1.Uživam u Portolongi.
Miriše na sol. Kao da si na brodu. Vila Malin mi je trenutno najdraža naša kuća.

Ujutro se probudim u sedam. Domina još spava. Prošetam po vrtu. Osjetila luduju od gušta. Skuham si kavu, prolistam novine, pročitam poštu. Zaplivam u moru. Pa idem na masažu. Doručkujem u pola devet. Nakon doručka guštam u mojoj radionici. Domina i ja ručamo u trinaest sati. Nakon mediteranske joge, odnosno drijemanja, oko šest ponovo zaplivam, ovaj puta u društvu svoje supruge numero due. Ona popodne ne spava, naspava se ujutro. Opet masaža (bez supruge), večera. Poslije večere obavezno gledamo film, pa spavanje.

Kolo sreće se okreće.

Jučer smo imali društvo. Okupili se flacijanisti i gosti.

2.Najprije je došla filmska ekipa, redatelj, njegov glumac, kamerman, i moj sin Matija Vlačić IV, potencijalni glavni glumac. Poslao sam najstarijeg sina da prošeće goste po Portolongi. Imam radni dogovor sa prvom ekipom flacijanizma prije nego primim filmaše.

Sjeli smo, na terasi, u hlad, mi, velika četvorka: moja neznatnost, glavni organizator AR, glavni promotor MĐ, te glavni ideolog EK, u pratnji svog pomoćnika i nasljednika VB. Zapisnik vodi sekretar DM. Zamolio sam Đuliju da donese mineralne vode i malvazije. Svima će nam prijati špricer, najdemokratskije piće, svako neka miješa po slobodno izraženoj volji.

Prisutni su i ovčar Luks i kakadu Kokolo. Kada bi statutom bilo predviđeno primanje kućnih ljubimaca, Kokola bismo uvrstili među osnivače, Luks bi pak bio redovni član flacijanističkog pokreta. Kokola sam primio kao poklon, sa mnom je, u dobru i zlu, skoro šezdeset godina. Možda će me nadživjeti, njegova vrsta redovito slavi sto i više godina. Luks ima deset pasjih godina. Kada sam imao infarkt, bili smo sami u vili Tonka, Luks je pozvao hitnu pomoć.

Sjednica Izvršnog biroa flacijanističkog pokreta može početi.

Izložio sam prijateljima ideju.

Mislim da je vrijeme da primimo Doktora za redovnog člana našeg pokreta. Otkad je u našem gradu pedantno je za svakog flacijanistu koji je to htio napravio rodoslovno stablo maltene do stoljeća sedmog. Dokazao je i neposrednu geneaološku vezu moje obitelji sa Flaciusom Illyricusom, time potvrdivši istraživačke nalaze mog starog prijatelja Mate Balote.

Nastupila je očekivana žestoka reakcija. Petnaestak godina Doktor nam se pokušava približiti. Pozivali smo ga i na domjenke. Još uvijek nije najbolje prihvaćen.

Neočekivano, prvi je riječ uzeo VB, inače doktor pravnih znanosti, uz odobravanje svoga pretpostavljenog učitelja EK.

Kakav je on stručnjak, kakav je on doktor povijesnih znanosti, kakav je on geneaolog?

Kako se zoveš?, progovorio je Kokolo jednu od rečenica iz svog repertoara.

Vau, vau, zalajao je njegov pajdaš Luks.

Istinu govori prijatelj VB, Čuo sam da je izvjesni Doktor prije pedesetak godina doktorirao preko političkih veza, obilno koristeći metodu kompilacije, odnosno škare i ljepila, kako se nazivala tada. Da nije bilo njegove supruge ne bi ni doktorirao. Gospodin nije volio fizički rad, njegova lijepa supruga je rezala i lijepila.

Istražuje porijeklo obitelji. Za svakoga, osim za sebe, rekao je AR. Pokušao sam saznati više o njegovoj prošlosti. Jedino sam pronašao ovo što su iznijeli prijatelji, da gospodin, koji želi da ga svi zovemo Doktor,de facto nije ni doktorirao. Odnosno da je doktorirao bez da je završio pravi fakultet. Doznao sam i da je rodom iz Zagorja.

