudeći svoju intimu mojim usnama, jeziku ...pritskuješ mi glavu bedrima, pokazujući mi da te jače ližem, da si blizu vrhunca...otima ti se uzdah dok svršavaš, tijelo se grči, svršavaš u dugom opuštajućem orgazmu, trzajući tijelom, glavom ispuštajući nerazumljive glasove...guraš mi glavu od sebe jer ti je S...... previše iritirana, tražiš odmor...rukom se loviš za mog A....., miluješ ga i drkaš...ljubiš vrh glavića i uzimaš ga ustima koja su ti izrazito vruća, kao peć...gutaš ga cijelog i ližeš...penješ se na mene, par puta ga provlačiš po S...... da lakše sklizne, stavljaš ga u sebe, polako sjedajući na njega...ljubeći me, nudeći mi svoje grudi da ljubim... ...pomičući se naprijed-natrag trljaš se o mene uživajući u kurcu koji je u tebi...grziem ti bradavice, sišem ih, dok se ti previjaš u još jednom jakom orgazmu...osjećam pulsiranje i grčenje tvoje S......, sva si mokra...yes, to volim...ustaješ, spuštaš se na koljena visoko uzdignutih bokova, liznem ti, guzu, prislanjam vrh glavića na tvoju stisnutu guzu...ti me moliš da budem nježan, da to izvedem polako...ulazim...znam da te boli, ali šutiš i gužvaš posteljinu...ušao sam i polako počinjem se kretati u tebi, milujući ti leđa...nakon prvobitne boli guza ti se opušta i sad me primaš lagano, počinješ uživati ...govoreći mi da krenem jače...nabijam se u tebe do jaja, ti si rukom maziš klitoris povećavajući užitak...blizu sam vrhunca, još par pokreta i praznim se u tebe mumljajući nerazgovijetno, tresući se od nadolazećeg orgazma koji traje i traje...govoriš mi da ostanem u tebi dok sam ne ispadne...brišemo se, lježemo jedan uz drugog, milujući se i mazeći, ljubeći se, palimo pljuge duboko uvlačeći i otpuhujući dimove... ti se dižeš, jer nemaš sline u ustima, žedna si...piješ vodu velikim gutljajima...potom odlaziš pod mlak osvježavajući tuš....vraćaš se...gledajući me još uvijek širokih zjenica, daješ mi do znanja da ćemo sve ponoviti...sutra je novi dan. Volim te Ančice, poželi me bar malo. Čekam komentare. Ančica (na upite o kome se radi ne odgovaram) |
23.07.2008., srijeda
165. mail...1.dio
Ovo je jedan od najorginalnijih i poučnih mailova koje sam primila u zadnje vrijeme. Podjelit ću ga sa Vama a VI ga slobodno prokomentirajte na svoj iskren način. Veselim se šaljivim a i ozbiljnim komentarima na ovu temu jer je "tema" nešto potpuno drugačije nego što inaće ja pišem i objavljujem. DA MI JE ZNATI TKO OVAJ POST NEĆE PROĆITATI DO KRAJA???.  Ančica 1) Sex je dobar tretman. Znanstvena ispitivanja otkrili su da kad žene za vrijeme sexa izlučuju hormon (ekstrogen) od kojega se kosa sjaji i koža postaje mekša. 2) Nježan i opuštajući sex smanjuje mogućnost oštecenja kože i prišteva, čisti pore i ćini tvoju kožu sjajnom. 3) Sex troši kalorije koje si progutao za vrijeme romantične večerice… 4) Sex je najbolji sport! Daješ tonus mišičima i radiš vježbe istezanja cijelim tijelom. Ugodniji je nego preplivati 20 puta bazen, a za plivanje njega ti ne trebaju ni posebne tenisice … 5) Sex je trenutni lijek za depresiju! Stvara endorfin u krvi, proizvodi osjećaj euforije I daje ti dobar feeling! 6) Što viŠe sexa dobijes, to više sexa daješ! Sexualna aktivnost proizvodi veliku količinu feromona, a to izluđuje suprotni spol. 7) Sex je najbolje sredstvo za smirivanje na svijetu! Dokazano je da je 10 puta efikasniji od valiuma i ostalih lijekova za smirenje. 