Anchi, i to je život !
16.11.2007., petak
100. doživjeti 100
"BITI ŽIV"
Doživjeti 100 postova ili 100godina??? (100 postova imam, a prema stotici starosnih godina krećem polako ali sigurno) Tako sam sretna što sam čovijek, ma koliko to možda prepotentno zvučalo. Nekome to možda ne znači ništa, meni znači sve. Našle su me riječi koje mi pripadaju, riječi koje znače djela. Ništa nije važno, ništa nije vječno, ali znajući to-znam užavati u ovom trenutku... Sretna sam što još uvijek imam snage sanjati bajku i ne dopustiti da me dotiču ljudi prljavih ruku, pokvarenih misli... Istina, ponekad me rastuži svijet odraslih, iako odavna i ja pripadam toj kategoriji ljudi. Izgleda kao da su zaboravili svoje snove i ideale u koje su se zaklinjali, sve one naoko patetične stvari, a zapravo jedine i ljudske: iskrenost, ljubav i prijateljstvo. Tako sam bogata. Život nisu neplačeni računi, lažni statusi ni lažne ljubavi...( a koliko ih samo ima!?) Život je onaj topli, banalni pogled koji nam daje snagu da pohrlimo u sutra i uživamo u tom osjećaju već danas. Život su osjećaji, iskrenost i bezbrižnost...i zato puštam da u meni i dalje živi ono malo veselo, radoznalo, iskreno i razigrano dijete... i zato mi moje godine, dani, sati ne znače baš ništa! Živim sada, u ovom trenutku. u ovom trenutku se veselim tome što imam dosta prijatelja koji razumiju sve moje vratolomije, radosti, bolove, pa i suze... Mislim u sebi i pitam se "kada zapravo počinje život"? Da li je početak našeg života započeo one jedne večeri 9 mjeseci prije našeg rođenja?  Da li počinje onog dana kada smo odlučili malo protegnuti svoje ručice i nožice, udarajući mamu iznutra i vikati "ej, tu sam,  živ sam!" ilipočinje našim prvim udahom zagađenog zraka? Vrištimo od muke, od šoka kakav je hladan taj vanjski svijet, a svi su oko nas sretni što smo se rodili. Dok mi urlamo nitko nas ne razumije a ono što želimo je:  VRATITE ME NATRAG tamo sam sigurno i zaštičeno mamino malo biće.Samim rođenjem mi ne trebamo slaviti život. Samim rođenjem mi krećemo unatrag. Dani su nam odbrojani, zna se prosječan životni vjek, znamo da od tog našeg prvog dana u vanjskom svijetu zapravo počinje prvi dan prema našem umiranju. Idemo prema brojci 1, 15, 35, 65, 75 i dalje je upitno... idemo brojati do smrti. Mi svojim rođenjem počinjemo umirati. Teško za shvatiti i malo tko uopče razmišlja na taj način. Po prirodi sam jako ne ozbiljna i volim se šaliti na svoj račun. Na svoj 40 rođendan zaželjela sam sebi brojati unatrag.  Sada svaki sljedeći rođendan je jedan broj manji a ne veći. Kad dođem natrag do svog nultog rođendana spremna sam na put. Da li će to biti put tamo neki Raj ili Pakao, ne znam a i ne brine me baš previše jer je još dovoljan broj rođendana do te famozne "0" nule. Volim filozofirati i sad ću nastaviti u tom svom poznatom "revijalnom" tonu neozbiljnih misli. MISLIM JA OVAKO: - do svoge 6. godine sam se zabavljala - Za 7. rođendan su mi natovarili punu torbu knjiga na leđa i poslali me u Osnovnu školu. - Za 15. rođendan sam ja curetak i pol, krećem u Srednju školu. - Punoljetnost proslavljam na svom prvom poslu. - 21.jubilarni sam već mama, a ubrzo ponovo nemam drugog posla pa rađam još jednom. Ponosna mama Ančica koja ima nepune 23 ali ima već dvije kćeri. Ono što želim napisati je činjenica da smo svi svojih prvih 6 godina proveli i ne znajući što je život, onda sljedećih 12 učeći ŠTO JE život. Znači 18 godina. Neću reći 18 izgubljenih godina ali sada kada imam toliko koliko imam, isti broj od 18 godina ću jako dobro znati proživjeti. Ne računam godine studija ili posla. Čisto mi je dovoljan broj od prvih 18 da ih proživim kao zadnjih 18. Zamislite koliko je još godina predamnom ako mi netko ne pomješa konce. Ako mi se desi bolest koja danas ruku pod ruku šeta između nas, svakako ću zatražiti pomoć na adresi u postu 99. Do tada uživat ću u životu ako treba i sa CRVENIM ŠEŠIROM . Tada nastupa moja nulta godina a tada: ZBOGOM  BLOGERI. Svi smo mi, samo prolaznici jedni drugima koji nakratko isprepliću svoje živote u virtualnom ili realnom svijetu.  Sljedeći post se nalazi ispod ovog i ima broj 99. Zašto danas dva posta??? Pogledajte sami. |
