1. Većinu dana provodim između FLAT-a (Flacijanističkog ateljea) i Vile Tonka. Na ručku i večeri sam obavezno kod posljednje i trenutne supruge Domine. Moj otac, danas bi se reklo spretan i poduzetan obrtnik Mate, kupio je staru vilu kao vjenčani dar mojoj materi Tonki; i preimenovao je, inventivno, Tonka.

Vila se prostire usred vrta od četiri tisuće kvadrata. Oko nje je niknuo novi dio grada. U prizemnom stanu živi moja prva zakonita supruga Đovanina. Na raspolaganju ima sedamdesetak kvadrata. Preostala dva velika stana koristim sa ostatkom svoje obitelji. Kuća ima oko osamsto kvadrata. Iako mi je Domina opremila veliku radnu sobu u njenoj kući, kada stvarno stvaram, najčešće boravim u staroj kući ili FLAT-u.

Već dva dana sam u kući.
Nisam otišao u atelje, nisam šetao sa mojim flacijanistima.
Prije dva dana; jutro sam provodio izvršavajući svoje bračne dužnosti u Domininoj kućerini. Obaveze se izvršavaju po danu, noć je rezervirana za san. Dok smo se izležavali u krevetu, bez odjeće i obuće, pokriveni samo lancunom, u sobu je upala dvorkinja Đulija. Kao da ne vidi meso i kosti zajedno stare 182 godine, po službenoj dužnosti predaje mi telefon. Na vezi Đovanina, prva supruga; u krevetu Domina trenutna supruga.

Mate! Mate! kaže, provalili son na toti.
Kada?
Jučer. Bila sam u kući i čula da nešto lupa. Mislila sam da su vrata od tavana ili terase i nastavila da premještam stvari. U to vrijeme su razbojnik ili razbojnici ušli na sporedna vrata kuće, u podrumu su obili još petora vrata, a zatim ušli u moju spavaću i radnu sobu i izvršili pljačku. Srećom, nisam ih srela. Mogli su da me ubiju ili bih dobila infarkt.

Iskočio sam iz kreveta, alarmirao policiju, za pola sata već sam bio u Vili Tonka. Policija također. Da skratim, citirat ću službenu zabilješku:
''Đovanina Vlačić je pljačku prijavila jer je u kući čula sumnjIve zvukove. Prema njenoj sumnji, lopov je u vilu provalio u razdoblju od 8.30 sati do 19.30 sati. Đovanina sumnja i da je lopov provalio najprije u podrum, a zatim se sporednim ulazom popeo u prizemlje, gdje je silom razvalio vrata i pobjegao. Nakon policijskog očevida utvrđeno je da u vili ništa ne nedostaje. Zbog mogućnosti da je izvršen pokušaj pljačke, Đovanina Vlačić će, po dogovoru, naknadno prijaviti ukoliko primijeti da je u kući ukradeno nešto od vrijednosti.''

Na sučeljavanju sa policijskim službenicima Đovanina je spominjala nestanak vaze neke kineske dinastije, dnevnik koji vodi od 1942. godine i još neke sitnice, spominjala je moguću provalu u moj dio kuće. Kada je trebalo konkretizirati, sjećanje je ishlapilo.

Tako, radi mira drage Đovanine, uz potpuno razumijevanje još draže Domine, već dva dana sam dragovoljno zarobljen u vili. Što je dobro jer pokušavam uobličiti svoje stare zapise.

Sljedeći dan pridružila mi se naša najstarija kćerka Ana, radiokazivateljica u mirovini; inače dolazi vikendom, pruža mi pripomoć u redigiranju rukopisa, kao nekada njezina majka, sve teža (cca 90 kg), starija (90 godina) i bolesnija Đovanina.

Nekoliko dana spavat će kod prestrašene mame. Što je dobro iz još jednog razloga: ne moram brinuti o kuhanju.


2. Telefonski se najavio GM, moj stari prijatelj, imućni izdavač, rekao bih i aktivist; ljevičar, na strani slabijih, koji uživa u lijepom odijelu, kavijaru i šampanjcu. Doći će u pratnji izvjesnog prevoditelja BS. Sekretar flacijanista DM poslao im je pozivnicu za boravak u Vili Tonka, sa flacijanističkim protokolarnim uputama za nepoznatog prevoditelja iz Norveške, koji želi prevesti moje zapise na taj skandinavski jezik.