8) Jedan poljubac dnevno (ali pravi!) otklanja potrebu za zubarom! …poljupci proizvode količinu sline koja može isprati jelo iz usta, smanjuje nivo kiseline koja može uzrokovati karijes, I sprječava stvaranje naslaga na zubima. 9) Sex moze smanjiti glavobolju i migrene! Vodjenje ljubavi smanjuje napetost i suzava krvne žile u mozgu. 10) Puno seksa može pročisititi nos kod prehlade… sex je prirodni antihistaminik koji pomaže i u borbi s astmom i visokom temperaturom. -Slanje ove poruke donijeti ce ti sreće u sexu!!!! Original ove poruke nalazi se u Muzeju Sexa u Amsterdamu, i poslan je barem tisuću puta. Sad je Sex poslan i tebi, a "Teorija Sexa" će te posjetiti za 4 dana nakon primitka ove poruke, no da bi se sve ostvarilo trebaš ga proslijediti. Ako to ne učinis, nećes imati dobrog sexa do kraja života. Razvest ces se, a genitalije će ti se smežurati, osušiti i otpasti. To nije igra, pošalji odmah ovu poruku onome za koga misliš da ima potrebu za dobrim seksom (a tko nema tu potrebu????). Nemoj slati novac, tvoji sexualni organi nemaju cijenu! . . Nemoj biti sebičan i zadrzati ovu poruku za tebe. Trebaš ju poslati dalje u roku od 3 dana. Posalji 5 kopija ove poruke na 5 adresa, vidjet ćeš što će se dogoditi u roku od 5 dana . Teoriju moraš poslati da kruži svijetom. Ovo je sve istinito, iako možda nisi praznovjeran. Dobar sex ti želim!!! Ali sjeti se: s tvog e-maila u roku od 3 dana treba krenuti 5 poruka, ili za tebe više nikad nema dobrog sexa!!! DOZVOLJAVAM SVIMA DA OVAJ POST KOPIRAJU I ŠALJU JER INAĆE NEMA NIŠTA OD DOBROG SEXA ha ha ha. Možda idući post bude erotskog zadržaja...nikad se ne zna kaj meni sve padne na pamet. Zapravo, možda objavim i jedan mail koji sam dobila, a dobila sam skoro i srćani udar čitajući ga. Autora ću ostaviti anonimnog. Zanimat će me vaše mišljenje jer ja ne znam kaj da mislim o "tom" autoru maila. Do sljedećeg erotskog maila... ( za par dana-mislim...) |
20.07.2008., nedjelja
164. prijatelji...
Hvala Vam na čestitkama za moj rođendan.   |
17.07.2008., četvrtak
163. Rođendanska zahvala
Hvala mama, hvala tata Na današnji dan 17.07 ljeta gospodnjeg sam ugledala svijet. Rodila se mala djevojčica snenih, krupnih plavih očiu. Dali su joj ime Ančica. - Hvala mama što si me odgojila da budem dobra kćer, što sam postala dobra majka kao što si i ti bila meni. Hvala što si me naučila dobro kuhati, što sam postala dobra i ispravna žena. Ponekad malo posesivna, ponekad kao žena ljubomorna, ali poštena žena. Znam mama, da se boriš se sa svojom bolesti u kojoj ti ja baš i nemogu puno pomoći. Ostala si sama u godinama kada si trebala uživati u mirovini. Jedan tren i svima nam se porušio svijet. Gradile smo život polako i uspjele. Želim ti još puno godina života. "Volim ta i hvala ti na mom životu mama". - Hvala tata, znaj, kad bi bio sada ovdje znao bi koliko sam uspješna postala, koliko mi pomažu svi tvoji muški savjeti (znam popraviti auto, izbušiti rupu u betonskom zidu, igrati se sa strujom...). Znam biti totalno hladna baš kao muškarac. Nisi s nama već 11 godina, napustio si ovaj svijet prerano i nisi vidio kako su ti unuke izrasle i stasale u predivne poslovne djevojke. Vjeruj mi tata, bio bi ponosan na mene, svoju mlađu kćer, na svoje unuke. Vidio bi kakav sam ratnik, borac i kako sve mogu, ništa mi ne predstavlja prepreku. Možda ponekad zastanem, ali ne posustajem, padnem, ali znam se dignuti. Ti si me naučio upurnosti, tebi sam zahvalna na strpljenju koje imam, na ljudskosti, na ljubavi prema svijetu i životu. Što da ti još kažem tata? "Volim te tata i hvala ti što si mi baš ti bio tata" SRETAN MI ROĐENDAN kakav got bio, moj je.     |