Uvijek se drži ''par distance'', promatra nas preko ramena, uobraženo, narcisoidno, ''ibermenšovski'', kaže MĐ.
Jako vodi računa o svojoj vanjštini, kaže VB. Tu i tamo zna se opustiti. Ne pokazuje previše poznatu zagorsku veselost.

Uvijek želi biti nešto posebno. U njegovu je ponašanju nečega previše intelektualističkog, kaže AR, uvijek želi ostaviti dojam čovjeka koji je više od nas upućen u sve.

Stari, kako si? opet će Kokolo. Vau, vau, ne zaostaje Luks.

On je jezuita, kaže VB. Još kad počne bez točke i zareza objašnjavati svoju, kako kaže, znanstvenu metodologiju. Umjesto da se zabavljamo svaki put moramo slušati kako se on ne slaže sa kabinetskim povjesničarima, pozitivistima, koji uzimaju u obzir samo činjenice.

Njegov ideal je slobodno stvaranje historije. Zadatak historiografije nije da korigira prošlost u ime bilo kakvih pogleda, već da se njenim istraživanjima naučimo slobodnom stvaranju historije. Tu parafrazu uzeo je od dobrog starog Karla Marxa, to da se od historije učimo slobodnom stvaranju, reče EK.

Djelomično sam se složio sa prijateljima flacijanistima. Podsjetio sam ih da je prije desetak godina stigao prijedlog da ga se primi za redovnog člana pokreta. Neki njegovi pajdaši prenijeli su nam njegovu želju da ga, zbog rodoslovnih istraživanja podrijetla uvaženih flacijanista, priznamo kao nekakvog počasnog osnivača.

Kao da je to moguće, ta flacijanizam je samo jednom osnovan, ne možemo naknadno dodavati utemeljitelje.

Prijatelji, pokušao sam smiriti tenzije,svjestan sam da Doktor želi naša druženja pretvoriti u debatne klubove, a većina na se želi zafrkavati.

On to ne shvaća, upada sekretar DM. Cijeni samo humor koji bi sam ispričao. Šalu na vlastiti račun ne prihvaća. Ne, ne.

Fuck you!, počeo je prostačiti bijeli Kokolo. Lajanjem mu se pridružio Luks.

Tada mi je na um pala genijalna zamisao.

Prijatelji, da bi postao član mora proći selekcijski proces.

Prema amandmanima našeg Poslovnika flacijanizma iz 1971. nitko ne može postati redovni ni dopisni član ako ne: a ) dođe na domjenak; b) prođe torturu posebnog scenarija prepunog najpakosnijih skečeva i viceva; c) prihvati šalu na vlastiti račun, kao da čita, rekao je napamet glavni autor svih flacijanističkih dokumenata EK.
Pokažimo dobru volju, predložih, namjeru da Doktora primimo za redovnog člana, znajući da neće blagonaklono prihvatiti pripremljeni selekcijski program.

Složili smo se da ga kao demokratski i otvoreni flacijanisti ipak primimo, preživi li, ali samo za dopisnog člana, jer nikada nije htio pokazati nijedan osobni dokument.

Stari, kako si?, počeo se ponavljati Kokolo.

Luks se nije oglasio. Zaspao je.

Prijatelji, poznato vam je da živi u domu u sklopu Instituta za duhovno zdravlje moje kunjade Petrice, često naglašava, u najvećem apartmanu. Povremeno ga posjećuju supruga i djeca. Ima dva sina i kćer. Stvarno. To je sve što znamo. Ljudi moji mi ne znamo ni njegovo ime i prezime. Pitao sam kunjadu. Ne zna, ili neće kazati, ni ona, istinoljupka.

Složili smo se da ćemo ga primiti na posebnoj večeri, neki drugi dan, bez prisustva filmske ekipe, kamera.


3.Moj sin Matija Vlačić IV uvjeren je da je reinkarnacija najslavnijeg Matije Vlačića iz šesnaestog stoljeća.

Provjeravam u religijskom leksikonu koji mi je uspjela ''uvaliti'' šarmantna putujuća crnokosa prodavačica, na dugim nogama, na štiklama. Riječ reinkarnacija dolazi iz latinskog re-incarnatio, što će reći (pisati): posmrtno ponovno utjelovljenje duše, njena besmrtnost, neprestani život.

Čitam: pretpostavlja dualističko poimanje svijeta, vjerovanje da se duša u novom tijelu čisti od prethodnih grijeha; zovu je palingeneza, ostvaruje li su u tijelu samo jedne vrste; ostvaruje li se u i u biljaka i životinja…zovu je transmigracija.