UPUTE ZA SASTANAK
1. Gospodin Mate Vlačić obraćat će vam se sa: gospođice/gospođo/gospodine ili sa titulom/naslovom.
2. Gospodin Vlačić htio bi prije razgovora dobiti dnevni red sastanka.
3. Gospodin Vlačić će često uzeti stanku prije odgovaranja.
4. Gospodin Vlačić komunicira na osam jezika: hrvatskom, srpskom, bošnjačkom, slovenskom, makedonskom, talijanskom, engleskom, njemačkom jeziku.
5. Gospodin Vlačić voli kada se na sastanak dođe na vrijeme.
6. Gospodin Vlačić najviše voli peripatetičke sastanke. Ponesite sa sobom tenisice.
7. Gospodin Mate Vlačić uvijek nosi odijelo, bijelu košulju i kravatu. Formalno odijevanje cijeni i kod gostiju.

Gosti su zakasnili.
Idemo najprije u šetnju, poslije ćemo jesti, kao da sam naredio.
U 22. 30. krenuli smo mojom uobičajenom večernjom trasom kada sam u svojoj staroj kući u donjem gradu: Ulica svetoga Mikule – Ulica Slobode-Vilete-Kazapaki-Kazarmoni-Ulica svetoga Mikule.

Najviše volim šetati po mrklom mraku. Nikad sam. Uvijek u društvu flacijanista ili gostiju. Mrak mi odgovara. Ja sam kao stepski vuk. U mraku se odlično osjećam. Svaku večer napravim četiri-pet kilometara. Šetnja koristi mom narušenom zdravlju. Šetnja me održala na životu. U šetnju idem po vremenu i nevremenu. Oduvijek obožavam fizičke aktivnosti. Kada sam, prije dvadeset i tri godine imao dvije teške operacije ugradnje četiri premosnice, prognozirali su mi nekoliko godina. Liječnik koji je dao prognozu je danas na drugoj strani. Ja još uvijek hodam. Zahvaljujući svakodnevnim šetnjama prekoračio sam normu.

Sekretar flacijanističkog pokreta DM gotovo svaku večer sa mnom šeta, po gornjem ili donjem gradu, zavisno gdje trenutno boravim. Večeras se opravdao. ''Šetnju'' čeka i najnovija, zainteresirana mlada dama.

Mi flacijanisti odavna njegujemo ritualnost. Najprije pretresamo osobne stvari, pa poslovne.
Hodamo i razgovaramo.

Gdje je M., pitam GM za njegovu dugotrajnu suprugu.
Ostala je doma, čuva praunuke.
Hladnokrvna M., nadživjet će sve nas. Kada joj je jedna naša prijateljica rekla kako joj je muž, deklarirani hipohondar, uvjeren da ima leukemiju, rekla je: Ne brini, GM je baš nedavno imao rak u glavi i sad je dobro. Svoju prekrasnu, hladnokrvnu ženu, GM zove Nefertiti.

Ljubitelj žena, ljubimac žena, tim je riječima GM predstavio mladog BS. Kao da predstavlja sebe. Nijemu nije trebao uvod. Blagoglagoljiv, kao i mnogi drugi, i on je u meni vidio ispovjednika. Njegovo ime na albanskom znači blagoslov.

Metodom komparacije definiram sličnosti i razlike između moja dva sugovornika. Koja je sličnost između GM i BK?

Imali su biološke i prave roditelje.
Imao sam mamu i tatu, kaže BS, i majku i djeda, moje prave roditelje. Nakon razvoda stari je otiš'o put Beograda, stara na studij u Rijeku. Čuvali su me majka i djeda. Pamtim neprestane dolaske i odlaske. Naizmjence.

Prvih deset godina života živio je kod majčinih roditelja, djeda i bake (on ih zove majka i djeda), u kući punoj ljudi, fameje i prijatelja. Biološki roditelji, braća i sestre živjeli su daleko. Mama u Belgiji, tata u Australiji.

BS čas kod oca, čas kod majke, najradije kod majke i djeda. Oni su njegovi istinski roditelji. Partizanski zaljubljeni par. Prvi ljubavni sastanak imali su pod okupacijom, u doba revolucije.

Tri puta se vezivao, rezultat: jedno dijete, kći, Iskra. Dvaput pred svjedocima. Najmanje dvije sličnosti između njegovih veza, ortakluka. Rok trajanja-tri godine; njegove žene su duhovite, slatke, pametne i samostalne.
Kad se zaljubi, odmah se veže. Živi u Oslu, živio u Rijeci, Zagrebu, Ljubljani, Beogradu, Sarajevu, ima stan i brodić na Savi, te kuću u zajedničkom vlasništvu sa šestero prijatelja na Hvaru.

Čime se baviš, od čega živiš? pitah mladog kolegu
Rad(i)o kao poštar, pekar, predavač, prevoditelj, vikend sudski tumač, izbacivač…Svašta nešto.
Nema stalni posao. Ima slobodu koja se pretvara u kolotečinu. Lutalica uživa u bezdomništvu. Uživa u skitnji, istovremenom životu na više mjesta, u više jezika, svuda stranac, a opet svoj. Ovisan o svom nomadstvu, navukao se, najprije na laka, pa teška putovanja.