13.07.2008., nedjelja
162. Posljednji let
Jedna pjesma koja je s "istoka" ali pjevam ju cijele dane. Poslednji let Ne mogu tebi ja da ljubav naredim, da tvome oku vratim izgubljeni sjaj, ne mogu srce da ti čežnjom zarobim, a htjela bih... Ne mogu ja u tvoje snove nezvana, na druge da se ljutim što te nemam ja, ne mogu da ti budem važnija od svih, a htjela bih... Šareni leptiru mog sivila ne idu ni nevini sa krivima što ću i ja među živima TO ŠTO ME NE VOLIŠ TO JE TVOJE PRAVO MOJA SUDBINA Cijeli život pogrešne sam ljubila što bi izuzetak bio ti? To što me ne voliš zauvijek je srušilo moj svijet sada letim poslednji svoj let sklopljenim krilima ne mogu ja u tvoje snove nezvana... Voli vas Ančica |
12.07.2008., subota
161. Špigl budućnosti
Mašta radi svašta...  Pokušavam razabrati lik koji me gleda iz prašnjavog, starog špigla. Nasred špigla nalazi se i jedna pukotina preko koje pretrči malen pauk (ne ubi pauka u kući, on nosi sreću). Rukom odmičem paučinu i prilazim bliže… Još uvijek ne vidim svoj lik… Sve je tako mutno i nejasno. Polako polažem ruku na špigl. Moj špigl odjednom zadrhti i pomakne se unazad. Preplašeno mičem ruku kojom struji nepodnošljiva bol. Oprezno se, ponovno, primičem … Pronalazim način kako ću obrisati svu tu paučinu i prašinu, polako sam se približila i puhnula u njega. Odjednom, tisuće i tisuće sjajnih mrvica prašine pada na pod. Podižem pogled i napokon vidim… Ne znam što to vidim. Vidim odraslu ženu duge, ofarbane kose i velikih očiju boje mora. U osmijehu koji slabašno titra na ženinom licu prepoznajem sebe. Da, to sam ja. Ja, Ančica ali negdje u budućnosti. Shvaćam to po borama koje vidim oko ženinih očiju. Da, to je budućnost. Potpuno zaprepaštena, hodam oko špigla pokušavajući ga shvatiti. Ponovno stajem ispred njega i pomičem odbjegl pramen kose sa lica. Lik u špiglu nije se pomakao. Time sam potvrdila ono što sam i mislila a to je da ovo nije običan špigl, ovo je špigl koji gleda budućnost. Želim li vidjeti što mi život nosi, zapitam se zaprepašteno? Nekada sam, kao i svaka djevojčica, sanjarila o budućnosti. Željela sam sreću, bogatstvo, a ponajviše maštala o princu na bijelom konju, o mojoj ljubavi koja će doći jednog lijepog dana, odvesti me daleko odavde i voljeti me… zauvijek. Da, to je bio nekadašnji, djetinji san, koji sam zapravo i dan danas duboko u sebi priželjkivala. Okrećem se od špigla. Misli su mi zbrkane, potpuno neuravnotežene. Preda mnom stoji odgovor na sva pitanja, možda ću sada vidjeti neke pogreške koje sada mogu ispraviti… no istovremeno me hvata jeza i hladnoća. Bojim se budućnosti. Ali znatiželjna sam, želim je vidjeti više od svega. Nestrpljiva sam, želim saznati hoće li on, moja velika ljubav, zaista biti jednom moj princ... Rušim sve sumnje i uvjeravam samu sebe da