CHE GUEVARA, upoznao sam ga na stodvadeset i deveti rođendan K&K Franza Josefa Prvog. Boravio je službeno u Jugoslaviji, zemlji kojoj više neki ne žele spominjati ime, svega osam mjeseci nakon borbene faze Revolucije.

Revolucionar, čelnik narodne banke, budući ministar industrije, borac kontra američkog imperijalizma, tridesetjednogodišnji državnik bio je sa drugovima na višemjesečnoj turneji po Africi, Aziji i Europi. Najviše ga se dojmila ''tamnica naroda''.

Susreli smo se, prvi i jedini put, u Rijeci. U grad na Riječini doputovao je iz Abbazie, odnosno Briona.

Mlada kubanska peteročlana delegacija, četiri u uniformi, samo jedan član imao je gustu bradu, ostali se mogli podičiti sa svega nekoliko dlačica.
Na povijesnoj fotografiji, snimljenoj usred ljeta, oko podneva vidi se i moja neznatnost. Pamtim sjajno nebo, more,zvizdan.

To je jedini put da sam vidio El Comandantea. U Rijeku sam došao na poziv prijatelja GS, zvanog Napolitano, fotografirao nas je kultni Čuče. Ernesto i moja neznatnost, odmah smo, štono se kaže, kliknuli. Pozvao sam se na njegovu najpoznatiju rečenicu. Bio sam realan, zatražio sam nemoguće, najbolje kubanske cigare. Obećao mi je slati najbolje cigare. Nakon smrti, posljednje revolucionarne misije, u trideset i osmoj godini, njegova druga supruga Aleida preuzela je dužnost isporuke svetih kubanskih cigara u pokojnu Jugoslaviju. Do danas. Hvala Aleida.