1.U pravilu ne gledam televizijske programe. Samo filmove, koje i kada želim. Tijekom dosadašnjeg života pogledao sam 10295 filmova. Znam jer vodim precizan dnevnik filmova koje sam pogledao, s kim sam ih gledao, kada i gdje; bilježim i impresije.

Nakon večere, kada smo se Domina i moja neznatnost spremali gledati film, na vratima knjižnice se pojavila naša kućna pomoćnica Đulija.

Gazdarice, gazda treba vas jedna šinjora.

Jedna gospođa, naljutila se učtiva Domina, Đulija koja gospođa !? Zar se nije predstavila?

Nije. Nije htjela reći svoje ime. Lijepa, stara i ljuta šinjora.

Dobro, dobro, uvedi je u mali salon.

Mali salon pravi je teatar moje Domine. Pozornica zrcala, boja i ruža.

Sjeli smo za klasicistički stolić, svaki u svoj visoki zeleni naslonjač. Za nepoznatu, neidentificiranu gošću rezervirali smo bidermajerski naslonjač s prugastom presvlakom.

Šinjora Đulija uvela je gošću u salon.

Ponudili smo joj čaj. Odbila. Ponudili smo joj viski. Odbila. Iz nje je potekla bujica engleskih riječi. Nije bilo šanse da prekinemo tu snažnu vrtložnu struju riječi.

Zapisujem u slobodnom prijevodu.

2. Yes. It is true.

Ona se nikada nije udavala. Ima devedeset i četiri godine. Vjerojatno se više nikada ni neće udati.

Ona je nevjernica.

Otvoreno priča o sebi, starenju, starosti, starčadiji, o svemu, čak i o seksu. Oooo, iako ima skoro stoljeće, još nije mrtva.

Prvi put posjetila je u Institutu (za duhovno zdravlje Dominine sestre Petrice op.a.) najstariju prijateljicu.

Na svoj devedeseti rođendan dobila je pozivnicu. Slavila je u društvu obitelji (brata, sestre i njihovih potomaka) komentirala sa bratom kako je njihova obitelj očuvala normalnost u turbulentnom svijetu, misleći kako u njih nema rastava brakova ni delikventnog ponašanja mladih, kada je netko pozvonio na vrata njenog malog stana. Poštar sa cvijećem, u buketu pozivnica, na tečnom književnom jeziku

Sada je i ona dobila pozivnicu za doživotni smještaj u Institutu koji proučava starce njenog naraštaja.

Proces prihvaćanja institutsko -domskog smještaja imao je sljedeće faze:
1. Ne, ne, i ne.
2. Nije loša ideja, čak, štoviše to je dobra ideja.
3. Ne mogu, ne mogu.
4. Odlična ideja.

Sobe u Institutu su redovničke ćelije; ugodne, svijetle i tople redovničke samice, svega desetak kvadrata. Valjalo je odabrati stvari koje će zadržati. Rastati se od svog stana-srećka, slika, knjiga, artefakata jednog života. Otisnut će se na posljednje putovanje. Odabrati predmete za novu arku. Stan je ostavila nećaku, većinu predmeta je prodala.

Ponijela je obiteljske slike:mati, oca, brata i sestre.
Svi su otišli, nikog više nema. Nitko je nije došao ispratiti.
Yes. It is true.
Kada je otac preminuo doznala je da joj je sestra formalno-pravno polusestra.
(Polu)sestra je to odavno naslutila.
Jednog dana: Znaš mislim da nisam tatina kći.
Bila je tatina kći, samo ne ovog tate na slici. Na crnobijeloj slici se ne vidi da je tata imao crvenkastu kožu, plave oči i kosu. Naslućuju se tatina strogost i majčino nezadovoljstvo. Majka je utjehu pronašla u duši i tijelu drugog muškarca. Otac je to znao. Pristao na zakoniti odgoj tuđe kćeri.
Brat i sestra doznali su da imaju polusestru dan nakon očeve smrti.
Yes it is true.
Imala je petnaest godina kada se zaljubila u svoju prvu ljubav. Velika, sudbonosna ljubav. Prva ljubav ju je ostavila radi druge, pa poginuo na bojištu.
Cijeli život mijenjat će partnere poput donjeg rublja, bojeći se intimnosti, povrijeđenosti, ostavljenosti.
Yes. It is true.
Ponijela je i nekoliko knjiga i fotografija ljubavi svoga života.
Većina njenih ljubavnika bila je crne puti. Privlačila ju je, bilo je nešto neodoljivo u crnoj boji kože.
Jedan njen crnac se ubio; drugi je mislio da je Bog, njega su ubili.
Njena generacija nije govorila o seksu već stjecala iskustva. Ona je pričala o seksu, pisala o seksu i nadasve prakticirala snošaj.
Deklarirana seksualna predatorica šezdesetih godina živjela je s crnoputim RG. Počelo je kao klasični seksualni aranžman. Nažalost jednokratni. Samo jednom su spavali zajedno; ali to se ne broji, naime bili su pijani. Kad je u potajice, u njegovom dnevniku pročitala: ''Počeo sam je mrziti. Nepodnošljiva je.''; to je bio početak kraja njihova sporazuma.
Yes. It is true.
Kada je prestala biti seksualno biće, posljednji crnoputi muškarac njenog života, u njen je stan, uz njezin pristanak doveo mladu djevojku. Bila joj je poput kćeri koju je pobacila. Predivno doba, sretan život u troje.
Yes. It is true.
Nikada se nije udavala.
Dva se puta zaručIla. Tragično. Dvaput je izgubila (dakako, ne istog) zaručnika. Jednom se svojevoljno odrekla čeda u utrobi. Možda je zato prihvaćala trivijalne veze. Ako bi osjetila da se ozbiljno zaljubljuje, fatalistički je očekivala katastrofu. Katastrofa je nikada nije iznevjerila.
Najbolje je igrala ulogu druge žene. Slobodnom voljom odabrala je tu rolu. Nema ništa protiv zajednice muškarca i žene. I ona je za brak, otvoreni tip braka, najotvoreniji. Još uvijek, u devedeset i četvrtoj!
Yes. It is true.
Druži se s mlađima, dopisuje sa starim prijateljem u Americi.
Yes. It is true.
Zaljubila se u naše magično, čudesno groblje.
To je sve istina, yes it is true, but, ali to mi je ispričala u najvećem povjerenju. Zar pisci nemaju obvezu čuvati ispovjednu tajnu? Nije htjela podijeliti to sa gradom i svijetom. A moja neznatnost usudila se to objaviti u svojoj flacijanističkoj sagi. Kako me nije sram?! To je pravi striptiz! Sramota!Literarni striptiz! O mene ste stvorili striptizetu!
Završivši propovijed napustila je mali salon, apartman, Domininu kuću. Nije popila, čaj, ni viski.
Ne sjećam se da sam ikada upoznao ovu ženu. Tu večer nisam gledao film. Domina će mi prepričati sadržaj. Radio sam cijelu bogovetnu noć. Prelistao svih sedamdesetak svezaka FLACIANISTIKE.
Nisam našao sličnu priču. Tko je ta gospođa? Odakle je došla u moj život, u priču. Ne znam.
Yes It is true!