se nemam ćega bojati, sigurno je cijela moja budućnost savršena, baš kako sam i sanjala. Pa što bi moglo poći po zlu?! Samouvjereno se okrećem prema špiglu i vidim sebe, još nešto stariju… stojim na grobu. Zbunjeno gledam u suze na svom licu. Vidim tugu… veliku tugu… Čudan je to osjećaj, gledati samoga sebe kako plaćeš… A čiji li je to grob? Polako čitam ime na grobnici. Pročitavši, polako shvaćam… i padam na pod u bolnom grču. Kroz mutne oči pune suza gledam samu sebe kako stojim na grobu i molim se za onog kojeg volim. Na vlastitom licu vidim ogromnu bol, i shvaćam zašto su prerano nastale one bore na licu… Nijemo se okrećem od špigla i drhtim od neizrecive patnje. Osjećam se kao da mi dušu paraju na sitne komade, kao da mi kroz samo srce prolaze tisuće noževa. Jedva dišem. Moj princ će biti mrtav. Prerano mrtav. Bijesno se okrećem i gledam ženu kako i dalje plače na grobu. Očajno se tresem. Uzimam lak za kosu i bacam ga, jecajući: "Ne želim takvu budućnost". Začuje se prasak, špigl se rasipa na tisuće komadića, a zajedno sa njim nestaje i slika tog nesretnog groba. No u istom trenu kada su se i tisuće kristalića rasuli po podu, zastaje mi dah. Osjećam neizrecivu bol u cijelom tijelu i padam na pod. Nisam mogla prihvatiti budućnost koja nikada nije onakva kakvu je želimo. Zadnjim udisajem shvatila sam što sam učinila, razbila sam svoju budućnost… Umirem... PITANJE: Kada bi mogli zaviriti, ali stvarno zaviriti u svoju budućnost, da li bi bili dovoljno hrabri da to učinite? Voli Vas Ančica. |
09.07.2008., srijeda
160.Krafnica
(malo prepravljen moj prošlogodišnji post) Nekako sam u raspoloženju da ne želim pisati kritike na državu, gradonačelnika, policiju ili skupoću goriva. Samo se živciram a nisu ni spomena vrijedni. Oni koji su vrijedni spomena su muškarci. Muškarci bez kojih ipak ne možemo bez obzira koliko mi želimo biti same ili vikale na sav glas "ja sam emancipirana žena". Emancipirane žene, tko su one? Tko njima buši zid od armiranog betona, tko im popravlja auto, tko im prvi pritekne u pomoć? Žena ženi ??? no NE nikada, pomogne joj muškarac. Iza svake uspješne žene postoji bar jedan muškarac. (skromno?) Kako ja gledam na muškarce? Muškarci, ah ti naši muškarci. Njihove majke naprave sina kao grudu tjesta. Tjesto koje je majka spremno čuvala za buduću žrtvu zvanu "žena". Takvu bezobličnu masu tjesta mi dobijemo da napravimo nešto. Iz ničeg napraviti nešto, što bi Ajnštajn na to rekao? Recept za dobru mušku krafnu Uzmite dotičnu spomenutu grudu bezobličnog tjesta (dobiveno od majke-svekrve) u ruke, polagano, sasvim nježno ga gnječite između dlanova, oblikujte malu lopticu. Lopticu tjesta pokrijte krpom i pustite da se na toplom polagano diže (na tjesto mislim) Kad se digne (i dalje je riječ o tjestu), ubacite ga u vruće ulje, jako vruće ulje. Tjesto neka cvrći, neka osjeti vrućinu. Neka se tako pati pune 2 minute. Okrenite ga, neka se pati tj. ispeče i na drugoj strani Kad mu se zarumeni i drugi obraz, kada dobije zlatnožutu boju, položite ga na na bijelu plahtu-salvetu da malo ohladi. Onako još , ponovo ga uzmite u ruke i unutrašnjost mu napunite pekmezom od marelice, Da bi naše tjesto bilo slatko, pošećerite ga fino mljevenim šećerom u prahu i to je to. Iz bezoblične mase tjesta (mamin sin) napravile smo predivnu zlatnožutu krafnu ispunjenu finim slatkim pekmezom (naš muškarac). OPREZ : krafne vole i druge žene zato brzo označite svoju krafnu sočnim ugrizom. To je sad vaša muška krafna. Krafna je sretna jer je recept uspio. Ako vam ipak ne uspije recept od prve, ne brinite. Pa nije teško napraviti novu krafnu, brašna i jaja ima u svakom dućanu. Dobar tek |
