1. Kao i svaki dan u Velo kafe, a prije zajedničke večernje šetnje, sa mladim komponjen DM, pijem nescafe.

Od komponja pokojni nono Vitorijo, materin otac, od kada ga pamti, sake šetimono je hodi na baren jedon funerol. Za marendo bi šte đornal, da vidi ki je porti.

''Neson zno da je bi tako stor.''
''Nono, ni ime nanke 70 let, a ti imaš diboto devedeset!''
''Ja,ja, ma ja neson stor.''

Pokle ubeda, malo bi zaklima, pa bi obuka veštid, stavi kravato (ni importalo, magari na stomanjo na kvadri), a nona Roža je patinala postoli. Uvod va funeral je fini. Do veceri ga ni bilo. Šo je na funerol. Ćakulalo se, pokopalo pokojnega, i ćakulalo.


2. Tko o čemu,a ja odabrao ćakulati-pisati o funeralima iliti sprovodima. Kriva je moja šetimona funerali. Najprvo je umrla šinjora Marjeta. Rođena prije osamdeset i osam godina u fameji Roberts, od matere Beatrice i oca Alfreda, vlasnika lokalne butegi. Nakon školovanja u rodnom gradu upisuje kemiju. Udaje se za Denisa, dobivaju sina i kćer, završava pravo, postaje, odvjetnica, ministrica, premijerka.

Kći butižera umrla je kao baronesa. Povremeno se nije sjećala pojedinih životnih uloga. Umrla je u luksuznom hotelu, okružena uskim krugom pomagača; muž je odavna umro, djeca je nisu posjećivala ni za blagdane. Najbolji prijateljice postale su joj njegovateljice, kuharice i spremačice. U trenucima lucidnosti sročila je uputstva za organiziranje funerala: neka premijer pročita odlomak iz Svetog pisma (Ivan 14,1); ne želim političke govorancije i da, otkantojte nekoliko pjesama.

Nije sve pošlo po planu. Oponenti (državnog) sprovoda pokazali su odjevene stražnjice lijesu pjevajući ''Ding Dong! The Witch is dead. Which old Witch? The Wicked Witch! Ding Dong! The Wicked Witch is dead''; Ding dong! Štriga je mrtva…Poredna štriga je mrtva.



Njeni fanovi pjevali su kancono iz 1980. ''I'm In Love With Margaret Thatcher'' .



Sada son se domisli da je Marjeta kako premijerka bila na funerale maršala Sipića, na 8.maja 1980, va Beograde. Na istom mjestu okupio se crveni Istok i šareni Zapad, teta Marjeta i barba Lav iz Sovjatskoga Sojuza; njegovi će se preteli Marjeti kasnije rugati da je železna šinjora.

U osnovnoj školi, komponj je od druga Pavišića iz povijesti (Potiljak!), naučio da je funeral maršala Sipića bio najveći u povijesti; 209 delegacija iz 127 države, 36 šefova država, sa i bez kruna. Sa ćaćom Jočetom, vječnim komunistom, za dvadesetpetomajski praznik, redovito je ponavljao gradivo. Od već spomenutih životnih učitelja, drugova Pavišića i Jočeta, nije dobio sve informacije, otkriva ih i dandanas.

Otkrio sam mu da je Sipićev funeral bio pravi televizijski spektakl, po gledanosti uz bok spuštanju mistera Niela na Mjesec, kada je, 20. srpnja 1969. izgovorio danas slavnu rečenicu: '''That's one small step for a man, one giant leap for mankind.''

Narodi i narodnosti imali su priliku gledati kretanje Plavog voza Jugoslavijom i završnu beogradsku epizodu, ali bez-the enda. Za Sipića su obavljena dva, javni i tajni funeral, potajno me davnih osamdesetih informirao prijatelj-general. A sve zbog devet tona teške mramorne nadgrobne ploče. Tajni funeral trajao je sedam sati u prisutnosti oplakujućih i naricajućih admirala, generala, udbaša i partijaca.

Moma, glavni i odgovorni režiser spektakla objašnjava kako je prije maršalove smrti napravljen plan ''Dan D+4'', protokol što će događati četiri dana od dana…''za slučaj da dođe'' do Sipićeve smrti…''kada i ako umre.'' Maršal je preminuo, aktivirao se plan ''Dan X+4''. Plavi voz sa njegovim tijelom provozao se posljednji put od Ljubljane, preko Agrama do Beograda. Bio sam na ispraćaju u Zagrebu. Zagrepčani su u ponedjeljak, petog maja 1980. obećali najdražemu drugu da nikada neće skrenuti s puta. Na kraju su mu se zahvalili sa Domjanićevom kontom.