U reinkarnaciju su vjerovali Sumerani, Babilonci, stari Egipćani, Kelti… vjeruju hinduisti, budisti, tapisti…i drugi isti. Ali ne i kršćani. Konzultirao sam se, kao dosljedni ateista, sa mojim prijateljem paterom Galom koji je potvrdio moju početnu hipotezu: kršćani ne vjeruju u reinkarnaciju.

Jednog popodneva posjetio je svoje roditelje,moju neznatnost i suprugu numero uno Đovaninu, da nam kaže kako je sanjao Matiju Vlačića Illyricusa koji mu je rekao: Ti si ja, ja sam ti!

Moj najstariji, pametni sin, sa doktoratom iz ekonomije, povjerova u san. Veliki racionalista postao je veliki spiritualista. Od tog sna počele su velike promjene u njegovu i našem životu. Svim zemaljskim i nebeskim silama želi pokazati sličnosti između tijela, nadasve duha dva Matije Vlačića.

Pustio je bradu, pustio je kosu, razveo se od majke mojih unuka, oženio jednu mladu studenticu, koja je postala majka najmlađih mojih unuka. Vanjski promatrač mogao je pomisliti da čini sve, ili se takva čudesa zbivaju, da liči na svog slavnog pretka, dvaput oženjenoga, oca cirka osamnaestero djece. Čak je prekinuo ateističku tradiciju naše obitelji, koju je započela moja neznatnost. U popisu stanovništva počeo se deklarirati kao luteran. Povezao se sa malobrojnom luteranskom zajednicom u našoj zemlji. Nedavno je postao pastor njihove novoosnovane filijale u L. koja broji nekoliko članova. Mog sina, drugu ženu i njihovu djecu.

Još uvijek me zbunjuje kako će moj sin Matija Vlačić IV uskladiti svoju novu životnu ulogu pastora, dakle kršćanina, sa pričom o reinkarnaciji.

Sine, sine.

Svaki put kada se vidimo i čujemo, imam osjeća da komuniciram sa slavnim pretkom. Matija Vlačić IV svim se silama trudi ostaviti dojam da je on Matija Vlačić I.

Pokušavam ga urazumiti. Pri svakom susretu, često i pismeno, postavljam mu očita pitanja:

Zašto ti jesi, a ja nisam reinkarnacija?

Jesi li siguran da si jedina reinkarnacija?

Možda se Matija Vlačić I preselio u naše mandarine, ili mog ovčara Luksa, ili kakadua Kokola.

Odgovora nema.


4.Nakon sjednice Izvršnog biroa flacijanističkog pokreta primio sam filmsku ekipu: gospodina Romana A. Tolića, redatelja i producenta sa bečkom adresom i gospodina Nikolu Teslu. Dobro ste pročitali. Gospodina Nikolu Teslu. Sa adresom u vojvođanskom Gornjem Milanovcu.

Gospodin Tolić već je snimio film ''Povratak Nikole Tesle'', o reinkarnaciji slavnog izumitelja, rođenog u Smiljanu, preminulog u Velikoj Jabuci.



Sada želi snimiti film o mom najstarijem sinu, radnog naslova ''Povratak Mathiasa Flaciusa Illyricusa''. Prije pisanja scenarija želi razgovarati sa svim članovima obitelji, na čelu sa mojom neznatnošću.

Objasnio sam redatelju kako sam u svojim zapisima prvi počeo numerirati Matije Vlačiće, iz šale, čiste zafrkancije. Ako mogu carevi/kraljevi/kneževi/pape, i neki Amerikanci, mogu i Vlačići. Tako je Matija Vlačić I, prvi globalno slavni Vlačić, crkveni povjesničar, filozof, teolog i lingvist, autor dvjestotinjak djela. Matija Vlačić II (1547.-1593.) sin Matije Vlačića I i Elizabete, doktor medicine, profesor dijalektike i retorike. Ja bih bio Matija Vlačić III, moj sin četvrti, njegov sin peti, itd.

Pitao sam ga i vjeruje li reinkarniranom Tesli, vjeruje li mom sinu.