06.07.2008., nedjelja
159.Mali apel (+update)
UPDATE. PIŠEM OVO DANAS 07.07. NEĆU PISATI OVAJ DODATAK U KOMENTARE, NEGO OVDJE. ZA SVE ONE KOJI NISU IZ ZAGREBA DAJEM MALU OBAVJEST KAKO PROLAZE I LJUDI U ZAGREBU. JADNI BESKUĆNICI KOJI OVISE O PUČKIM KUHINJAMA JUČE NISU DOBILI OBROK. NJIH 2000 JE DOBILO PAR ŠNITI KRUHA I POLA LITRE MLJEKA. DIREKTOR U CENTRU U BRANIMIROVOJ ULICI JE ZA JAVNOST IZREKAO TOLIKU GLUPOST DA I ON I "BANTITO" TREBAJU SNOSITI ODGOVORNOST, MORALNU AKO NE MOGU GRAĐANSKU (seljačine). IZJAVIO JE: "NAJVJEROJATNIJE NISU DOBILI OBROK JER SU DOSTAVLJAČI ZABORAVILI (ZAMISLITE: ZABORAVILI) DOPREMITI HRANU U CENTAR". Zar nema telefona ??? MA KAKVA EVROPA, KAKVI BAKRAČI... Kad je takva neodgovornost prema 2000 gladnih ljudi... 2000 gladnih želudaca...ma o čemu ja onda pišem? Ljeto je a ljeti se u našim gradovima povečava broj pasa i mačaka na našim ulicama. Neodgovorni vlasnici puste svog psa i mačku na ulicu jer ih ne vode sa sobom na godišnji odmor. Zagreb je jedan od tih gradova gdje je to svakogodišnja učestala pojava. Nikome od nas ljubitelja malih ljubimaca nije lako vidjeti pregaženu mačku ili psa. Tu možemo pomoći tako da postanemo oprezniji vozači. Ono na što ciljam ovim postom je probuditi savjest svih koji me čitaju a odnosi se na običnu vodu. Dragi moji blogeri, nema teže smrti nego kad se umire od žeđi. Svi znamo da se hrana uvijek može naći po ulicama i smeću ali vode na ovim vrućinama nema. Stoga Vas molim, uzmite neku posudu i natočite ju vodom. Ostavite ju na svom balkonu za vrapčiće ili meni drage "leteće štakore" golubove, stavite neku posudu u park kroz koji šetate sami ili šetate svog kućnog ljubimca. Životinjice koje su dio i našeg života bit će Vam zahvalne. DOBRO SE DOBRIM VRAĆA. Gladnog nahrani, žednog napoji - kažem ja. ps: meni svaki dan na balkon dolazi osim vrapčića i golubova i obitelj elegantnih svraka koje ja zovem "leteći pingvini. Predivno ih je vidjeti kako se kupaju u improviziranom Tupervare bazenu. S poštovanjem Ančica |
04.07.2008., petak
158. Venecijanske maske
Gledam ja te svoje venecijanske maske na zidu i mislim u sebi: koliko nas zapravo nosi maske na licu? Neki ih nose zbog posla, neki zbog ljubavi, neki iz dvoličnosti, neki zbog uspjeha, zarade, profita, koristi, osvete, mržnje... UF, KOLIKO JE TO MASKI!? - O Vanzemaljče (Bože) koliko likova zna biti u samo jednom malom i običnom čovjeku! Zašto se krijemo iza drugih osobina, tuđih ljubavi, tuđeg uvjerenja, mišljenja, gdje je nestala topla ljudska riječ, iskrenost? Sve neke maske oko mene, svi se smiješe, tepaju ali svi nešto lažu, svi kriju svoje JA, JA na koje bi zapravo trebali biti izuzetno ponosni. To naše JA nam nitko ne može uzeti, to je nešto s čime smo se rodili i što nas prati cijeli život. Čemu laži? Najviše bole maske ljudi koje volimo, na koje mislimo da se možemo osloniti... mislimo, ali nesmijemo se