MATE VLAČIĆ: ORALNA HISTORIJA

08 ožujak 2015

1.Nagovorili su me, prošle godine, da je vrijeme. Ipak sam u devedeset i petoj godini. Iako članovi moje fameje žive preko sto godina bilo bi dobro, već sada, započeti veliki projekt Osobne Povijesti Matije Vlačića Trećega. Pristao sam.

Kako sam odabrao DM, sekretara flacijanističkog pokreta, znanog kao Stari, da radi na mojoj osobnoj povijesti?

Stari mi je prvi predložio da moje lik i djelo zaslužuje biografiju.



Zašto mislite da ste sposobni napisati moju biografiju, upitao sam ga.

Argumentirano je obrazložio: ima iskustva, deklarira se kao životopisac, prakticira oralnu historiju. Tri sata smo razgovarali prije nego sam pristao na predloženi projekt.

Nakon moje konačne odluke sklopili smo Ugovor o suradnji kojim:

a) je Starom zajamčen neograničen pristup mojoj arhivi (dokumentima, ispravama, fotografijama, rukopisima, dnevniku)

U podrumima mojih i rezidencija (stanova/ kuća) mojih žena te FLAT-a, spremljeno je nekoliko kilometara svežnjeva punih dokumenata.

Prihvatio sam projekt osobne povijesti mojega doba kao izazov. Sa velikim zadovoljstvom. Postao sam radnik/trudbenik/zaposlenik svog životopisca. Obavljam fizički zahtjevan posao. Papir po papir, dokument po dokument, datoteka po datoteka. Vadi papire, pregledaj, prouči, proslijedi Starom sa komentarom. Dao sam na raspolaganje Starom, ekskluzivno njegovim slabim očima, na tisuće stranica, bilježaka, pabiraka.

b) se obvezujem osigurati suradnju rodbine, poznanika i prijatelja, svih mojih ljudi.

Stari je vrijedan i divan primjerak homo sapiensa. U godinu dana razgovarao je sa stotinjak ljudi. Doslovno slijedi sve moje ljude. Ispunio je plan. Stotinjak ljudi godišnje.

Već neko vrijeme primjenjujemo moju kvizikalnu metodu, otvoreno razgovaramo. Održali smo nekoliko višesatnih, maratonskih, dijaloških sesija.

Na posljednjoj seansi Stari je prognozirao da će mu trebati osam do deset godina da završi moju biografiju.

Budem li slijedio obiteljsku tradiciju: trebao bih biti živ.

Nadam se da ćeš i ti preživjeti, ironično sam odgovorio, svjestan činjenice da nas dijeli pedeset i osam godina.

2. Početkom ove godine Izvršni Biro Predsjedništva flacijanističkog pokreta odlučio je raspisati javni natječaj za suradnike na projektu monografije flacijanističkog pokreta.

Oglasi su odavna sastavni dio flacijanističkog protokola.

U Odluci su propisani uvjeti i rok za podnošenje prijedloga stručnih osoba i skupina.

Na javni natječaj pristiglo je 1978 prijava. Prijavili su se značajni javni djelatnici (povjesničari, publicisti, povjesničari umjetnosti, književnici…) i institucije (Instituti za povijest, za povijest umjetnosti,centri za društvena istraživanja…).

Tročlano Povjerenstvo za izbor suradnika imalo je težak posao. Selekcionirati, selekcionirati, selekcionirati, U drugi krug prošla su četiri kandidata:

a) Doktor
b) Kum i
c) DH

Sebe su prijavili Doktor, novopečeni flacijanista i DH, regionalno poznati biograf prvog hrvatskog predsjednika, te prvog predsjednika Savezne Republike Jugoslavije. a nekoliko članova Predsjedništva Pokreta prijavilo je JM, zvanog Kum, službenog snimatelja pokreta.

Izvršni Biro odlučio je da samo DH pozovemo na razgovor, a da o Kumu, Doktoru i Starom razgovaramo na prvoj sljedećoj sjednici Biroa.
DH smo pozvali iz kurtoazije. Moj pokojni prijatelj Gedža, koji je godinama razgovarao sa DH, kojeg je na početku razgovora zvao ''tragačem za istinom'', nakon objavljivanja sadržaja tih razgovora umro je ljut i nezadovoljan otkrivanjem neautoriziranih intimnih detalja. DH se deklarirao kao strukturalist. Po svom metodološkom pristupu.

Strukturalizam mu daje uvid u bit, pozadini pojava koje istražuje. Čitajući bilo koji zahtjevni tekst brzo pronikne u tzv. referentni okvir, u skrivenu, bitnu pozadinu, nevidljive strukture. Pravili smo se da razumijemo. Javit ćemo mu se, obećali smo DH.

Bilo je jasno otpočetka da ćemo morati izabrati između Kuma i Doktora.
Nekoliko dana, tijekom šetnji i sastanaka, stavljali smo sve karte na stol, razmatrali prikupljene činjenice o dva kandidata.