Ja u filmu ne sudim, već prihvatam čoveka takvog kakav je. Čoveka koga skoro niko nije ozbiljno shvatio. Međutim, čoveka, koji ima itekako šta da kaže. Pitao sam se, ko nama daje pravo da sudimo, ako uopšte imamo pravo na to jer suditi može samo dragi Bog. U istraživanju reinkarnacije facijalna sličnost je jedna od indikacija/dokaza reinkarnacije. Postoje brojni ljudi koji tvrde da su reinkarnacija Tesle kao Patrik Flanagan ili Nikolas Kejdž. Filozofski gledano mogu postojati više Tesli istovremeno, ali to je druga priča, bio je iskren redatelj.

Nije nemoguće, dakle, da smo moj sin i moja neznatnost, Matija Vlačić III I Matija Vlačić IV, istovremeno utjelovljenje Matije Vlačića I.

Posramio sam se. Tko mi daje pravo da sudim mom sinu Matiji Vlačiću IV. Stvarno. Nakon što je pustio bradu, razveo se, pa ponovno sastavio, oženio, uočavam veliku facijalnu sličnost između Matije Vlačića I sa slika I spomenika i Matije Vlačića IV. Tko mi daje pravo.
Možda ako pustim bradu…


5.Na flacijanističkom partiju bila je cijela filmska ekipa, redatelj i glavni glumac, Nikola Tesla. Imao sam tako priliku razgovarati sa Nikolom Teslom iz dvadeset i prvog stoljeća.

Pokazao je Nikola Tesla putovnicu, on kaže pasoš, izdanu dvadeset i osmog siječnja dvije tisuće devete, vrijedi deset godina. Piše da se zove Nikola Tesla, da je srpske nacionalnosti. Izdana je u Novom Sadu.

Čovjek je stvarno Nikola Tesla!
Malo se opustila atmosfera na terasi. Zapalio sam cigaru.

Iskoristio sam jedinstvenu priliku da razgovaram sa Nikolom Teslom. Zbog bolesti ne da mi se detaljnije opisivati razgovor. Zamolio sam, sekretara DM, mog životopisca, koji uredno i konstantno bilježi svaku moju riječ, pokret, ponekad i misao, da mi ustupi transkript razgovora.

Ovako je izgledao dio razgovora između Nikole Tesle i Matije Vlačića III:

Tko ste vi?
Nikola Tesla.
Gdje živite?
U magičnom selu Rashaville, u Gornjim Milanovcima, sa sto dvadeset i osam životinja.
Vi ste stvarno Tesla! Najprije ste umrli, pa oživjeli u ovom tijelu.
Ja sam Nikola Tesla II, reinkarnacija velikog Nikole Tesle I. Došao sam ponovo na Zemlju dvanaestog septembra hiljadu devetsto šezdeset i šeste.
Prvi Nikola Tesla, to jest’ ja pre, sam otišao na onaj svet pripremljen za prelazak. Ono moje telo je uradilo svoju misiju i onda sam prešao svesno u onaj svet u saradnji sa anđelima vodičima za duhovni razvoj na onom svetu i za pripremu za ponovno rođenje.
Otkad znate da ste Tesla?
Oduvek. Ja to znam sve vreme. Ne moram da mislim da sam Tesla. Ja jesam Tesla
U svojoj misiji imate i suradnike.
Moje reinkarnacijske suradnike, anđele. Oni mi pomažu u povratku sećanja. To je moja realnost. To će postati i vaša realnost. Relativna istina se menja, ali apsolutnu ne može niko promijeniti.

Mudro zvuče ove riječi. (Dolada moja neznatnost, ne DM,)


6.Nakon pripremnih razgovora za film pozvao sam goste na večeru. Šinjora Đulija napravila je roštilj.

Nakon koncerta u L. svratila je moja prijateljica Radojka Šverko. Znao sam da je umorna, svejedno, zamolio sam je da zapjeva meni dragu Spišićevu pjesmu:

…Život moj….ta tiha pjesma koja počinje u sjenama zaboravljenog sna…život moj…..ta davno ispričana priča moga djetinjstva što ne pamtim je ja…život moj…u mirnim danima što jedan drugog slijede…u čudno razlomljenim slikama što blijede………život moj…ta divlja rijeka koja valja, koja teče..






7. Sada sam se sjetio kada sam prvi put pročitao pojam reinkarnacija. Bilo je to u crveno doba, ali o tome u nastavku.