okrenuti... eto stiže nož u leđa, ma ne nož...sjekira. Ima li veće boli nego kad brat, sestra ili prijatelj razmišlja na način da radi sebi u korist Vama na štetu? Kako im to glasno reći a da najmanje boli, da ne dođe do sukoba i svađa? Prešutjeti možda? Glumiti naivčinu? Ima ona uzrečica "svaka rit dođe na šekret" ili ona druga "Bog ne naplačuje svake subote ali naplati kad nađe vremena" Da li se bojati imati usranu guzicu ili se bojati Boga? Neki ljudi vjeruju u Anđele, vjeruju u Boga, kunu se svim i svačim, ali njima, tim i takvim ljudima ne trebamo vjerovati jer lažu do te mjere da Vas gledaju u oči. Zašto je ljepše živjeti u laži, imati masku zla na licu, a ponosno šetati i smiješkati se. To zapravo nismo MI. To je netko drugi. I sam Vanzemaljac (Bog) je rekao "Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima (Biblija, Matej 7:12)". Pa zašto to baš nitko ne primjenjuje? Gdje je nestao strah, gdje je nestalo poštenje, ljubav, bilo obiteljska, bilo prijateljska? Sve neki katolik do katolika, a svi smo "kao" veliki vjernici. Najveći vjernici možda žive u najvećoj laži jer vjeruju, a ne poštuju to u što se zaklinju i mole. Imaju li vjernici maske? Da, i to kakve, one najljepše! Dvolično licemjerne! Pogledajte svećenike u čemu se voze? Voze se u novom Pasatu, Mercedesu, Golfu, časne sestre koje voze BMW, naprosto nam odabirom svog voznog parka uljevaju povjerenje u bolji život. To izgleda ovako: -"MI vozimo dobre aute, MI imamo pune stolove, Mi imamo i kolače svaki dan, Mi ništa ne radimo a primamo plaču i to zato što VI punite državni proračun, a on ide i nama. Vlada se često odriče PDVa u našu korist. (prošle godine negdje oko 22 miljuna kuna) Sve to što imamo MI, želimo i Vama, ali šteta, na žalost VI nikad ne možete postati MI" Koliko su tek njihove maske velike i napudrane, naprlitane i našminkane? Kakve maske finog i dobrog svećenika nosi svećenik pedofil? Drag neki čovijek, ali vam djete drži za ....neću napisati za što, ili doslovno se samozadovoljava na slike Anđelčića. Ti Anđelčići su naša djeca. Svećenici su oni koji očito sljede svojim djelima Sotonu a ne Boga. - mala dilema: Kad takav svećenik drži misu onda ispada da vjernici vjeruju svećeniku, svećenik vjeruje Sotoni a to znači: DA SVI VJERUJU U POGREŠNOG BOGA ! Sljediti takvog svećenika je put koji vodi ravno do Pakla, vjerujući u Boga. Koliki su onda tek tu razmjeri laži i obmane? Uspjela je vjera u svoja politička uvjerenja uvjeriti i zaluditi napačen narod, mješa se u politiku, a to je protiv svih Božjih zakona. Mješaju se i prepucavaju i sa Predsjednikom države. Da li to Crkva kao institucija smije? Ustavom "ne", Božijim zakonom isto "ne", ali oni rade po svom. Crkva je očito država za sebe. Misle crkvenjaci u Hrvatskoj: -"kad može običan smrtnik Malnar imati svoju državu, zašto ne bi i MI" ? I tako oni nastavljaju guraju svoj nos u tuđe guzice i to bez pitanja. Da li nas onda i Crkva laže??? Pa naravno, zar ste sumnjali! Mene je istina koštala, ali spavam mirno, imam čisti obraz, ne zato što lice očistim mljekom nego zato što ga ne mažem lažima, što na njega ne stavljam masku (samo piling). JA sam samo jedna obična JA, koja gubi navodne virtualne prijatelje jer govorim istinu koju oni ne žele čuti, ali i zarađujem