BS je vezan uz L.
Preko amidže Alije vezan je uz moj grad; amidža je kopao ugljen u našem rudniku. Bio je posebno privržen rakiji, tamburici i cigareti. Proždro ga je rak na plućima.
U nasljedstvo mu je ostavio veliku misao; Imo-nemo, govorio je amidža Alija, ionako ti sve prođe kroz guzicu.
Nepunih godinu dana poslije Alije otišli su majka i djed, jedno za drugim, u razmaku od mjesec dana, na početku trećeg milenija.

Nakon unutarnje, intimne politike, prešli smo na vanjsku politiku, na posao.
GM želi da se složim da BS prevodi moje zapise.
BS kaže da je sada pravo vrijeme, jer da je trenutno najpopularniji norveški pisac KOK, koji je čitao moje knjige na engleskom, spomenuo moj lik i djelo u intervjuima kao uzor.
Pitao sam BS o čemu piše taj norveški pisac koji me navodi kao uzor.
Norveška je njegova druga domovina, kaže BS, a meni treća. Napisao je monumentalni roman-autobiografiju, nastavlja.
Roman-autobiografija kao koncept, stilski pravac, prisutan je od početka pismenosti, nikada neće umrijeti, brzo smo se složili.
KOK je napisao gigantski roman u šest tomova s nacističkim naslovom ''Moja borba'', obavještava me BS.
On barem zna broj svojih autobiografskih ili autofikcijskih romana, ja više nisam siguran koliko sam robe izbacio iz sebe.
Pročitao je prvu knjigu/tom/svezak, o njegovim mučnim tinejdžerskim godinama. Hladan i nepristupačan, nezadovoljan otac želi ga ukrotiti protestantskim lancima. Otac, nezadovoljan prikazom svoga lika i djela tuži ga sudu. Sud tvrdi da je roman-autobiografija, prvenstveno roman tj. fikcija.
Moja obitelj nikada se nije bunila, dodajem, vidjevši svoja imena između korica, život im je izgledao nekako ispunjeniji. Doduše, pazio sam, držeći se one Nabokovljeve, da ne uznemirim mrtve ili uvrijedim žive.
KOK je veliki meštar od pera, kao i Vi, hvali me BS.
Kombinira minimalističke (asketske, ekonomične) sa krležijanskim rečenicama. Nevažnim detaljima posvećuje stotinjak stranica, bitnim trenucima života nekoliko škrtih rečenica: minimalni prikaz vanjskog svijeta, raskošni unutarnji monolozi.
Za razliku od vašeg dosljednog minimalizma. Sve je stvarno: likovi, događaji, imena. Nema ključa za razumijevanje. Roman o njemu i roman o svemu.
Roman ima metaradnju: KOK sjedi na tavanu, u mekoj sofi, pije, puši, onanira i mašta kako bi ostavio sve, kao slijepi putnik otplovio u Argentinu, da počne pravu borbu, od nule, borbu za opstanak.
U mojim romanima nema metaradnje. Tko bi mene zatvorio na tavan, čak i sa zajamčenim prethodno navedenim radnjama.




3. Već dugo se spremam posjetiti Pećine, kuću potomaka meni drage spisateljice Ivane Brlić Mažuranić. Sekretar DM dogovorio je posjetu sa skrbnikom Vile Ružić. U delegaciji smo GM, BS, DM, i moja neznatnost. Trebao bi nas voditi izvjesni Th. de C. J., bit će neki plemeniti.
DM je pokucao na ulazna vrata. Nema odgovora.
Prošetali smo do plaže, ispod same kuće.
BS se sjetio kako je ovdje, onog crnog srpanjskog dana, sjedio i promatrao zalazak sunca, psa i djevojku na ležaljci, kada je zazvonio mobitel. Zemljak iz Osla. Najpoznatiji norveški terorista ubio je norvešku budućnost. Norvežani ga nazivaju psihopat, nikada terorista. Godinama su živjeli u strahu od terorista. Očekivali su bradatog Muju ili Huseina, pojavio se domaći, plavokosi i plavooki mladić iz susjedstva.
Tako je doznao za tragediju na otoku. Anders Breivik za njega je opsjednuti ubojica. Predmet njegove opsesije su križarski ratovi, te nacisti i fašisti. I naši balkanski. Uzoran, uglađen, uredno odjeven, obrijan, običan, razmažen, neodrastao mladić, smatrao se sredstvom ostvarenja višeg cilja. Ne bi se začudio, kaže BS, ako bi mu za dvadesetak godina, podigli spomenik. Kršan, plavi mladić, sa automatskom puškom, a ispod piše: Heroj, a ne zločinac.



