Anchi, i to je život !

10.11.2007., subota

96. Ivica i Anica

Nekako nisam baš inspirirana svakodnevnicom, sve oko mene neki debili se sa plakata smiješe, svi dobro izretuširanih lica i bijelih zuba...
("Nametnutom (poklonjenom) konju ne gledaj u zube" ili
"I konje ubijaju , zar ne"?
Nemam volje za politiku ali imam volje za teatar.

Romeo i Julija na hrvatski hrvatska način...
Zavjesa se diže, radnja negdje oko Velikog Trgovišča

IVICA: (polupijan ispod njenog prozora) Daj Anice silazi, ne pravi se luda!
ANICA: (pospana, bezvoljna, raščupana, nikakva) Ako te moj stari čuje ostat češ bez muda.
IVICA: Nešto mi se, o prohtjelo baš, ove prekrasne noći da mi je svoju "slatkicu" daš.
ANICA: Tvoj mač bih žarko osjetiti htijela, ali večeras ne bih baš smjela.
IVICA: Skratit ću za glavu svakog nek se zna, ko te bude imao prije nego ja.
ANICA: Ivice, Ivo daj već jednom shvati, samo sam je tebi spremna dati.
IVICA: Dobro ali pazi, nemoj da te netko drugi pregazi..
ANICA: Ajde idi sad kući drijemat, joj pogledaj kolko je sati, idem se ja za san spremat!
IVICA: Daj se barem toliko odvaži, pa mi je na minut barem malo pokaži!
ANICA: (taman krene da skine gačice) Joj bježi eto mog tatice.
OTAC ANICE: Dileru jedan opet si došao, kako si samo pored alarma prošao?
IVICA: Nemojte gospodine Mato, Anica je moje zlato.
ANICA (ocu): Tata vjeruj mi ja ga uopče neznam, nisam ga zvala, došao je sam.
IVICA: Mrššš ne laži curo mala! Znam ja sve koje si mobitelom zvala.
OTAC ANICE: Odlazi odavde bijedni stvore, ne želim da mi o Anici ružno govore.!
IVICA: (dade se u paničan bijeg, brzo kao metak pobježe uz brijeg)
ANICA: (prasnu u smijeh) A vidi ti frajera kako bježi, a htio bi kraj mene da leži.
OTAC ANICI: Tata će tebi dečka da nađe, bit će ako želiš i nešto mlađe.
IVICA: (viče s brijega) Ej stari, dođi na Cvijetni ako smiješ, da vidim jesi spreman da se i tad smiješ.
OTAC ANICE: Idi kući mali Ivo, prije nego s tobom operem sve živo. .
IVICA OCU: Ako pozovem Hrvoja mog prijatelja znana nećeš izaći iz bolnice mjesec dana.
ANICA: Eh dobar ti prijatelj dobro ga znam neki dan je tražio da i njemu dam.
IVICA: Opet lažeš, on Pepicu voli, šta ima tebe za sex da moli.
OTAC ANICE: (Ode u kuću, malu pivu popiti i gledati tekmu)
IVICA: Idem sad kući ko te *ebe, idem da nadjem komed za sebe.
ANICA: Nemoj Ivice strpi se do jutra, dat ću ti "slatkicu" svoju sutra.
IVICA: Ma daji kome hoćeš sad mi je svejedno, ne želim više da živim ovako bijedno.
ANICA: Ma šteta da nestane takav ševac. Ne želiš valjda da umreš kao djevac? (Zadiže majicu pokaza mu grudi, u Ivici poče želja da se budi)
IVICA: (sav ushičen) O Anice oko moje crno, ma neka me pogodi puščano zrno. Eto me k tebi, ne mogu više, iako znam crno mi se piše.
ANICA: Dođi dođi, ljubljeni moj, da vidim taj kalibar tvoj.
IVICA: (Trči, sa sebe odječu skida, dragu svoju ne gubi iz vida. Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)
ANICA: Požuri dok tata utakmicu Dinama gleda!
IVICA: Hajde, hajde, brže se skidaj! Ako naiđe tata ti vikni "Kidaj!"
ANICA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu, više i ne razmišljajuči o svome ocu) Hajde da popijemo pa šta god da je, čula sam da onda duže traje.
IVICA: Ne traži čaše, pit ćemo iz flaše.
ANICA: Hajde ja ću prva prinće moj. Uh, *ebo te koliki je tvoj!
IVICA: (Uze iz Aničinih ruku flašu) Hajde pit ćemo za ljubav našu. Isprazniše flašu za par minuta, Anica postade kao nešto ozbiljna, ljuta.
ANICA: Znaš da moje srce tebe voli, ali mene nešto trbuh boli.
IVICA: A joj Anice bludna, nećeš valjda reči da si trudna!
ANICA: JA trudna? Kako? Po duhu svetom ili se može zatrednjeti šečući internetom?.
IVICA: (Odjednom padne na tlo) U *urac, šta sam ovo popio?
ANICA: "Otrov za štakore" evo baš čitam, nisam prije stigla da tatu pitam.
IVICA: O Anice, Anice ti nas s*eba. E Ivice *ebaču ludi tako ti i treba.
ANICA: Izvini Ivice mislila sam da je vino, baš mi je izgledalo onako oporo i fino.
IVICA: (Faca mu je totalno bijesna) Sad će ti "mala" ostat tijesna.
ANICA: Ti umireš ne saznavši što prava je ljepota, ne "umoči" ništa za svoga života.
IVICA: (dopuza do Anice bliže) Na tebe će vječno da mi se diže. (To izusti i dušicu pusti)
ANICA: (nestaje joj iz očiju plamen) Kakva šteta, a tvrd mu je kao kamen. (Zatvara oči posljednji put) Znam, tata će biti na mene ljut.


Do čitanja mili moji blogeri mah
- 02:37 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Prosinac 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Srpanj 2012 (9)
Siječanj 2011 (1)
Studeni 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (8)
Srpanj 2008 (11)
Lipanj 2008 (10)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (9)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (13)
Studeni 2007 (17)
Listopad 2007 (15)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (16)
Srpanj 2007 (17)
Lipanj 2007 (10)
Svibanj 2007 (11)
Travanj 2007 (5)

Ančica - Anchi