nove prijatelje koji me poštuju takvu lajavu i jezičavu, koji me čitaju ne obračajući pažnju na strogi književni hrvatski jezik, na Č i Ć. Konačno, pa ja sam samo bloger u virtualnom svijetu, ne trebam ovdje biti pisac, pjesnik, lektor... Ovdje sam samo običan "bloger" i to je dovoljno. Znamo se "mi" i malo uvrijediti, ali to kod nas pravih blogera kratko traje. Priznajem da je nekada na mom blogu bilo blogera koji su se izuzetno jako uvrijedili jer sam bila iskreno jezičava, zasmetala im je moja lajava iskrenost moja "nepismenost". Ima nas svakakvih a takvi blogeri kritičari osobnosti a ne posta su idealni za ovaj moj post, jer nose maske pametnih, načitanih, visoko obrazovanih osoba sa završenom osnovnom školom, a izgube nit u običnim komentarima. Ima beskrajno puno maski, a ja se pitam: "da li je maska zbog nas čitatelja ili takvi ljudi lječe sebe u svom lažnom svijetu"? Zapravo takvi ljudi najmanje lažu nas, oni lažu sebe. - Živjeli oni u svojim lažima 100 godina ! - ŽIVJELI ! Što im je dulji život, više će se mučiti jer nije lako biti glumac tolike godine. - Dug život lažljivcima ! - Živjeli lažljivci i licemjeri ! - Pekli se na vlastitim lažima i izmišljotinama "kako na Zemlji, tako i u Paklu" ! Amen ! Znam ja biti i ranjiva, krhka, ali i plaha. Mislim, nedam se, zapravo znam...i to ima svoju cijenu. Katkad zna jako boljeti... Boli me što svi znamo da je sve tako jednostavno ako smo iskreni, a sve tako komplicirano kada se laže. Ja se ne želim skrivati, ja sam samo JA. Danas je nositi masku očito kvaliteta i jamstvo uspjeha, kako u životu, tako i u blogosferi Pogledajmo se u ogledalo i glasno kažimo: IMAM LI JA MASKU? KOJA MI JE DANAS MASKA POTREBNA, MASKA PRIJATELJA ILI LICEMJERA? |
02.07.2008., srijeda
157. Blogokomentiranje !
Zašto ovo pišem? Zapravo ni ne znam. Ovo je moj mali internetski dnevnik pa mogu pisati kaj hoću i kako hoću. Ponekad me zasmeta komentar koji mi ljudi ostave a nema veze sa ničim, ni tekstom, ni samnom. Zapravo samnom ni ne bi smijelo imati veze jer svrha komentara je: (iz konteksta pravilnika) KOMENTIRA SE TEKST A NE AUTOR. AUTOR IMA PRAVO NA SVOJ STAV I MIŠLJENJE A TO ZNAČI DA SE AUTORA NE NAPADA OSOBNO I NEMA SE PRAVO NAPADATI NJEGOV PRIVATAN ŽIVOT I OSOBAN STAV. AUTORA SE NE SMIJE VRIJEĐATI. KOMENTAR SE TREBA ISKLJUČIVO ODNOSITI NA TEKST-POST. KORISNICI KOJI OSTAVE KOMENTAR NE SMIJU NAPADATI DRUGE KORISNIKE ZBOG NE SLAGANJA U POJEDINIM SEGMENTIMA IZLAGANJA. Ljudi moji, što se dešava? Jeli moguće da su ljudi postali baš toliko svadljivi pa im blog služi za svađe i pokazivanje dominacije na svom "terenu" ili ...ne znam. Pa blog je ispušni ventil za autora a ne za one koji se žele prepucavati. Ispravno je ne složiti se sa tekstom, ispravno se i šaliti u komentarima, naročito ako već neku osobu duže pratimo čitajući njene postove, ali napadati i vrijeđati pišući da je "netko" fašist, glup, neobrazovan, da "netko" ima rupe u obrazovanju (anara-hvala na tom tvom zaključku)....to smatram niskim i jadnim. ANARA: Nisam ja izmislila pravila o komentiranju nego su to opća blogerska pravila koja si trebao pročitati prilikom otvaranja bloga. To što ti živiš u komuni, to što ti imaš drugačiji stav o životu, to što ti živiš na obroncima Sljemena (na Zagorskoj strani), to