Kucanje, drugi pokušaj. Vrata nam je otvorio jedan gospodin, očigledno bolestan
Rekao nam je da obitelj cijeli tjedan slavi sto i četrdeseti rođendan pranone Ivane Brlić Mažuranić (IBM) i skori dvjestoti šukunnoneta Ivana Mažuranića. Nakon što nas je pitao osnovne podatke o obiteljima i datume rođenja i/ili smrti njihovih članova, kada smo se ponadali da su točni odgovori ulaznica u vilu, zalupio je starim vratima. Nije nas pustio unutra.



Sva sreća da smo sreli jednu Sarajku, podstanarku u prizemnom stanu, sljedbenicu nekog poznatog indijskog gurua i čudotvorca, čije sam ime zaboravio.
Izbjegla za vrijeme rata, radi u školi. Bavi se meditacijom. Sa smiješkom na usnama ispričala nam je (ne)znane detalje o sebi i vili. Gospodin koji nam je otvorio vrata je Viktor Ružić Treći, unuk Viktora Ružića Prvog, graditelja vile, zeta IBM, muža njene kćeri Nade.
Arhitekt David Bunetta, po idejama obitelji Ružić, Viktora&Nade i djece, crta kuću po mjeri obiteljske ostavštine, po mjeri namještaja. Nisam još čuo za takav primjer u arhitekturi. A opet, nisam arhitekt.
Viktor Ružić Prvi je bio plemeniti čovjek. Kada je tašća zapala u novčane teškoće otkupio je od nje dio knjižnice i još neke predmete (akvarele, starine, srebro). Želio je zadržati u fameji vrijedne stare stvari. I uspio.

Sada mi je jasno odakle obitelji osjećaj za obiteljsko blago. Jednostavno: od Brlića i Mažuranića (Ivan, Antun, Matija, Vladimir, Želimir); od njih je IBM naslijedila osjećaj za baštinu.
IMB se kao mlada žena počela baviti povijesnim blagom iz obiteljskog arhiva Brlićevih. Trebalo je, i uz pomoć članova obitelji, prepisati stare dnevnike i pisma, pisati bilješke, nabavljati arhivske kutije, police i sanduke. Arhiv se danas čuva u nekadašnjem domu kćeri Zdenke, i na mikrofilmovima. Samo popis građe (inventar povijesnog blaga) ima nekoliko stotina stranica.
IBM je živjela između najljepših vinogradskih ljeta, brodskih zima, i povremenih posjeta toliko voljenom Agramu.
Jedna IBM-ina životna pouka: nikomu nije nametala ništa svoje. Jedan dan u tjednu, svjedočio je unuk Vuk, dolazio je u vilu do prije nekoliko godina; baka mu je za vrijeme posjeta posvećivala punu pažnju, vrijeme je posvećivala isključivo njemu. Razgovarali su o temama koje su zanimale unuka. Ne baku.
IBM, i njen veliki uzor, djed i ban Ivan nisu bili materijalisti, nisu mnogo marili za šolde. Najviše se cijenio ispravan život, ideja doma, duhovni svijet, nadgradnja rekli bi marksisti.
U vili Ružić može se vidjeti knjižnicu fameja Mažuranić-Brlić-Ružić. Do trinaestog stoljeća prate članove tih obitelji. Profesore, doktore, pravnike, političare, književnike i književnice, inženjere, kolekcionare, kemičare, slikarice i slikare, glazbenike i jezikoslovce; ali i crne ovce, bonvivane i pustolove.
Obitelj i dalje koristi vilu, od 1947. biblioteka je spomenik naše kulture, baština je dostupna svima. Kuća-muzej/knjižnica i kuća za život. Do nedavno djeca su se spuštala jastucima niz stepenice, pentrala na stabla, kupali u moru. Igrali se.

Pitala je Sarajka jesmo li vidjeli ružmarin.
Kakav ružmarin?
Dolje u vrtu. Romantična Nada na medenom je mjesecu ukrala ružmarin sa groba Francesca Petrarce u Arqua.
Nismo.

Pozdravili smo se sa Sarajkom. Sekretar DM i moja neznatnost vratili smo se u L., GM je ostao u Rijeci, BS je produžio za Bakar, slaviti obljetnicu mature.
Nismo ušli u kuću. Nismo uspjeli vidjeti artefakte koje je nabrojila produhovljena Sarajka:
a) notes, futrolu za cigare i globus bana pučanina
b) štapove Ivana pl. Zajca.
c) stolić za kartanje Dimitrija Demetra, kunjoda Ivana Mažuranića
d) Demetrov krevet, pretvoren u ormar za knjige
e) unikatnu podnu uru
f) bibliofilska izdanja (rukopis Osmana, Paštrićev časoslov..).

Spustili smo se ponovo ispod vile. Da barem vidimo ružmarin. Ružmarin sa pjesnikova groba.