3. Već sam objasnio u mojim zapisima kako smo Doktora primili u flacijanistički pokret. Nakon početka suživota sa dragom Takako pod istim institutskim krovom.

Sa većim žarom nastavio je rad na knjizi koju je nazivao ''Oralna povijest našeg doba'' ili ''Oralna povijest suvremenog svijeta''. Uz svakodnevna programirana druženja sa voljenom Takako, uz Bacha ili šetnju, razgovore sa cvijećem, Doktor svakodnevno radi na svojem Velikom Djelu koja će postati, jamči Doktor, ''najveća knjiga u povijesti ljudskog roda.''

Veliko Djelo biti će najbolji odgovor formalnim historičarima, činovnicima formalne historiografije. Doktor sebe vidi kao prvog oralnog historičara na svijetu.

Ne prihvaća argumente koje navodimo na našim flacijanističkim sijelima: odavna postoji tzv. historija odozdo; bilo je i ljudi prije njega koji su se uglavnom netočnoj formalnoj povijesti, isključivoj povijesti kraljeva i kraljica, careva i carica, ratova, ugovora, izuma suprotstavljali oralnom poviješću običnih ljudi, njihovih tuga i radosti. I moja, naša, flacijanistička metoda života je upravo to, naglašavanje svakodnevice, krunidba običnosti.



Sam sebe uvjerio je u muhammadalijevsku ''I am the greatest'', on je najveći. Proširila se urbana legenda; kada mu je dijagnosticirana maligna bolest, a liječnici prognozirali tri mjeseca života, odrješito je uzvratio: to se ne odnosi na mene!

4, Zanimljivo, Kum nije ni znao da razmatramo mogućnost korištenja njegova filmografskog iskustva. Kum i Doktor su generacija. Kum je sedam mjeseci i deset dana mlađi od Doktora, oboje su u devedeset i trećoj zemaljskoj godini. Dok bolesno ambiciozni Doktor misli da ima trideset i devet, a ne devedeset i tri, smišlja megalomanske projekte, Kum živi sat po sat, dan po dan, i uživa.

Sretan čovjek.



Rođen je u zoru, na Badnjak. Obitelj nije previše marila za rođendane.

Tata, mama, sestre i tri brata više su slavili imendane. Živio je pod nacističkom, pa sovjetskom okupacijom. Na vlastitoj koži iskusio strahote logora.

Rano je zavolio film. Nabavio šesnaest milimetarsku Bolex kameru. Do digitalne ere koristio je pet tih kamera. Nije se odvajao od svoje bolexice. Lako ju je strpao u torbu. Reagirao poput fotografa. Čim mu se ponudio zanimljiv vizualni motiv-akcija!

Nije mu važna zaustavljena slika. Najvažniji mu je pokret.

Za njega su snimljeni filmovi, od višeminutnih do višesatnih, spremnik sjećanja.

U L. je doputovao iz Jabuke, nakon pada Zida. Već dvadesetak godina L.-in je njegova stalna adresa, ishodište svih njegovih putovanja. Najčešće u Španjolsku. Jedan španjolski vidovnjak vidio ga je u nekom prošlom životu kao visokopozicioniranu osobu, koji se družio sa svecem, Ivanom od Križa, svojim imenjakom.

Prepoznao je antropologiju sitnih smislenih trenutaka flacijanističkog pokreta, kao da ga je neka nevidljiva sila zvala u grad flacijanizma. L. je najbolja sljedeća postaja za istraživanje intenziteta običnih svakodnevnih trenutaka. Povremeno ga posjećuje jedinac Sebastian, tridesetogodišnjak.
Kum je stopostotni flacijanista. Snima svakodnevicu. Čita svakodnevno, pet do šest knjiga istovremeno, napreskok. Na svoj mrežnoj stranici objavljuje snimke, dokumente, fotografije, susrete, čak i haiku uratke. Misli dvadeset i prvog stoljeća poput:

Uzbudljivo je, moji prijatelji. Ostanimo u vezi. ILI Htio bih da sam konj da osjetim zob kako krcka među mojim zubima.

Nomad, vagabund, putnik, čitatelj, prijatelj omladine, Kum, riječju ČOVJEK.


SALOMONSKA FORMULA.
Mrzim rastavni veznik ILI. Obožavam sastavni veznik I.

Našao sam, prijatelji prihvatili, kompromisno rješenja:
1. Doktor će formalno biti glavni i odgovorni urednik monografije pokreta.
2. Stari, moj osobni životopisac, će biti stvarni glavni i odgovorni urednik, formalno koordinator. (Nemojte nikome kazati).
3. Kum će biti imenovan glavnim snimateljem razgovora
4. DH ćemo angažirati kao vanjskog suradnika.

Vuk sit, ovce na broju.



<< Arhiva >>