Za vsaku dobru reč,
Kaj reći si mi znala,
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!
Tak malo dobroga
V živlenju tu se najde,
I če je sunce čas,
Za oblak taki zajde.
A ti si v srce mi
Tak puno sunca dala.
Kaj morem ti neg reć:
Od vsega srca Fala!




Preko TV-a je ceremoniju u Zagrebu gledao budući prešident i vrhovnik. a onda (i on) kumpanjo Franić. U svojem se dnevniku budući vizionar najviše bavio bespućima modnih zbiljnosti. Dokaz za posljednju tezu citiram sa 62./63. pađine Franićeva letopisa ''Jutros su Tita ispratili iz Ljubljane. Oko 11 sati ispraćaj s Glavnog kolodvora Zagreba. Nepregledno mnoštvo; govorio Plašć, govornički ispod razine Rožića u Ljubljani, a vjerojatno i sadržajno. Zapanjujuće: Žarko Broz nema ni crno odijelo ni crni ogrtač, već svijetli. Čak ni Mišo nije u poštenom crnom odijelu, a oba su bez rukavica, kao uostalom i većina prisutnih. I unuka Svjetlana je u nekom smeđem kožnatom kaputu i takvim cipelama. Jakov Blažević, predsjednik Sabora Republike Hrvatske, u svijetlom odijelu i kaputu, isto je s Baltićem i s većinom među onih ni stotinu probranih koji su stajali iza lijesa. (Jedino pristojno obučeni: Jure Bilić, Milka Planinc, Marko Belinić, I. Božičević)...''

3. Ovih dana su zbrojili da je aranžman tete Marjete koštao njene sunarodnjake osam milijuna funti! U reality show zvani Sipićev funeral uloženo je ''barem milijun dolara''; svjedoči Gavrilović, ne bekor, lični maršalov građevinar Dragomir. ''Za taj novac mogli smo da sahranimo ceo Centralni komitet'', svjedoči Sipićev graditelj.

Sipićeva dva funerala dvadeset i pet godina držali su rekord najvećeg državničkog sprovoda. Kada je umra papa Đovani Pave Drugi na funeral je došlo nekoliko milijuna običnih i cirka 200 neobičnih ljudi, okrunjene i predsjedničke glave. Rekord je oboren.

Šetimona funerali finila je nažalos sa pretelon AV, ex prešidente općini i sabornik (od vremena kada neso imeli ploći). Jednostavan sprovod, dva prigodna govor, i fala. Dan nakon sprovoda priča mi moja Domica uz jutarnji kruh i kafe, kako je na Mirogoju zatekla pedesetak Francuza kako turistički razgledavaju groblje. ''Mani Gotovac je spavala na grobu pokojne kćeri'', dodajem vršiteljici dužnosti moje zakonite žene.

Da zaključim. Ne postoje ljudi koji obožavaju funerali. Neki na groblja hodočaste svaki drugi dan, ekstremni slučajevi (priznajem!) samo jednom. Jednima je stalo da osmisle scenarij posljednjeg ispraćaja, druge (priznajem!) baš briga. Zapetljah se. Ne znam kako da okončam ovaj teoretsko-praktični traktat?

Forši sa konto kumponja DM, nastalom prema stvarnim događajima. Posliho son ga pred dve šetimoni va Ližnjane, danas mi je donio originalni tekst, uz napomenu:istinita priča.



PERFORMANS

Njejna mat partizanka je bila.
Vojo, otac, narodni heroj.

Njihof zarmon bi je pop,
šušpetojo da je otrovon.
Nic ne zno:
špedili ga na drugi svet
deset let prvo nego će viles.

Jodna zaradi funerali:
koko se ljudi komportojo,
na sako fozo ćukolojo;
na zadnjen funerale
(storega breka od pretela)
va sebe je deštinala:
mene se to trefit neće
kad priden doma,
zet ćun lapiš,
horto i zapisat:


TEŠTAMENAT

Kada umren:
prontojte tri kasi
dve folši, jeno provo
pokopojte me sejni don
va Amsterdam, Beograd i Nev Jork.

I
neka jedini ne dozno
kada je funerol.