Ana Vlačić vratila se u Grad. Nedavno je umro njen svekar o kojem se brinula. Doselila se majci Đovanini u vilu Tonka.

Flacius je bio umoran. Htio je spavati.

Pozvala me u šetnju od vile Fratta do vile Tonka. Nije to ni kratka šetna, od brda u dolinu, iz Grada u Podgrad, nekih dva kilometra. Došao sam pješke, Ana također, pa nisam mogao odbiti, nije bilo druge nego prihvatiti.
Šetnja je trebala trajati dvadesetak minuta, trajala je više od sat vremena.
Nismo se spustili odmah u Grad. Predložila je produženu šetnju. Išli smo zaobilazno, prema groblju. Posjetili mauzolej obitelji Vlačić.

Mauzolej je izgradio poznati hrvatski kipar Ivan Rendić. Pitao sam Anu kako je njen nono, Mate Vlačić, Flaciusov otac, uspio angažirati i financijski podmiriti, već tada slavnog kipara, autora poprsja hrvatskih velikana na Zrinjevcu, spomenika, grobnica i mauzoleja po Hrvatskoj.

Imao sam osjećaj da je sa određenom namjerom predložila zaobilaznu šetnju:
- Šjor Rendić je tada živio u Trstu. Nono je od njega naručio izradu mauzoleja. Nacrt je iz siječnja 1914. Iste godine je završen mauzolej. Kripta je djelomično ukopana pod zemlju. Rendić miješa arhitektonske elemente.

Mauzolej sa nevelikom kupolom nadvisuje groblje.

Napustili smo groblje uputili se prema Gradu i Podgradu. Tada je Ana otkrila svrhu šetnje:
- Želim da budete iskreni. Da mi bez foliranja kažete kako će papa biti tretiran u toj vašoj knjizi. Ovo je prvi put da netko, osim mene, i članova obitelji ima ovakav, potpuno slobodan, ničim ometan pristup mome ocu, da nitko od nas ne zna kako će papa na kraju biti prikazan.

Objasnio sam joj kako sam zamislio ovo izdanje pod naslovom Uvod u flacijanizam. Nakon dokumentarnog, svojevrsnog Antidnevnika, u drugom dijelu, u Čitanci bili bi izabrani Flaciusovi zapisi i Replikacije, u trećem dijelu Pojmovnik. Bila je zadovoljna mojim obrazloženjem. Obećao sam da ćemo stoti rođendan Flaciusov dostojno obilježiti, kako ništa ne smije zasjeniti lik i djelo najvećeg sina naših književnosti, neimara nove poetike, kako će rukopis prije objavljivana pogledati i odobriti Flacius osobno, tijela Pokreta, prijatelji i obitelj, i ona kao nasljednica svih njegovih autorskih prava.
- Imate potpuno slobodu - obećala mi je Ana, sada već u knjižnici vile Tonke, dok sam sjedio u fotelji u kojoj je čitajući Danuncijadu Viktora cara Emina, umro nono, graditelj mauzoleja.