je tvoj izbor i nikada te zbog toga nisam kritizirala a niti vrijeđala. Vratim kamen samo kad je bačen na mene i to samo zato što živim, radim...drugačije od tebe. Jedino na čemu ti zavidim je suživot sa velikim brojem životinja jer njih obožavam, za njih ginem ako treba. Ne popujem i ne proljevam svoju pamet kao što to VI radite jer meni je blog samo mali ispušni ventil gdje pišem sve i svašta. Na čitateljima (i na tebi) je vlastita odluka da li ostaviti komentar ili ne. Desilo mi se (čini mi se) jednom, dva puta da sam dobila po prstićima zbog svog komentara i od tada sam naučila da s blogerima treba biti oprezan. Eto došla sam do zaključka da tebi neću okrenuti leđa...jer nikad se ne zna što se iza leđa može desiti. Nisam od onih koja imam prišt na jeziku i svakom blogeru mogu napisati kako ja vidim i doživljavam određeni tekst. Uvijek pročitam sve komentare ispod određenog posta i smatram da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Zbog određenih vlastitih stavova nije potrebno po ljudima pljuvati, vrijeđati ih ili omalovažavati.. Ovo je moj "internetski dnevnik", ovo ja pišem prvenstveno sebi ali i Vama koji me pratite i ne uzimate za zlo moj ponekad dugi jezik, pardonček, brzi prstić, pogrešno napisanu riječ ili moje autorsko pravo na krivo natipkano "č". Veliki pozdrav od Anchi (jel sam možda opet nekog uvrijedila pozdravom???) UPUTE ZA NEZNALICE: Što je Blog.hr? Blog.hr je besplatan alat za jednostavnu izradu i održavanje vlastite dnevničke web stranice, odnosno bloga. U samo dvije minute možete otvoriti svoj blog i početi sa unosom sadržaja koji će putem interneta biti dostupan svima. Svaki korisnik dobiva svoju web adresu u obliku ime.blog.hr. Prostor za pisanje i unos slika je neograničen, a dizajn web stranice možete odabrati među nekoliko ponuđenih ili ga kasnije prilagoditi prema svojem ukusu. Što su blogovi? Blog je skraćenica od engleske riječi weblog, što u doslovnom prijevodu znači mrežni dnevnik. Blog je web stranica na kojem pojedinac kronološkim redom obično bilježi svoja razmišljanja i stavove. Na Internetu ih ima na milijune i njihovi vlasnici su ljudi iz svih mogućih slojeva društva i zanimanja. Danas je blog zajednica toliko snažna i brojna da ima utjecaj i na javnom mišljenje. Zašto koristiti blogove? Osim što se koriste za zabavu, blogovi su odlični komunikacijski alati koji povezuju korisnike Interneta, timove ili poslovne ljude. Oni pomažu malim grupama da komuniciraju na lakši način nego putem e-maila ili diskusija na forumima. Drugim riječima, blog svakome bez tehničkog znanja omogućava da bude prisutan na mreži svih mreža bez ikakvih ograničenja. Svatko može graditi svoju web stranicu i na njoj stvarati sadržaje kakve god želi i na način koji želi. Kakvi su sadržaji blogova? Mnogi blogovi su osobnog karaktera na kojem njihovi vlasnici pišu o događajima iz vlastitog života. Sastoje se od linkova na druge web stranice ili komentara na događaje u svijetu. Neki jednostavno pišu o onome što im je trenutno na umu. Drugi ih koriste za zabavu ili posao, a neki za oboje. Mnoge svjetske kompanije i obrazovne institucije su prepoznale blogove kao izvrstan način komuniciranja između uposlenika za razmjenu ideja i znanja. |
Savijeti i pomoć oboljelima od karcinoma